Vikendica na Jadriji, gradskom kupalištu u šibenskom kanalu

Specifičnost ovog projekta je što se sam arhitekt Tomislav Krajina našao u ulozi i naručitelja i projektanta male vikend kuće na Jadriji, gradskom kupalištu na izlazu iz šibenskog kanala, koje se tijekom zadnjih četrdesetak godina transformiralo skoro u gradsku četvrt.

U prvim desetljećima postojanja Jadrija koja je osnivana 1922. godine je imala samo kabine, koje su sačuvane do danas.

Zbog nedostatnog kapaciteta kabina, 1962. godine počeli su se postavljati mali bungalovi, veličine od 12-16 kvadrata, slobodno postavljeni u borovoj šumi, sa zajedničkim vanjskim međuprostorima. Bili su građeni od ariša, izdignuti na stupiće iznad terena. Još i danas postoji jedan takav sličan sklop.

Tomislav Krajina

- Neposredno nakon toga počela je gradnja zidanih prizemnih vikendica do 36 kvadrata, a daljnjom urbanizacijom 70-ih godina počeli su se nadograđivati katovi, te u slobodnim zonama nicati nove jednokatnice, koje su u nastavku sve češće dobivale i drugi kat, posebno na rubnim slobodnim zonama Jadrije - kaže Tomislav Krajina.

Taj “urbanistički razvoj” izgurao je, dodaje arhitekt, u drugi plan onu čaroliju koje se sjeća iz vremena gradnje prvih vikendica - bungalova, vremena njegova djetinjstva koje pamti po prekrasnoj borovoj šumi, mirisu mora i pjevu cvrčaka. Duh stare Jadrije zadržao se do danas još samo u zoni užeg centra, zoni kabina, starog restorana i nekoliko kultnih kafića.

IZDIGNUTI

Njegova vikend kuća, veličine oko 38 kvadrata, nalazi se u samom centru Jadrije. Nastala je na mjestu dotrajalog zadnjeg drvenog bungalova unutar zone koja je prilično “betonizirana”.

- Radeći na ovom projektu probudila su se sjećanja za koja nisam ni znao da su toliko živa. Dok god oblici nisu poprimili konotacije bungalova, izdignutih od terena, zbog čega je ova mala gradnja ‘podijeljena’ u dva još manja volumena, nisam bio zadovoljan - govori T. Krajina.

Odgovor na lokaciju na kojoj se betonskim zidovima s tri strane kuća obraća betonskim susjedima, a na licu osluškuje specifični “genius loci” Jadrije, bio je početak projekta. Prednja dvorišna strana kuće transformira se pomicanjem kliznih drvenih i staklenih panela, formirajući prostore koji se na različite načine nadovezuju na dvorište u kojem još uvijek stoji nekoliko borova iz stare jadrijske šume. Jednom su to lođe na kojim se sjedi za kišnog vremena, po noći se navlače samo drvene grilje kroz koje ulazi šum i miris mora i borova, kao i pjev cvrčaka, a kad se rastvore grilje, iza reflektirajućeg stakla može se danju uživati zaklonjen od vanjskih pogleda.

Prednje dvije prostorije služe po danu kao dnevni boravak, a njihovim korištenjem kao spavaonice, još uvijek su iz vanjskog prostora samostalno dostupni kuhinja, kupaonica i garderobni prostor. Pravi dnevni boravak je dvorište, odnosno plaža koja je udaljena dvadesetak metara.

- Kuća je klasična gradnja - nije montažna. Dojam da se radi o uratku koji je tu kao dovezen i samo postavljen, je ‘motiv’ oblikovanja, potenciran u večernjim satima indirektnim svjetlom na kojem volumeni ‘plivaju’ - objašnjava arhitekt.

Unutrašnje zidne plohe su žbukane i slobodno zaribane drvenim fratunom. Čak je i u tuš-kabini na zidu samo žbuka impregnirana nevidljivim premazom. Pod je od dasaka ariša, s utrljanim uljem i dodatno ulašten pčelinjim voskom. Drvene klizne fasadne plohe su isto drvo europskog ariša, premazano uljem i dodatno voskom. Dok je za grilje korišteno teakovo ulje, a vanjski pod je tretiran posebnim švedskim uljem koje daje blago izbijeljeni i oksidirani izgled. Cijeli okoliš kuće nasut je pravim finim morskim pijeskom, tako da se i u kući i oko nje boravi bos.

- Poseban je i ugodan dodir poda bosom nogom. Stari bungalovi na Jadriji ljeti su mirisali na drvo i nakon 50 godina - kaže on.

IMA DUŠU

Od namještaja u kući, svi kreveti, stol i fotelja u većoj prostoriji su od ariša. Ariš koji nije zatvoren lakom, nego nauljen, daje miris koji je posebno lijep za ljetnih vrućina. Posteljina je od lana.

- Minimalizam i arhaičnost materijala kao i asketski duh oblikovanja, skoro samostanski u enterijeru, izraz su poniznosti prema ljepoti ljeta i prirode s kojom se na ovoj lokaciji dođemo spojiti - dodaje Krajina.

Krovna terasa je formirana kao ventilirajuća, s izdignutim betonskim pločama. Za svaki slučaj kuća ima i klimatizaciju, ali se skoro nikad ne koristi. Više služi za zagrijavanje izvan ljetne sezone.

Više puta je čuo od ‘jadrijaša’ da Jadrija ima dušu. - Nadam se da sam ovom gradnjom dodirnuo nešto od te duše. U svakom slučaju ja i moja obitelj, žena i sin, smo sretni u ovom malom prostoru. Često i u zimskim mjesecima, a pogotovo na proljeće i jesen, odem sam na Jadriju, rastvorim grilje i skriven iza reflektirajućeg stakla radim na laptopu ili jednostavno šetam praznom plažom i uživam na suncu. To je svega 10-15 minuta autom od ureda i stana - kaže nam T. Krajina.

Foto: Tomislav Krajina