U službenom posjetu Ruskoj Federaciji do trenutka kada se u srijedu u državnoj rezidenciji u Sočiju susretnu Vladimir Putin i Kolinda Grabar-Kitarović bio je samo bivši predsjednik Stjepan Mesić, a dr. Franjo Tuđman bio je u državnom posjetu. Na značenje koje Moskva pridaje dolasku hrvatske predsjednice ukazuju dva detalja, to što ga je osobno najavio Putin i što se odlučio Kolindu Grabar-Kitarović primiti u crnomorskoj rezidenciji Bočarov ručej, gdje prima samo posebne goste. Tu je Putin nedavno razgovarao s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, bio je tu i Silvio Berlusconi, a u davnoj prošlosti u toj velebnoj vili navodno je boravio i Josip Broz Tito. Odmah pošto je posjetio Zagreb, bivši američki predsjednik George Bush odletio je u Soči gdje se također sastao s Putinom u Bočarovu ručeju 2, rezidenciji koja je uređena velikim dijelom po ukusu samog ruskog predsjednika.
Velika očekivanja
Bez sumnje dolazak Kolinde Grabar-Kitarović u posjet Ruskoj Federaciji otvaranje je nove stranice u odnosima Hrvatske i Rusije, koji su godinama bili zapušteni, često na granici da bi se mogli okarakterizirati i lošima. Nisu ni sada briljantni, pogotovo otkako u Banskim dvorima sjedi Andrej Plenković, jer je ruska strana baš u ovom periodu uputila i najoštrije kritike hrvatskoj vlasti, prije svega zato što je premijer pokazao jasne simpatije prema Ukrajini, a uz to treba uzeti u obzir i krizu u Agrokoru, koji najviše novca duguje ruskim bankama.
Hrvatsku zabrinjava i sve veći angažman Moskve kad je riječ o susjedstvu, prije svega u Republici Srpskoj, dok Moskva ne gleda sa simpatijama što će hrvatski vojnici uskoro u sklopu NATO-a doći na njihove granice. S druge strane, Zagreb i Moskvu spaja zajednička briga zbog terorističkih prijetnji, pogotovo onih od strane islamskih fundamentalista. Koliko god Hrvatska kao članica euroatlantskih integracija mora provoditi sankcije prema Rusiji, za hrvatsko gospodarstvo to nije dobra vijest, što je više puta diskretno poručeno i Moskvi.
I u takvoj atmosferi dolazi do posjeta hrvatske predsjednice, od kojeg i jedna i druga strana očekuju mnogo.
Danas se u Hrvatskoj zaboravlja da je Rusija podržavala Hrvatsku na njezinu putu prema osamostaljenju, ali i 1993. i 1994. godine kad se vodila diplomatska bitka za vraćanje okupiranog teritorija, a povrh svega je tadašnji ruski predsjednik Boris Jeljcin bio odlikovao Tuđmana. Ipak, posljednji pravi “ljubimac” Moskve bio je, bez sumnje, Stjepan Mesić, a Ivo Josipović nikad nije dobio poziv da službeno posjeti Rusiju, iako je za vrijeme svog mandata dva puta bio ondje.
Poziv Jadranki Kosor
Hladni odnosi između velike Rusije i male Hrvatske datiraju još od vremena premijera Ive Sanadera, koji nije pokazivao želju da unaprijedi odnose, a problemi su se vukli zbog hrvatskog odustajanja od realizacije projekta DružbAdria te hrvatskih nedoumica oko pristupanja Južnom toku. Iako je Sanader Sergeju Šojguu dao obećanje da će se realizirati projekt DružbAdria, kada je Vladimir Putin 2007. godine došao na energetski samit u Hrvatsku dobio je odbijenicu Zagreba. Nije potrebno naglašavati kako je to primila ruska strana, a posljedice se osjećaju još i danas. Tome treba pridodati da se baš nisu bajno proveli ni neki ruski investitori u Hrvatskoj, pa su u to vrijeme odnosi pali na niske grane.
