Toplo nedjeljno predvečerje mnogi stanovnici Tovarnika, sela na krajnjem istoku Hrvatske, provode ispred svojih kuća. Iznesu stolce i sjede uz kanal pokraj ceste koja spaja dva najprometnija granična prijelaza sa Srbijom, jedan koji se nalazi nedaleko od njihova mjesta i Bajakova na autocesti. Na svakih nekoliko stotina metara uz cestu stoji policijsko vozilo, a na nebu u niskom letu bruji helikopter u nadzoru državne granice. Ljudi se ne obaziru previše. Navikli su na suživot s policijskim patrolama koje čuvaju hrvatsku granicu od ilegalnih ulazaka migranata, a dobro pamte i prošlu jesen kada su tisuće stranaca preko polja iz Srbije pristizale u Tovarnik gdje su ih dočekivali policija i predstavnici raznih humanitarnih organizacija. U pomoć su im priskočili i mnogi mještani.
Pokušaji ulaska
“Ako dođe do novog izbjegličkog vala, mi smo spremni. Ili kako ja to volim reći – poučeni iskustvom, moramo spavat’ obuveni i obučeni”, govori načelnica Tovarnika Ruža Veselčić-Šijaković i prisjeća se rujna prošle godine kada je u selu znalo boraviti i oko 8000 izbjeglica. U posljednje vrijeme opet je pokušalo ući nekoliko grupa ljudi.
“Pristižu kroz kukuruz, pokušavaju ilegalno ući, ali ih policija evidentira i vrati u Srbiju. Neki dan ih je vraćeno 60-ak”, otkriva načelnica. U MUP-u Globusu potvrđuju kako od cijele hrvatske granice upravo na području Policijske uprave vukovarsko-srijemske, točnije postaja Tovarnik i Bajakovo, zadnjih mjeseci vlada najveći pritisak nezakonitih migranata.
U posljednja dva mjeseca, kažu u policiji, evidentan je porast pokušaja ilegalnog prelaska državne granice, ali se još uvijek ne može govoriti o ponovnom aktiviranju zapadnobalkanske rute. U srpnju su zabilježena 333 nezakonita prelaska, u kolovozu 2016. 761 prelazak; u srpnju je vraćeno 65 osoba, a u kolovozu 79.
Od početka srpnja pa do neki dan, 6. rujna, u Hrvatsko je 521 osoba zatražila azil. U istom razdoblju je 217 stranaca dobilo međunarodnu zaštitu. O kolikom je porastu riječ, ponajbolje govori podatak da je cijele prošle godine bilo 211 tražitelja zaštite, a u prvoj polovici ove godine 703. Od početka 2015. do sredine ove godine za samo 62 osobe odobrena je međunarodna zaštita u Hrvatskoj – Sirijaca, Somalijaca, Iračana, Turaka i Azerbajdžanaca.
Kupovanje vremena
Glavni je razlog naglog skoka broja tražitelja azila to što su za vrijeme najvećeg izbjegličkog vala migranti kroz Hrvatsku samo prolazili bez namjere da se ovdje duže zadržavaju. Od 15. rujna 2015. do 9. ožujka ove godine, kad su sve zemlje na tzv. balkanskoj ruti odlučile zatvoriti granice, kroz našu je zemlju prošlo 658.000 migranata. Hrvatska ih je policija evidentirala i puštala da idu dalje prema Sloveniji i Mađarskoj. Sada je za izbjeglice situacija daleko nepovoljnija jer na putu prema zapadu granice mogu prelaziti isključivo ilegalno, čime europski političari idu na ruku krijumčarima koji grupama ljudi pokazuju putove preko šuma i livada. Kad ih uhvati hrvatska policija, ne preostaje im drugo nego zatražiti azil ako ne žele da ih odmah vrate u Srbiju. Većina, međutim, i dalje ne namjerava ostati u Hrvatskoj, nego samo kupuje vrijeme potrebno da se organiziraju i nastave put prema zapadu jer više od 80 posto tražitelja azila, koji su smješteni u prihvatnim centrima u Kutini i Zagrebu, napušta Hrvatsku prije nego što završi postupak od obično nekoliko mjeseci u kojem MUP procjenjuje hoće li im dati status azilanta. Budući da zagrebački hotel Porin kao i kutinsko prihvatilište nisu zatvori, tražitelji azila mogu se slobodno kretati i nitko ih ne može zaustaviti da pobjegnu u Sloveniju ili Mađarsku. Osim, dakako, granične policije.
