Izbori u Americi važniji su od bilo kojih drugih izbora, jer američki predsjednik, više ili manje neposredno, određuje tok svjetskih događaja. Amerikancu je svejedno tko vodi Hrvatsku, Njemačku, Francusku, Japan ili bilo koju drugu zemlju na svijetu, ali svima nama drugima nije. Kad bi žena stala na čelo Amerike, konačno bi postojala svjetska potvrda političke, društvene ravnopravnosti žena. To bi pogotovo bilo važno u odnosu na sve vidljiviji problem potlačenosti žena u arapskom svijetu, jer je jedan od vidova radikalizma koji se širi tim regijama također i nasilno oduzimanje prava ženama. Svaka žena kojoj je do ovih pitanja stalo, voljela bi da Amerika konačno dobije predsjednicu. Ali, da li to treba biti Hillary Clinton? I ako ona nije idealna, da li žene širom svijeta koje bi joj mogle dati podršku i, konačno, Amerikanke, koje će glasati, mogu biti izbirljive?
Prognoza je ovakva: ako Hillary Clinton uspije zadržati koaliciju koju je uspostavio Barack Obama, a koja okuplja mlade ljude, zatim ne nužno bijele birače, nego one koji osjećaju svoje etničko podrijetlo, na primjer Afroamerikance i Latinoamerikance, te žene koje razumiju da rod nosi i političku težinu – onda bi Hillary Clinton mogla dobiti izbore. Demografska kretanja u Sjedinjenim Državama signaliziraju da bi takva virtualna koalicija mogla prevagnuti, jer se prevlast bijelih, muških birača topi, a ovih drugih raste. Dakako, perspektiva pobjede dolazi u obzir isključivo ako se nastavi pozitivan ekonomski trend koji je stvorio Obama, ako se nastavi rast i zapošljavanje.
S druge strane, sve je i krajnje nesigurno. Ovo gore je sukus nekih od analiza po američkim medijima, ali ipak, postoje i statistike koje govore da Amerikanci biraju republikance kad je ekonomija dobra, a demokrate kad je loša. Tko će ga znati.
Hillary Clinton upravo je objavila svoj prvi videospot kojim je markirala početak svoje izborne kampanje. U kampanji mora prvo dobiti predizbore koji će je postaviti za kandidata njene stranke, Demokrata, ali koji su također nacionalni. Dakle, ona će voditi kampanju uzduž i poprijeko Sjedinjenih Država, a počela ju je 12. travnja u relativno zabačenoj državi Iowa.
Njen promocijski video traje kratko, ali možda se i previše vidi da su marketinški stručnjaci na njemu osmislili svaku nanosekundu. Hillary u spotu izgleda jako dobro za ženu svojih godina, relativno znatno bolje nego dok je bila prva dama, i mnogo bolje nego kad je bila Obamina državna tajnica. Svojim nastupom Hillary Clinton daje do znanja što joj je “glavno”. “Glavno” joj je, sve moramo stavljati pod navodnike, jer ipak je sve maksimalno izbrušeni marketinški proizvod, “briga” te “stavljanje u službu” “običnog Amerikanca”.
Na prošlim predizborima, koje je izgubila od Baracka Obame, Hillary Clinton zalagala se za “srednju klasu”. Taj izraz, srednja klasa, sad je napušten upravo u korist “običnog Amerikanca”.
Videospot pokazuje i slojeve glasača na koje ona računa, a to su Latinoamerikanci, gej parovi i mladi ljudi koji započinju biznis. Ovaj prvi video moguće buduće predsjednice Amerike sad je analiziran u detalje. Vidi se da će se Hillary Clinton u svojoj kampanji oslanjati na rezultate što ih Obama ostavlja iza sebe, jer je tako i rekla: “Amerikanci su se borili da prevladaju razdoblje velikih ekonomskih teškoća...”
