GLOBUS

EU KINI NE VJERUJE Podiže se ekonomski zid prema divu s istoka

Profimedia, TEMP Sipa Press

Emmanuel Macron, Paolo Gentiloni i Angela Merkel

Kina je važan partner Europskoj uniji. Čak bi se moglo reći da je jedan od najvažnijih. EU je Kini najveći trgovinski partner, a Kina je Europskoj uniji drugi najveći trgovinski partner te postaje sve veći investitor u državama Europske unije i u onima koje žele integraciju u EU kao što su države zapadnog Balkana. Koliko je Kina važan partner, govori dovoljno i podatak da je trgovinska razmjena između EU i Kine 1,5 milijardi eura dnevno.

Nedavno je Kina spomenuta i kao ključan partner na globalnoj razini i u vezi s prioritetnim ciljevima EU kao što je borba protiv klimatskih promjena. Pogotovo je to postalo važno kada je američki predsjednik Donald Trump odlučio odustati od obveza iz Pariškog sporazuma. Baš tada je održan samit EU-Kina u Bruxellesu na kojem su dvije strane dogovorile zajednički stav o klimatskim promjenama i izrazili privrženost Pariškom sporazumu i borbi protiv globalnog zatopljenja.

No u EU ipak vlada velika zabrinutost zbog kineskog pristupa investicijama u Europi, pogotovo u manjim državama gdje bi takve investicije Kini davale i političku ulogu što bi se moglo odraziti i na unutarnje odnose u EU. Kao i u slučaju ruskih investicija u području energetike, tako i sada u slučaju Kine iz EU kažu da oni “nemaju ništa protiv takvih investicija ako su one u skladu s pravilima Europske unije”. Pritom misle ne samo na ispunjavanje svih formalnih standarda EU nego i na poštovanje transparentnosti javnih natječaja i državnih potpora. U EU sumnjaju da iza kineskih investicija, čak i kada su one privatne, stoji država bilo kroz olakšice bilo kroz subvencije, što otvara mnoga pitanja.

Nezadovoljna Unija

Upravo na zadnjem samitu EU-Kina u Bruxellesu prije ljeta, kada su obje strane upućivale hvalospjeve jedna drugoj, bilo je očito da i dalje postoje velike razlike oko trgovine. Na samitu su razgovarali o mjerama slobodne trgovine i potrebi za smanjenjem subvencija za čelik. Europska unija nije zadovoljna uvjetima poslovanja u Kini koja se, iako jedan od najvećih igrača na svijetu, nalazi tek na 78. mjestu od 190 država po uvjetima poslovanja. EU želi da se što prije postigne i dogovor s Kinom kako bi se europskim poduzećima pružala bolja mogućnost poslovanja, što traže mnoge države članice, od Njemačke i Francuske do Italije.

“Veliko gospodarstvo kakvo je Kina mora biti više nego na sredini ljestvice”, rekao je tada predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. On je tražio da se europskim poduzećima omogući i natjecanje za projekte koje financira Kina u infrastrukturi.

“Naš se odnos temelji na obostranom poštovanju otvorenosti i suradnje u okviru međunarodnog sustava utemeljenog na pravilima. Drago mi je što danas imamo priliku sastati se i jasno izraziti te vrijednosti. Svjesni smo da zajedno možemo promicati prosperitet i održivost kod kuće i u inozemstvu. Pozdravljamo ambicioznost reformi pokrenutih u Kini. Znamo da su provedene reforme i uspostavljeni planovi. No bilo bi nam drago da se ubrza implementacija – kako bi se vaše politike uskladile s vašim pogledom na svijet”, rekao je prije dva mjeseca Jean-Claude Juncker u govoru na jednom gospodarskom forumu EU-Kina.

Preuzimanje poduzeća

I kineski premijer je tada odgovorio kako oni nastoje promovirati trgovinu i postići trgovinski balans. Podsjetio je da je sada broj kineskih turista u Europi znatno veći nego što je broj europskih turista u Kini. Kineski premijer je rekao da je suradnja s EU čvrsta te da su i jedna i druga strana profitirale od globalizma, a globalizacija se ne može smatrati izgovorom za mnoge probleme koji postoje danas u svijetu.

Nedugo nakon samita EU-Kina, kako je otkrio portal Politico, tri najveće države članice EU (Njemačka, Italija i Francuska) su uputile zahtjev Europskoj komisiji da razmotri mehanizme kontrole stranih investicija u EU, pogotovo preuzimanje ključnih poduzeća od strane investitora iz trećih država.