Balkanska ruta službeno je zatvorena već punih šest mjeseci, no to ne znači da iz Turske, preko Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Mađarske i Slovenije ljudi i dalje ne pristižu do Zapadne Europe. Samo što ih se donedavno nazivalo izbjeglicama, a danas ilegalnim imigrantima. Broj im se posljednjih mjeseci osjetno povećao. Europa strahuje od nove velike izbjegličke krize. Krvoproliće u Siriji, Iraku i Afganistanu se ne smiruje zbog čega ljudi iz tih zemalja i dalje napuštaju svoje domove i pristižu u Tursku u kojoj boravi oko tri milijuna izbjeglica. Manjim dijelom smješteni su u prihvatilištima, ali se velika većina snalazi kako zna i umije u selima i gradovima te velike države u kojoj većina ne planira ostati. Zna to dobro i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, koji je proteklih mjeseci u više navrata zaprijetio Europskoj uniji da će pustiti izbjeglice prema njezinim granicama ako ne pristane na niz njegovih zahtjeva. Prvi je financijski jer se EU obvezala Turskoj za zbrinjavanje izbjeglica godišnje plaćati tri milijarde eura. No Erdogan sada traži i niz političkih ustupaka, a među prioritetima je da EU ukine vize za turske državljane. A milijuni izbjeglica u Turskoj samo čekaju da se pročuje kako je turska obalna straža olabavila patrole na morskoj granici s Grčkom i da kao prošle jeseni i zime neće ništa poduzimati kad ugleda brodice nakrcane ljudima koji se žele dočepati grčkih teritorijalnih voda.
Promjena politike
Najviše će se na udaru naći Grčka u kojoj i sada boravi oko 60.000 izbjeglica. Ako i ona shvati da ima previše ljudi na svom teritoriju, puštat će ih da idu dalje, u Makedoniju ili Bugarsku, a one po istoj logici u Srbiju. Iduća na ruti je Hrvatska iz koje migranti teško mogu u većem broju prijeći u Mađarsku ili Sloveniju jer su te zemlje na granici razapele bodljikavu žicu. A pustit će ih da slobodno prođu samo ako budu imale čvrstu garanciju od Njemačke da će ih primiti, a teško da će Angela Merkel na to pristati jer je njezina politika otvorenih vrata sve više na meti kritika i njezina je budućnost na čelu Njemačke (u jesen 2017. su parlamentarni izbori) sve je neizvjesnija. A Europska unija još nema zajedničku politiku prema useljenicima, pa svaka država prema tom pitanju postupa kako želi te je sada svima jasno da je propao plan po kojem je svaka članica EU, ovisno o svojoj veličini i ekonomskoj snazi, trebala prihvatiti određen broj izbjeglica. Manji broj zemalja, među kojima i Hrvatska, na to su pristale, ali većina nije. Stoga državama na balkanskoj ruti ili na rubnim dijelovima Europe, u koje spada i Hrvatska, ne preostaje drugo nego što bolje štititi svoje granice i ne dopustiti izbjeglicama da uđu ako ne žele postati tzv. hot spotovi, odnosno izbjeglička prihvatilišta, kao što to već jesu Turska i u manjoj mjeri Grčka i Italija.
Akcije Frontexa
“Kalkulacije u smjeru nekakve katastrofe nisu primjerene pa čak bih se usudio reći i neodgovorne”, tvrdi za Globus tehnički ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, koji je ovih dana rekao da se svakodnevno razmjenjuju informacije između zemalja članica Frontexa te se dobivaju informacije iz trećih zemalja, a koriste se i one dobivene putem tehničke opreme, odnosno satelitskih i radarskih snimaka, praćenja plovila... Prati se, rekao je ministar, i situacija u Turskoj i Grčkoj, kao i mjere koje poduzimaju ostale članice EU, naročito Mađarska. Prema njegovim riječima, policija je u prvih osam mjeseci ove godine na državnoj granici evidentirala 2395 nezakonitih prelazaka. Ipak tvrdi da nema opasnosti od reaktiviranja balkanske rute. Prema MUP-ovim podacima, u Srbiji je u prihvatnim centrima smješteno oko 4000 ljudi, a jedan od pet izbjegličkih kampova nalazi se u Šidu uza samu granicu s Hrvatskom. Većina migranata u Srbiji su državljani Pakistana, Afganistana i Iraka koji uzaludno pokušavaju ući u Mađarsku čije ih vlasti vraćaju u Srbiju nakon čega pojedinci pokušavaju ilegalno prijeći u Hrvatsku.