Nakon odlaska Sanadera Jadranka Kosor se izuzetno trudila popraviti odnose s Putinom. Na svom prvom vanjskopolitičkom putovanju, u Gdanjsk, dobila je izravni poziv da se susretne s Putinom, koji je imao tog dana bezbroj bilaterala. Strpljivo je čekao u jednom luksuznom hotelu da dođe hrvatska premijerka i pred novinarima joj izravno poručio kako Moskva očekuje da odnosi dviju zemalja krenu uzbrdo. Uslijedio je poziv i da Jadranka Kosor posjeti Putina u Moskvi, ali nije se mnogo odmaklo u dogovaranju vezanom za Južni tok. Dolaskom Zorana Milanovića ponovo su zahlađeni odnosi, pa ni Josipović nije imao velike manevarske mogućnosti da ih popravi i vrati u vrijeme Stjepana Mesića, kojeg je na odlasku s funkcije Putin bio zagrlio i izljubio, a u Moskvi su ga uvijek dočekivali kao iskrenog prijatelja kojeg su primali i predsjednik i premijer.
Veleposlanik
Dok je Hrvatska oklijevala u razvijanju dobrih odnosa s Rusima, naši susjedi, i u Sloveniji i u Srbiji, takvih dilema nisu imali. Slovencima nije bila prepreka ni politika EU prema Rusiji ni sankcije, a, uostalom, gospodarsku suradnju s Rusima itekako podržavaju prije svega Nijemci, koji su motor ujedinjene Europe. Da bismo još više razljutili Ruse, mi se pak nismo mogli dogovoriti ni oko veleposlanika nakon što je Igor Pokaz napustio diplomatsku službu u Moskvi. Nakon dugog natezanja tek je nedavno imenovan iskusni diplomat Tonči Staničić, kojeg su Rusi dobro primili i koji je s diplomatske strane trasirao i dolazak Kolinde Grabar-Kitarović.
Međutim, odluka da Moskva pozove hrvatsku predsjednicu pala je nakon što su u Münchenu razgovarali Kolinda Grabar-Kitarović i šef ruske diplomacije Sergej Lavrov.
Potom su se hrvatski mediji raspisali da je ponovo zaiskrilo između Pantovčaka i Banskih dvora te da Plenković navodno pokušava umanjiti značenje predsjedničina puta činjenicom da u službenom izaslanstvu nije i ministrica vanjskih poslova Marija Pejčinović-Burić. Premijer je reagirao ljutnjom, prvo rekavši da je ministrica zauzeta obvezama u Bruxellesu, a ispostavilo se da se radi o Luxembourgu, što i nije najvažnije, no mnogo je bitnije da nije mogao dati odgovor na pitanje zašto u tako važan posjet Moskvi, koji se dugo čekalo, ne ide i šefica diplomacije. Plenković je poslao državnu tajnicu Zdravku Bušić, koja je predvodila i izaslanstvo u Ukrajinu, a zbog kojeg je Moskva krajnje nervozno reagirala.
Iz svega toga može se svašta zaključiti, od toga da je premijer želio Moskvi poslati poruke kako će hrvatska strana nastaviti s podrškom Ukrajini na način koji sigurno neće biti s ruske strane dobro prihvaćen do toga da Banskim dvorima ipak možda ne odgovara da sva “slava” na vanjskopolitičkom planu pripadne predsjednici. Pogotovo što je već ove godine imala susret s Donaldom Trumpom, a sada i s Putinom.
Pantovčak se potrudio da sva ta medijska nagađanja uoči odlaska Kolinde Grabar-Kitarović maksimalno ispegla pa je naglašeno da je s Vladom koordinirano sve oko najvažnijih pitanja od odnosa prema Ukrajini do Agrokora. Tako je diplomatski poručeno da se Hrvatska zalaže za provođenje Sporazuma iz Minska, što nikome nije sporno, ali i ne znači previše.
