Nismo se mogli načuditi pitanju zagrebačke dizajnerice interijera Katarine Nemeček kada nas je, čim smo kročili u njezin dvosobni stan na Šalati, upitala: “Hoćete li uopće imati što slikati?“ Ispred nas se nalazio dnevni boravak, prostrana prostorija vrlo slična onome što smo kao mlađi zamišljali kada bi netko spomenuo rajski vrt ili Eldorado iz pjesme Edgara Allana Poea.
Stan je prepun namještaja i predmeta raznih stilova, a svaki od njih ima svoju simboliku i priču kako je dospio u ova četiri zida; bilo da je riječ o crnoj Majci Božjoj koja u krilu drži malog Isusa, smeđoj skulpturi za koju nam je vlasnica rekla da ju je podsjetila na današnjeg muškarca – androgenog, nedefiniranog, sa što manje emocija i što više pobjeda, romantičnoj shabby chic klupici na kojoj su nekada dame u vrtu dočekivale svoje zaručnike ili, pak, anđelima, vjernim čuvarima stana koji se smiješe s poda i stropa, izviruju iza ogledala i jastuka, leže na krevetu, hodaju po zidovima…
Nebeski prijatelji
Katarina je fascinirana anđelima, oni su njezini prijatelji, nadahnuće i motivacija za sve što radi. No, za razliku od klasičnih anđela u obliku dječaka nevinog lica s kovrčavom kosom (i takvih ima u stanu), ova simpatična dizajnerica oduševljava se neobičnim nebeskim bićima koja oblikom i foromom prkose svim stereotipima. – Vjerujem da se anđeo može pronaći u svim društvenim slojevima i sredinama.
Zašto svatko od nas ne bi imao krila – pita se Katarina pokazujući nam svog omiljenog čuvara – bucmastog vilenjaka sa svemirskim ušima i krilima koji umjesto nogu ima feder pa se stječe dojam kao da se klima, ali je, kako kaže, unatoč nesavršenoj fizionomiji, anđeo u svojoj dobrodušnosti. Dio stvari u stanu ima potpis švedske tvrtke Sia čiji je asortiman Katarina pet godina prodavala u svojem dućanu u Kaptol Centru, a ostatak je donesen s mnogobrojnih putovanja po Engleskoj, Belgiji, SAD-u, Australiji, Austriji… Iako će kao najdraže mjesto za kupnju izdvojiti Graz, Katarina tvrdi da se iz svake zemlje može donijeti nešto zanimljivo.
Pravi dragulji
– Ako dobro otvorite oči, prepoznat ćete prave dragulje. Svojevremeno me jako držala kupnja posuđa. Sa sajmova bih donosila šalice, tanjuriće, čajnike i drugi kuhinjski pribor, a s vremenom se nakupila fina kolekcija koju ne bih mijenjala ni za što jer sve te stvari su lijepe u svojoj neobičnosti i podsjećaju me na to kako sam se tada osjećala i s kim sam se družila – priča Katarina koja se još uvijek bavi dizajnom, spajajući starinsko s modernim i prilagođavajući prostor potrebama ljudi koji u njemu žive. – Ne bježim od novih trendova, ali preromantična sam da bih razumjela minimalističke prostore ‘bez duše’. Mene razgali običan pogled na ružu kojoj odrežem vrh i promijenim vodu, a ona me svaki dan nagradi otvaranjem jedne latice više – zaneseno zaključuje Katarina.
Ako vam se svidio ovaj interijer, molimo vas da ga podijelite!
