Već od genijalnog debitantskog albuma "Sve što vidim je prvi put", Repetitor se nametnuo kao najvažniji generacijski bend s ovih prostora, jednako dobro prihvaćen u Srbiji kao i u Hrvatskoj. Njihov jedinstveni glazbeni izričaj koji se temelji na post-punku nezahvalno je uspoređivati s bilo kakvim uzorima, a u intervjuu koji smo radili prije godinu dana i sami su nam objasnili kako ih je više od muzike koju slušaju odredio grad iz kojeg dolaze, te opisuju Beograd kao grad proturječnosti koji je na njih prenio svoju nervozu i spontanost.
Ta nervoza možda se najbolje očituje upravo u njihovom trećem albumu "Gde ćeš", na kojem kulminiraju mladenačka gorčina i očaj, tako tipični za ispraznost gradskog života. Ovaj put nisu društveno angažirani, već njihova inspiracija dolazi iz nutrine koju kao da razdire duboka bol i želja da izbace iz sebe svaku emociju, po mogućnosti krajnje bijesno i drsko. Kroz cijeli album provlači se mračno, sumorno raspoloženje, a spleen velegrada sjajno je dočaran i naslovnicom na kojoj su članovi benda prikazani u ljubičasti suton.
U samo 30 minuta muzike izdvajaju se tri naslova: "Suženi snovi" neočekivano je melodičan prvi singl karakterističnog repetitivnog ritma, a potencijalni drugi singl pjesma je "Jataci" u kojem su još dodatno naglašeni strah i crne slutnje koje poput nekog zlogukog gavrana kruže oko pjesama. "Ako te ikada" brutalno je okrutna pjesma iz vizure ljubomornog partnera psihopata koja kao da je izašla sa stranica crne kronike ("Ako te ikada vidim sa nekim ko nimalo ne liči na mene/Odmah ću odmah na njega da krenem/Onda na tebe/Onda na sebe"), a slične tematike je i "Beskraj" sa stihom: "Zakopaćemo tvog dečka u pustinji."