“Sloboda investicija u privatni sektor kao i otvorenost prema stranim investicijama treba biti očuvana u Europskoj uniji. Međutim, dok treće države zadržavaju prepreke za izravne investicije od strane europskih poduzeća, ili dopuštaju takve investicije samo pod određenim diskriminatorskim uvjetima, u isto se vrijeme europske kompanije preuzimaju kao dio industrijskih strategija drugih država, to znači da ne postoje jednaki uvjeti za sve”, izrazile su stav u svom pismu Njemačka, Francuska i Italija. One dodaju da su uvjeti još manje jednaki kada su takve investicije izravno ili neizravno subvencionirane od strane državnih tijela. Iako se u tom pismu poimence ne spominje Kina, jasno je da se to odnosi ponajprije na tu državu. Međutim, odnosi se i na Rusiju.

Oni pišu da postojeći instrumenti koji su na raspolaganju državama članicama u vezi s ograničavanjem investicija izvana, pozivajući se na pitanja nacionalne sigurnosti i javnog reda, u budućnosti neće biti dovoljni za zaštitu pa predlažu da EU razmotri mogućnost reciprociteta prema trećim državama. U tom slučaju, ako bi neka država, primjerice Kina, otežavala ili onemogućavala preuzimanje svojih poduzeća, onda bi trebalo odgovoriti recipročnom mjerom. Time bi se osigurala poštena utrka, prema jednakim pravilima, na tržištu investicija za sve.

Sektor obrane

Ako se ideje koje su došle od tih triju država ostvare, a obično to bude tako jer je riječ o državama koje unutar EU mogu nametnuti svoje stavove kada djeluju zajedno, onda bi Europska komisija dobila formalnu ulogu da može analizirati i nadgledati strana preuzimanja europskih poduzeća i druge strane investicije u Europi, kao i njihovo djelovanje. Izuzetak bi svakako bio i dalje sektor obrane u kojem svaka država i dalje ima suvereno pravo sama odlučivati. Takav nadzor bio bi zasnovan na informacijama i podacima prikupljenima od strane država članica o djelovanju na njihovu teritoriju. Komisija bi dva puta godišnje, na osnovi takvih informacija, izvješćivala o stanju stranih investicija u Europi u svim sektorima. Takva bi izvješća sadržavala i stanje s državnim potporama i subvencijama država iz kojih dolaze takve investicije u Europu.

Tri najveće države, koje su uputile ovo pismo Europskoj komisiji, navode da one ne dovode u pitanje poštovanje pravila međunarodne trgovine od strane EU, pogotovo onih Svjetske trgovinske organizacije, te obveze iz sporazuma s trećim državama. Ali traže da EU i države članice zadrže mogućnost reakcije u slučaju procjene da se preuzimanjem nekih poduzeća, i stjecanjem prava odlučivanja kroz povećanje glasačkog prava zbog povećanja udjela u vlasništvu, želi povećati politički utjecaj.

Dugoročni plan

Kad je Kina u pitanju, u EU žele transparentnost u javnim natječajima i ugovorima i za projekte u kojima Kina ulaže i na Zapadnom Balkanu. Analitičari smatraju da su kineske investicije dugoročno usmjerene prema stvaranju uvjeta za prodor kineskih proizvoda u Europu i zauzimanju povoljnog položaja u samoj EU. Prve reakcije iz Europske komisije su bile pozitivne i Komisija je izrazila spremnost da razmotri ideje koje su iznijele te tri države.

U EU raste strah od utjecaja Kine u državama članicama u kojima kineske investicije imaju strateški značaj. Kao primjer se često spominje Grčka, kojoj su kineske investicije bile važne u vrijeme financijske krize i od strane EU nametnutih mjera štednje. Neki europski diplomati kažu kako je Grčka, ali i neke druge članice, u nekoliko navrata bila protiv stajališta Europske unije kojima se trebala osuditi Kina zbog stanja ljudskih prava ili agresivnog ponašanja. Moguće je da Kina takve usluge od tih država nije izravno tražila, ali je moguće da su se te države same osjetile obveznima da stanu na stranu Kine i time spriječe EU da o nekom važnom pitanju govori s jednim glasom. Zbog takvih stvari, koje su ponekad odraz različitih nacionalnih interesa nekih država članica, EU sve više gubi i utjecaj i ulogu u svijetu i u političkom smislu.

Isto se već nekoliko godina govori i o utjecaju Rusije koja, smatraju neki krugovi u EU, koristi svoju energetsku moć kao sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva. Ipak, u ovom trenutku EU ima znatno bolje odnose s Kinom nego s Rusijom, ali dugoročno je sve veća zabrinutost zbog jačanja pozicije Kine kroz investicije u svijetu, pa i u Europi. Zato se nastoji da se, s obzirom na to da se investicije ne mogu spriječiti i da njihovo sprečavanje nije ni poželjno, takve investicije stave pod nadzor te da u vezi s tim postoji veća transparentnost i između samih članica Europske unije.

Izdvajamo