Srbijanske vlasti ne kriju da je na njihovu teritoriju još barem oko tisuću izbjeglica koje odbijaju smještaj u centrima. Nekoliko stotina ih kampira na ničijoj zemlji uz granicu s Mađarskom nedaleko od graničnih prijelaza Horgoš i Kelebija. Nadaju se da će se baš oni naći među 30 sretnika kojima mađarske vlasti svakodnevno dopuštaju prelazak na njihov teritorij. No stotine ljudi dane provodi pod vedrim nebom u beogradskim parkovima u blizini željezničkog i autobusnog kolodvora. Neki su već više puta bezuspješno pokušali ući u Mađarsku i došli do zaključka da im je jedino preostalo probati svoje putovanje nastaviti preko Hrvatske. Upoznati su i s podatkom da Hrvatska svoju granicu ne štiti bodljikavom žicom. U Beogradu im pomaže nekoliko humanitarnih organizacija među kojima je najaktivnija fondacija poznatog košarkaša Vlade Divca i njegove supruge Ane. Njihova koordinatorica za pružanje pomoći u izvanrednim situacijama Ana Tomić otkriva kako tijekom proteklih mjeseci u Srbiju iz Makedonije i Bugarske dnevno ulaze deseci ljudi, ponekad i grupe od njih 200 a većina njih nakon nekoliko dana ili tjedana kreće dalje na put.
UNHCR-ova statistika
“Od kolovoza prošle godine pružamo izbjeglicama humanitarnu pomoć i za njih 250.000 smo osigurali oko 250 tona hrane, odjeće i higijenskih potrepština. Pomagali smo u osiguravanju smještaja”, kaže Ana Tomić.
Krajem lipnja srbijanska je policija u suradnji s policijama Bugarske i Makedonije uvela zajedničke pojačane ophodnje granice koje su do sada od ulaska u Srbiju spriječile oko 5000 migranata. Oko 8000 izbjeglica registriranih u Grčkoj živi izvan prihvatnih centara uglavnom na sjeveru zemlje i svakodnevno traže načine kako prijeći u Makedoniju, što mnogima i uspijeva. Više od 10.000 ih je trenutačno na egejskim otocima – Lezbosu, Samosu, Kiosu i Kosu – na koji svakodnevno doplovljavaju novi brodovi. U znatno manjem broj nego prije 9. ožujka, ali ipak pristižu, često i stotinjak ljudi u jednom danu. Samo 6. rujna su 144 osobe uspjele iz Turske prijeći u Grčku.
Glasnogovornik UN-ova Visokog povjereništva za izbjeglice (UNHCR) u Hrvatskoj Jan Kapić ističe da je ove godine u Europu ušlo 290.000 izbjeglica, od čega 165.000 preko Grčke, a ostali uglavnom preko Italije. Oko 30 posto su Sirijci, 16 posto Afganistanci, 10 posto Iračani, 7 posto Nigerijci, 5 posto Eritrejci, 3 posto Pakistanci... UNHCR-ove statistike pokazuju da je u Italiju od početka ove godine stiglo 122.000 migranata, podjednako kao cijele prošle godine. U Libiji i Tunisu se izbjeglice iz afričkih zemalja ukrcavaju na brodove kojima je cilj talijanski otočić Lampedusa. Samo je prošli tjedan u jednom dana talijanska obalna straža u svojim teritorijalnim vodama spasila od utapanja više od 2700 ljudi.
Tijekom prošle godine u Europu je, prema podacima UNHCR-a, stigao oko 1,1 milijun izbjeglica. Mnoge zemlja poput Mađarske, Češke, Poljske, Slovačke, Bugarske i Slovenije odlučile su se za postavljanje ograde na granicu i čvrsto zatvaranje vrata, što je u neskladu s međunarodnim pravom koje osobama kojima su u njihovoj državi ugroženi život ili temeljna ljudska prava jamči zaštitu na teritoriju neke druge zemlje.
