Prekinuo je fakultet, nije uspio postati glazbenik, pa je odlučio osnovati tvrtku. Otac mu je pomogao s nešto novca, ali tvrtka se dugo ničim nije bavila. Radio je svakakve poslove u inozemstvu, a 1991. godine se vratio kao predstavnik engleske kompanije Meteor Holdings.
Tvrtka je ubrzo propala. On je ostao bez posla i usred rata se oženio. Odlučio je aktivirati tvrtku i počeo izvoziti tiskarski papir da bi uvozio toalet papir. Zatim je počeo prodavati žvakaće gume Wrigley preko Mercatorova zastupništva za Hrvatsku. Danas je po bogatstvu druga osoba u Hrvatskoj i četvrta u regiji. Ima 145,4 milijuna eura.
Riječ je o Emilu Tedeschiju , većinskom vlasniku Atlantic Grupe koja posluje u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji, a svoje proizvode izvozi na više od 30 tržišta diljem svijeta. Rosal, