Raznolik, funkcionalan i poseban prostor koji svim svojim gostima nudi osjećaj “doma daleko od doma” i osvaja na prvi pogled.
Adaptacijom obiteljske kuće iz 90-ih godina u Samoboru nedavno je napravljeno čak pet šarmantnih apartmana od kojih je svaki izveden kao “priča za sebe”.
- Tako je i nastala ideja tzv. boutique hotela. Svaki apartman nosi drugu temu, a nastali su kao pojedinačna najbolja moguća verzija iz zadane situacije, svaki sa specifičnim setom parametara.
Naravno da svaki apartman ima svoju orijentaciju, lokaciju, odnos s okolišem i unutarnji raspored pa je stoga i svaki dobio svoj lajtmotiv. Primjerice, apartmani okrenuti unutarnjem dvorištu zgrade veći su i orijentirani prema odvojenim vanjskim terasama s jacuzzijima. Ulični apartmani su manji, introvertirani i s mogućnostima razdvajanja i spajanja unutarnjih prostorija pomičnim zastorima ili pak staklenim kliznim stijenama. Na taj način stvara se igra raznih scenarija u prostoru. Suterenski apartmani su se mijenjanjem razina podova opet prilagođavali raznim funkcijama. U isto vrijeme stvorile su se različite atraktivne zone u jednoj zajedničkoj cjelini - praćene različitim setovima rasvjete za razne ugođaje i potrebe - objasnila nam arhitektica Nikolina Maravić Horvat koja potpisuje cjelokupnu adaptaciju i uređenje ovog projekta i kaže kako je od investitora dobila odriješene ruke sa željom da konačni rezultat bude “nepretjerani i suzdržani luksuz uz nužnu udobnost stanovanja”.
BRZA RJEŠENJA
- Transformacija kuće u pet zasebnih apartmana je projektirana na način da se ne dira u postojeću nosivu konstrukciju kuće te da se maksimalno iskoristi svaki dio zatvorenog prostora uz minimum intervencija. Uređenje je teklo nešto sporije od plana jer izvedbu nije provodila samo jedna građevinska tvrtka, već više njih što je kompleksnije i zahtjevnije. Ja sam kao arhitekt u projekt ušla nedugo prije početka izvedbe tako da nije napravljena potpuna izvedbena dokumentacija pa je puno stvari rješavano u hodu jer je izvedba počela zapravo na osnovi idejnog, odnosno glavnog projekta. To svakako nije preporučljivo, ali tu se krio i dodatni izazov zadatka. Gradilište je stoga zahtijevalo stalnu prisutnost i nadzor, a usput nastali problemi rješavali su se promptno i u hodu, dijelom kroz dodatne nacrte detalja, dijelom uživo na licu mjesta. Zbog toga sam na ovaj projekt osobito ponosna jer je tijek izvedbe bio nepredvidiv, uzbudljiv, a rješenja su morala biti brza i inovativna. Srećom, klijent ima prijašnja iskustva u građevini tako da je njegova uloga također bila podržavajuća i značajna - prisjetila se arhitektica.
Inače, svaki apartman propitivan je kroz niz čimbenika kao što su: količina svjetlosti u prostoru, razine i volumeni prostorija, način na koji su prostorije povezane i kako se svakodnevno koriste, individualni odnos s okolinom, količina zelenila, materijali u okolini, relacija intimnog i ‘otvorenog’, doživljaj okoliša kroz sva osjetila (vid, sluh, njuh, dodir, opip, pokret) i slično.
RAZNOLIKOST
- Apartmane stoga karakterizira upravo specifičnost u pristupu svakom od njih kao potpuno zasebnoj stambenoj cjelini. Takav individualiziran pristup trebao je pronaći ravnotežu između neutralnog, luksuznog i suvremenog minimalizma te stvaranja specifičnog ugođaja ‘doma daleko od doma’ za nepoznatog korisnika. Zasada po reakcijama korisnika vidimo da nam je uspio taj spoj funkcionalnog luksuza i tople ugodne kućne atmosfere - ističu investitori i opisuju kako je svaki apartman poseban po svim segmentima.
Tako suterenski manji apartman uvodi goste u gotovo filmsko-kazališnu minimalističku scenu gdje se odjeljivanjem zona zastorima od poda do stropa gotovo gubi ideja o poziciji unutar zgrade. A spavaća soba na kraju ‘filma’ je cijela pretvorena u veliki krevet od zida do zida s baldahinom.
S druge strane, suterenski veći apartman se iz prostora boravka i blagovanja sa staklenom stijenom od poda do stropa otvara ka unutarnjem natkrivenom dvorištu s bočnim zidovima obloženim arišem te vlastitim jacuzzijem i garniturom za sjedenje kao svojevrsnim intimnim wellnessom. A tamnom i izdržljivom termobukvom su obloženi i vanjski i unutarnji podovi oba apartmana u suterenu kako bi nestala granica između unutarnjih i vanjskih te zajedničkih i pojedinačnih prostorija ‘hotela’.
Prizemni manji apartman otvaranjem staklene pregradne stijene postaje udobna garsonijera osunčana punom dužinom južnim suncem prisutnim u cjelokupnom prostoru. Dodatnu ‘toplinu’ prostora daje svijetli hrastov parket kroz cijelo prizemlje zgrade.
Prizemni veći apartman napravljen je, pak, kao urbani stan za uživanje. Zoniran je po dubini od ulaznog prostora odvojenog staklenim policama pa preko boravka sve do polukružnog staklenog ‘loungea’ s foteljom za čitanje.
Za kraj, najveći apartman rasprostire se po cijeloj etaži potkrovlja te je u potpunosti odvojen od ostalih. Bijelo bajcani hrastov parket u kombinaciji s bijelim zidovima djeluje kao poligonalna ovojnica koja posvuda reflektira prirodno svjetlo od krovnih prozora i bočnih staklenih stijena na zidu prema velikoj terasi. Razna rasvjetna tijela postavljena u taj minimalistički crno-bijeli prostor danju dolaze do izražaja svojim oblikom, a noću stvaraju igre svjetlosti po kosinama potkrovlja.
‘WOW’ EFEKT
- Iako sam jako zadovoljna finalnim rezultatom, voljela bih da smo mogli dovršiti i okoliš kuće s planiranim vanjskim bazenom te preuređenje fasade uz hortikulturno rješenje dvorišta u čemu nas je zaustavio ulazak u jesen zbog kašnjenja radova. Najzadovoljnija sam što je postignut cilj s uravnoteženom funkcionalnosti, luksuznosti i udobnosti uz vrlo ograničen budžet. I naravno ‘wow’ efektom koji ljudi imaju kad uđu u svaki apartman - zaključuje arhitektica Nikolina Maravić Horvat.
Više informacija potražite na Apartmani Samobor Centar .
Foto: Boris Kovačev/Hanza Media