Time daje na znanje da Baracka Obamu svrstava u svog velikog saveznika, možda najvećeg, možda jedanko velikog kao što je njen muž Bill Clinton. Sam američki predsjednik rekao je da smatra da bi Hillary Clinton bila izvrsna predsjednica Sjedinjenih Država, ali kako potpredsjednik Joe Biden još nije donio konačnu odluku hoće li se kandidirati, nije joj do kraja iskazao ekskluzivnu podršku.
Ali, nagovještava da će se boriti za obespravljene, jer je rekla: “ No, oni na vrhu i dalje imaju privilegija. Obični Amerikanci trebaju svog prvaka, i ja ću to biti!”
Sad predstoji borba da takve građane koji drhte od životnih teškoća jer ne zarađuju dovoljno, i one koji su malo bolje - ali sve koji su obični, a ne privilegirani Amerikanci, uvjeri da misli ozbiljno. Da se predstavlja negdje u Europi, tko bi vjerovao superbogatoj osobi iz najmoćnijeg američkog klana, bivšoj ženi predsjednika Amerike, bivšoj senatorici, bivšoj državnoj tajnici, ženi koja je u politici 40 godina i to pri samome vrhu, a to znači pri svjetskom vrhu, toj živoj hostiji američke supremacije, da će se baš ona zalagati za siromahe. Svakakvih je primjera u prirodi i društvu, ali da se vuk nježno uživljava u kožu janjčića, prilična je rijetkost.
Njen najavni promotivni spot također poručuje da će se, koliko je moguće, kandidatkinja povući u drugi plan, a u prvi plan će iskočiti “potrebe Amerikanaca”. Dakle, ona neće govoriti da ona nešto hoće, nego će igrati na kartu služenja narodnog interesa i skromnosti. Već sada se pretpostavlja da će njena kampanja biti najskuplja predsjednička kampanja u povijesti američkih ili bilo kojih drugih izbora na svijetu i da će koštati više od dvije i pol milijarde dolara.
(Za usporedbu, dvije dosad najskuplje kampanje bile su Obamina i republikanskog kandidata Mitta Romneya. Obama je potrošio milijardu i sto, a Romney milijardu dolara.)
Tako velik novac znači da neka se mali i siromašniji sklone. Takav novac i takve troškove, osim pijanih ruskih oligarha, može sebi priskrbiti samo nekoliko moćnih obitelji. Američki komentator Harry Enten upitao je: “A što se to može napraviti s dvije i pol milijarde eura, a da se nije moglo napraviti s milijardom eura?”
Makar je tako, makar svaka pora kandidatkinje odiše nezamislivom privilgiranošću američkog establishmenta, Hillary će se predstavljati kao kandidat kojeg svi drugi, jači od nje, cipelare i kao zagovornica naroda koja neće imati šanse osim ako ne osvoji srca građana koji će izaći na izbore. Već sada iz njenog izbornog stožera u medije se lansira da će borba za predizbore biti “teška”. Kako teška? Na vidiku nema niti jednog kandidata - za sada. Postojala je Elizabeth Warren, također žena, vrlo elokventna, senatorica, čiji su govori protiv prevelikih privilegija bili uvjerljiviji, ali ona se ne može mjeriti s Clintonima. Warren je odustala i podržala Hillary. Zanimljivo je reagirao Bill Blaiso, gradonačelnik New Yorka i vođa njene kampanje kad je izgubila od Baracka Obame. Rekao je da će je podržati kad u njenom programu bude vidio viziju. I to je političarska gesta. Ako Blaiso vidi da će do 2016. iskočiti neki drugi, izgledniji kandidat, onda će tek odlučiti, a ako se i kasnije priključi Clintonovoj, i to se može interpretirati pozitivno.