“Prisutni smo u svim centrima za tražitelje azila. Pratimo kako država postupa. Sustav utvrđivanja azila je u Hrvatskoj dosta učinkovit i pravičan. Osobe koje zaista trebaju međunarodnu zaštitu u Hrvatskoj je i dobivaju. Zajedno s našim partnerima iz Crvenoga križa pružamo im pravnu pomoć u procesu traženje zaštite. Ako se njihov broj poveća, bit ćemo spremni pomoći državnim institucijama u humanitarnom zbrinjavanju”, govori Kapić. Objašnjava kako tražitelji azila u Hrvatskoj koji pobjegnu u neku drugu zemlju, primjerice Njemačku, tamo ne mogu ponovno tražiti azil, nego ih vraćaju u Hrvatsku. No kod mnogih svejedno prevlada želja da se dočepaju zapada, pogotovo ako su im tamo članovi obitelji.
“Novi izbjeglički val kao i prošle godine ponajviše ovisi o Turskoj, a drugi bitan faktor je Grčka. Turci puštaju izbjeglice, a Grci ih prime i pošalju dalje iako i jedni i drugi imaju snage da ih zaustave”, tvrdi bivši ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić. Smatra da bi i manji broj izbjeglica trenutačno mogao biti veliki problem za Europu jer Njemačka, koja je podnijela najveći teret izbjegličke krize, više ne može pristati na nova useljavanja.
“Dolazimo do toga kako natjerati ostatak zemalja EU da pristanu na solidarnost odnosno relokaciju izbjeglica. Temelji Europske unije na velikom su ispitu. Europa strahuje od Erdoganovih najava o slanju novih migranata, a on zna da bi ona zato mogla pristati na brojne ustupke. Grčka također drži migrante da bi lakše postigla svoje ciljeve u vezi s otplatom golemih dugova. Srbija podržava politiku mađarskog premijera Orbana, pa migrante usmjerava prema Hrvatskoj. Migranti i sami izbjegavaju Mađarsku koja uhvaćene u ilegalnom prelasku kažnjava zatvorom od 3 do 5 godina. Hrvatski izbjeglički centri gotovo su dokraja popunjeni i svaki dan stiže barem 30 novih tražitelja azila. E sada je ključno što je Hrvatska dogovorila sa Slovenijom. Hoće li Slovenija propuštati izbjeglice? Ako neće, Hrvatska se može lako pretvoriti u hot spot i naći u ozbiljnom problemu jer dobar dio tih ljudi dolazi iz zemalja čiji građani teško mogu dobiti azil, primjerice Pakistana”, govori Ostojić, koji strahuje i da bi Austrijanci svoje imigrante kojima je odbijen azil mogli početi vraćati u zemlje iz kojih su došli, pa bi tako mnogi završili u Hrvatskoj. Ako dođe do novog izbjegličkog vala, Hrvatska, dodaje Ostojić, može osigurati samo tranzit. U suprotnom ne bi smjela dopustiti da migranti u većem broju ulaze na naš teritorij, a za to bi, smatra, najbolje bilo angažirati pričuvne policijske snage koje broje 7740 dobro obučenih policajaca.
Turci u bijegu
Ne treba zanemariti da turska vojska vodi bitke u Siriji tvrdeći da se bori protiv Islamske države iako drugi izvori tvrde da su joj glavna meta Kurdi. Erdogan je prošli tjedan međunarodnoj zajednici iznio svoj prijedlog o osnivanju tzv. sigurnosne zone na sjeveru Sirije u koju bi se prebacio dio sirijskih izbjeglica iz Turske. Izbjeglička kriza bila je jedna od glavnih tema i prošlotjednog Bledskog foruma koji je okupio visoke dužnosnike većine europskih zemalja. Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu za kaos uzrokovan masovnim priljevom izbjeglica optužio je birokraciju u Bruxellesu. Samo dva dana nakon njegova govora Europska komisija je objavila da je za sirijske izbjeglice u Turskoj odobrena pomoć od 348 milijuna eura. Novac će im biti svaki mjesec uplaćivan na elektronske bankovne kartice, a moći će ga trošiti kako žele što je dosad najveći program humanitarne pomoći.
A čak i ako Turska ne ostvari svoje prijetnje o masovnom puštanju izbjeglica, s njezina će teritorija ljudi i dalje bježati prema Europi. Među njima će sigurno biti i sve više turskih državljana koji će prilikom traženja azila u Europi tvrditi da su žrtve progona Erdoganova režima koji se posljednjih mjeseci, nakon propalog pokušaja državnog udara, otvoreno obračunava s političkim neistomišljenicima.