Četiri će teme dominirati na razgovorima u Sočiju, s time da će se najlakše postići dogovor o tome da dvije zemlje nastave sa suradnjom u borbi protiv terorizma. Kada je riječ o BiH, hrvatska strana očekuje da će Putin reći kako podržava jedinstvenu i suverenu BiH, s tri konstitutivna naroda, te čak dati podršku za provedbu izbornog zakona. Naime, vrlo se često u Hrvatskoj može čuti stav da se predimenzionira navodna podrška Rusije Republici Srpskoj, koja je osokolila i Milorada Dodika koji očekuje proglašenje nezavisnosti u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti. Rusija je nedavno isporučila i mnogo oružja Srbiji, nove isporuke se čekaju, pa će to biti sigurno jedna od tema koje se mogu svesti pod razgovor o stabilnosti ovog područja i jugoistoka Europe. Mnogo je analitičkih procjena, od onih da će se Rusi još više angažirati na europskom jugoistoku, do onih da će na kraju dignuti ruke i posvetiti se većem angažmanu u drugim dijelovima svijeta.
Gospodarski odnosi
I ostaje četvrta tema, ona o daljnjem razvijanju gospodarskih odnosa, koja je svakako i najmanje bolna. Naime, to je interes obiju zemalja, a gospodarski forum u Moskvi pokazat će da ga slijede i poslovni ljudi. Očekuje se da će na forumu sudjelovati 150 hrvatskih i 250 ruskih gospodarstvenika, što je ujedno, kada je riječ o hrvatskoj strani, najbrojnija pratnja na dosadašnjim predsjedničinim putovanjima na kojima su organizirani i susreti poslovnih ljudi.
Na Pantovčaku, ne bez razloga, kažu da je ”pravo vrijeme za ovaj posjet”. Agrokor je sigurno jedan od razloga za takvu konstataciju, a tek treba vidjeti što će ruska strana poručiti Zagrebu. Cijela ta priča nikako nije završena, a ne nazire se ni finale koji bi trebao donijeti rješenje za dugove ruskim bankama koje su dale i najviše novca za financiranje Agrokora. Kako su do sada Rusi uspjeli spriječiti provođenje Lex Agrokor u Srbiji i Sloveniji, dramatični događaji tek mogu uslijediti. Mnogo lakši će biti dogovor o rafineriji u Bosanskom Brodu, jer je memorandum pred potpisivanjem, a ruski plin spreman da bude isporučen za rafineriju koja godinama truje cijelo područje.
Otpala je i dilema zašto u Rusiju putuje Dinko Cvitan, a ne putuje Milan Bandić. Po službenom obrazloženju glavni državni odvjetnik, u jeku hapšenja Agrokorovih vodećih menadžera u Zagrebu, odlazi s ruskim kolegom potpisati sporazum o suradnji na kojem se dugo radilo. Zagrebački gradonačelnik odustao je od puta pošto je Pantovčak naglašeno naznačio da s njim nema nikakve veze, jer dok Cvitan ide državnim Challengerom, za Bandića je rečeno da će putovati “redovnom linijom” i to u Moskvu i Sankt Peterburg, a ne i u Soči gdje je glavni događaj. Nedavno ugrađivanje stenta za Bandića i nije nekakva posebna prepreka, jer se iz bolničkog kreveta digao takoreći odmah kako je zahvat bio učinjen, ali je očito nešto drugo presudilo da odustane od puta u Moskvu.
Trasiranje novih puteva
Bilo kako bilo, sljedeći dani bit će za predsjednicu izuzetno važni, jer će trasirati neke nove putove u odnosima s Rusijom, jer treba unapređivati odnose, pa ako se i ne budemo uvijek slagali o vrućoj temi reintegracije okupiranih područja Ukrajine. Uostalom, Hrvatska je članica EU i NATO-a, ali to ne treba biti prepreka da se bolje surađuje i razumije. Rusija je velesila, u to ne treba sumnjati, a interes Hrvatske mora biti da s Moskvom razgovara o svim najvažnijim temama i da se daleko brže razvijaju gospodarski odnosi.