Drugim riječima, toliko je sve izrađeno, promišljeno, procijenjeno, analizirano, oprezno, kalkulirano, odvagano, razrađeno i sagrađeno, da nije ostalo ništa od autentičnosti. Sam je početak početaka kampanje, a kandidatkinja je već sva uglačana i dizajnirana. Gdje je ono nešto novo, gdje je ljudskost, liderstvo, faktor iznenađenja, u što da se Amerikanci zaljube, kad vide Hillary. Prošli put, vidjeli su Obamu, i poklekli su pred tom svježinom, osmijehom, elokvencijom, optimizmom. Obama je osvajao kud je prolazio, i iako je u samom početku utrke za predizbore 2007. godine Hillary Clinton bila najbolje pozicionirana da postane demokratska kandidatkinja, i imala najviše novca, Obama ju je brzo dostigao i prestigao. Čim se vidjelo da mladi kandidat ima isto toliko donacija kao i moćna Clintonica, bilo je jasno da ona nema što tražiti.
Ovaj put Hillary Clinton počinje s dvadeset posto veće bodovne prednosti nego što je imala 2007. godine, i s još više novca. Jednako tako, nema nove mlade zvijezde na vidiku među Demokratima. Dakako, moguće je da se još pojavi, ali ni o kome se ne priča. Gotovo svi se klade na to da će Hillary biti američki demokratski kandidat. Osim toga, u samo 15 minuta od službene najave da će Hillary u utrku, njena facebook-stranica dobila je 500 tisuća “lajkova”, tj. znakova podrške. To se nikad nije dogodilo. Možda je posrijedi demokratska promidžbena mašina, možda se na to troši novac, tko će znati. Ali, sigurno nije bilo nikakvog dogovora s Zuckerbergom koji je glasač Republikanaca.
U kampanji je sve promišljeno do zadnjeg detalja tako da graniči s odbojnošću: prodavat će se plastične čaše za šampanjac sa sloganima kampanje kako bi se dobio dojam da se silan novac dobiva prilozima malog čovjeka, dok su u pitanju zvjerski velike donacije najkrupnijeg kapitala. Normalno da je sve transparentno, ovdje se nitko ne igra skrivanja donacija, igra je mnogo veća od sitnih utaja i ulozi mnogo veći da bi se gubilo na glupostima.
Kad se natjecala 2007. godine, Hillary Clinton nije htjela naglašavati da je žena. Ovaj put hoće. Prošli put, izbore je dobio Afroamerikanac. To je kao kod izbora pape - nakon što je bio izabran Woytila, nezamislivo je da se, nakon što su se vrata otvorila, vrate Talijanima. Dakle, ovaj put Amerikanci su spremniji, svakako više nego 2007. godine, na to da prva osoba države bude žena. Jednako tako, dok se video obraća “običnim Amerikancima”, onim glasačima koji se time ne zadovoljavaju nude se dublje analize. Jedna od njih jest: da, Hillary Clinton zalaže se za srednju klasu. Način kako da se srednja klasa u Americi ojača jest da se dade puno jača podrška i otvori mnogo više šansi za žene. Žene su neiskorišteni potencijal srednje klase i dobrostojeće Amerike. To nije nešto novo, to se zna, ali Hillary daje na znanje da je ona spremna stvoriti nove šanse za žene. To bi, ako se dogodi, bio uistinu, vrlo veliki društveni skok. I doista, ponovo bi Amerika, u jednom segmentu, bila svjetski šampion!
Ali, vidjet ćemo hoće li se to stvarno i dogoditi. Još podržavajući pretpostavku da Hillary Clinton dobiva predizbore, jer je vrlo kvalitetni Joe Biden prestar za naredna dva mandata, a i na to se gleda, pogledajmo tko bi joj mogli biti protivnici s republikanske strane.
