Trećina hrvatskih građana smatra da živi u rangu najsiromašnijih stanovnika Hrvatske. Svaki deseti ne može vraćati kredit koji je podigao, svaki treći koji ima otvoren tekući račun stalno je u minusu, polovici onih koji rade prekovremeno taj rad neće biti plaćen, Vladi i Saboru vjeruje samo desetak posto građana.
Erozija standarda
Pokazalo je to istraživanje Ipsos Pulsa o promjenama u svakodnevnom životu, u kojem su se uspoređivali sadašnji stavovi građana s onima koje su imali 2006. godine. Prije sedam godina situacija je bila bitno bolja: manje se građana osjećalo siromašnim, više ih je štedjelo i smatrali su da žive dobro. Životni standard građana u prvoj polovici 2013. godine jednak je kakav je bio i 2011., ali znatno lošiji nego prekrizne 2006. godine.
- To je subjektivni stav građana, no on u potpunosti korespondira s objektivnim pokazateljima - kaže dr. Ivan Burić, autor istraživanja.
Rezultati, dodaje, upućuju na to da su građani svjesni da je situacija lošija nego što je bila, da se stoga ponašaju mnogo opreznije i racionalnije, no da, s druge strane, nemaju povjerenja u ključne institucije koje bi Hrvatsku trebale izvući iz takve situacije, odnosno nemaju vjeru u kratkoročnu bolju budućnost.
Oprez pri trošenju
- Minusi na tekućim računama sada su aktualno pitanje jer vlada dojam da svi žive u minusu, a stižu najave o njihovu smanjenju. Međutim, rezultati istraživanja pokazuju da je danas manji broj građana u minusu nego 2006. godine. To ukazuje na činjenicu da smo, u skladu sa situacijom, danas mnogo pažljiviji u trošenju - objašnjava dr. Burić.
Naime, iako je trećina građana u prvoj polovici 2013. odgovorila da je stalno ili često u minusu, isti postotak - njih 33 posto - odgovorilo je da nikada ne ulazi u minus. Takvih je prije sedam godina bilo bitno manje - 24 posto.
- Dakle, ponašamo se mnogo pažljivije - kaže dr. Burić.
Poljuljano povjerenje
Većina građana koji koriste prekoračenje na tekućem računu ide u minus do 3000 kuna. Takvih je 55 posto. Udio građana koji uspiju nešto uštedjeti pao je u promatranom razdoblju sa 27 na 22 posto, a 31 posto njih ove godine kaže da ne štedi jer im nedostaje novca i za podmirenje osnovnih životnih troškova.
Međutim, ono što istraživače zabrinjava činjenica je da ne vjerujemo da će nam u nekom kraćem roku biti bolje: povjerenje u temeljne društvene institucije koje su izravno zadužene za izvlačenje zemlje iz krize - dakle, Vladu i Sabor - palo je na bijednih desetak posto.
- Živimo u nekoj vrsti zakočenog društva - kaže dr. Burić.
Rezultati su, naime, pokazali da je početkom godine u Vladu imalo povjerenja samo 12 posto građana, u Sabor njih devet posto, a u političke stranke, koje su na dnu ljestvice povjerenja, samo sedam posto građana. Prije otprilike godinu dana, početkom 2012. godine, Vladi je vjerovalo čak 44 posto građana!
Crkva na vrhu
- Istraživanje 2012. godine rađeno je u veljači, dakle samo dva mjeseca nakon parlamentarnih izbora, te je tako visok postotak povjerenja zapravo odraz velikih očekivanja neposredno nakon izbora. Vladu je tada formirala stranka koja dugo nije bila na vlasti, tada vladajući HDZ bio je na najnižim granama i građani su novoj vlasti davali veliki bianco-račun. Međutim, percepcija se stubokom promijenila - kaže dr. Burić.
Među građanima u tih je godinu dana palo povjerenje i u tisak (sa 27 na 23 posto) i u pravosudni sustav (sa 25 na 19 posto). Na vrhu ljestvice povjerenja konstantno je Katolička crkva, kojoj kontinuirano vjeruje više od polovice ispitanih građana.
Sve je manje mogućnosti za zaradu
Puno više prekovremenih, a sve manje dodatnih izvora zarade
U 2013. godini nezaposlenost je znatno veća nego 2006., a i oni koji su zaposleni rade manje nego prije 7 godina. Prema istraživanju, 2006. je 40 posto zaposlenih radilo prekovremeno, a ove godine ih tako radi 33 posto. Smanjio se broj onih koji očekuju da će im taj rad biti plaćen, sa 59 na 55 posto. Najveći broj ispitanika kaže da je radio i nakon redovnog radnog vremena više od 10 radnih dana u mjesecu. Prepolovio se i udio onih koji su uz redovan posao obavljali neki honorarni posao ili posao u fušu. Takvih je 2006. bilo 20 posto, a u 2013. ih je samo 11 posto.
- Očito je da dodatnih poslova više nema. Nije samo formalni sektor u krizi, gase se i radna mjesta u neformalnom sektoru. Živimo u sve težim prilikama, a sve je manje mogućnosti za zaradu - kaže dr. Burić.