Moglo bi je zeznuti ako Republikanci istaknu latinoameričkog kandidata, jer bi joj takav mogao ispred nosa pokupiti socijalni konsensus, koaliciju koju je okupio Barack Obama. Govorilo se da bi čovjek za to mogao biti Marco Rubio, ali nije to tako jednostavno. Rubio se oštro suprotstavljao Obaminu projektu zdravstvene zaštite neprivilegiranog dijela stanovništva, Obamacare, i to nije dobro odjeknulo među latinoameričkim glasačima koji žele takvu zdravstvenu zaštitu. Rubio se suprostavljao i masovnoj amnestiji za ilegalne doseljenike iz Južne Amerike. Ako im Obama, kao što je obećao, dade državljanstvo, šanse Marca Rubija su gotove. Ako pak ne može donijeti latinoameričke glasove, što će on Republikancima? Republikanci imaju još jednog Amerikanca kubanskog podrijetla koji bi ušao u trku, a to je Ted Cruz iz Teksasa. U svakom slučaju, ovo lovište za glasove je otvoreno, a za sad se smatra da su Republikanci u prednosti.
Najveći i najizgledniji protivnik s republikanske strane je Jeb Bush, brat jednog i sin drugog predsjednika. Opisuju ga kao pametnijeg od dvojice braće, a uspješan je guverner Floride. Jeb Bush nedavno je rekao da želi da se njegovo ime izgovara na španjolski način,dakle Heb, a ne engleski, Džeb.
Nije to samo prenemaganje. Jeb Bush je posve bilingvalan, govori španjolski jednako dobro kao i engleski, i jednako često. Možda i češće govori španjolski nego engleski, jer mu je žena, Columba Bush, Meksikanka. Columba je jednostavna žena, vrlo skromnog podrijetla, skromnog obrazovanja, uvijek u sjeni, ali ima veliki utjecaj na muža, toliki da je Jeb Bush zbog nje prihvatio katoličanstvo. Oboje, i ta ženidba duboko ispod klasnog položaja Bushevih, i cijeli paket koji je Columba sa sobom nosila, bila je skandal u toj staroj obitelji. Jeb i Columba Bush poznaju se od 16. godine i imaju troje djece - koji su, prema tome, napola Meksikanci. Sad takva situacija može Jebu Bushu predstavljati političku prednost, daje mu nešto ljudskosti koju je kod Hillary jako teško otkriti.
Ako treći Bush bude predsjednik, bit će to, usput, i prvi katolik nakon Kennedyja.
Izvanredno zanimljiv kandidat desnog krila Republikanaca je i Paul Rand, vrlo inteligentan i dosljedan zagovornik malog utjecaja države i slobodnog tržišta, ali i beskromisnih ljudskih sloboda. Ali, ipak je suvše neobičan da dobije nominaciju.
Što bi mogla poduzeti Hillary da ispadne ljudskija, humanija, da se približi biračima, veliko je pitanje. Od sredine svibnja, ona će udariti prašnjavim cestama Amerike, u pohodu od grada do grada u svojoj kampanji. Prije deset mjeseci hodala je po elitnijim mjestima predstavljajući svoju knjigu “Hard Choices”, autobiografiju pisanu dosadnim, ukočenim stilom i prepunom narcisoidnih opservacija, ali dala je na znanje što misli o vanjskoj politici i kakvi bi bili njeni izbori.
Ponovo, njen mandat kao državne tajnice je pod povećalom, i svaka se pogreška, ali i dobar potez, dubinski analiziraju.
Mnogi se pitaju što bismo mogli očekivati u svjetskoj politici ako postane predsjednica?
U Europi, svakako mnogo oštriji stav prema Putinu i odlučniju zaštitu istočne Europe. Ne znači da Barack Obama nije dosta dobar, jer jest. On u Europi kroči veoma pažljivo i koliko može, te kontinuirano ostavlja prostor europskim partnerima da definiraju što i koliko žele. Samo se sjetimo ovog detalja: ako Putinove rakete mogu dobaciti do Poljske, onda mogu i do njemačkih meta. Čak i da ne mogu pogoditi njemačke ciljeve, Angela Merkel bila bi maksimalno oprezna zbog Poljske i Balta. Obama to razumije i ostavlja joj cijeli politički teatar u Europi, samo diskretno dajući podršku iz pozadine. Slično će biti i s Hillary Clinton, ali će ona biti manje diskretna, oštrija, jasnija. Samo ukratko, imajmo na umu da više nema smrtnih neprijatelja i doživotnih prijatelja na globalnoj sceni. Rusija i Amerika su u Europi neprijatelji, ali surađuju u nekim drugim regijama ili sektorski.
Vratimo se njenom ljudskom liku, što je element koji marketinškim stručnjacima kampanje Clinton 2016. zadaje probleme. Odlučili su da je dijelom dizajniraju kao dobru bakicu svojoj unučici, maloj Charlotte.
Kći moćnog para Chelsea rodila je prošle godine, a njena beba koja još slini i navlači plišane igračke, samim tim što su joj baka i djed Clintoni, moćnija je i utjecajnija od svih nas skupa.
Kad je 1992. Bill Clinton ulazio u političku arenu, rekao je u vicu, predstavljajući svoju ženu: Za cijenu jednog predsjednika, dobivate nas dvoje.
Danas vrijedi to isto, samo se mora oprezno marketinški predstaviti. Naime, na pitanje što najviše kvalificira Hillary Clinton za predsjednicu Amerike, to ipak nisu njeni politički uspjesi, niti to što je feministkinja, nego to što je supruga Billa Clintona.
Za vrijeme Clintonova predsjedništva Amerika je bila na vrhuncu moći. Bila je ekonomski uspješna i cijeli je planet odisao njenom “soft power”, tj. njena tiha moć, predstavljena kao pozitivan utjecaj, osjećala se posvuda. Amerikanci su nostalgični za tom Amerikom. Jer, poslije Clintona dva su aviona udarila u World Trade Centar, a paralelno s time puknula je financijska kriza. Amerika je bila potresena i izvana i iznutra. Trebalo je donedavno, do prije godinu-dvije, da se Amerika ekonomski oporavi, ali imidž još nije popravila, unatoč afroameričkom predsjedniku neodoljivog osmijeha.
Taj Clinton moment, Bill Clinton moment, još je najveća prednost koju ima Hillary Clinton.
Njen novi dizajn je dobra bakica, makar, ako se to pokaže neuvjerljivim, a vjerojatno hoće, onda će magovi marketinga morati izmisliti nešto bolje.
Najveća opasnost za njenu kampanju jest upravo to što je jako dugo na političkoj sceni i što je vide kao dio pokvarenog vašingtonskog političkog miljea. Pri tome, ona nije topli tip čovjeka, koji instinktivno osvaja mase, daleko od toga. Hladna je, distancirana, drvena. Nije rođena političarka, ali je rođena sa željeznom ambicijom. Ako se Bill Clinton i Barack Obama ne budu kraj nje simpatično smijali, nigdje ona neće uspjeti, usprkos svim novcima.
Ali, ipak ima nešto što govori u njenu korist, a to je ideologija. Iako se ponavlja kao mantra da je svejedno tko vodi Ameriku i da su svi isti, to nikako nije istina. Clintoni i Bushevi su dvije dinastije, i dva svijeta. Ako Amerikanci izaberu Clintone, birat će liberalnu dinastiju koja se doduše kompromitirala raznim skandalima, od oralnog seksa s pripravnicama do nejasnih poslova s nekretninama, dok su Bushevi u tom smislu besprijekorni. No, mnogi ipak više vole da im Clintoni priređuju dramu nego Bushevi traumu. Kako god se okrene, Hillary bi donijela kontinuitet politike kojoj se mnogi nadaju, dok se jednostavno ne zna što bi Republikanci donijeli - i unutar Amerike, i na svjetskoj sceni, a svih nas se tiče.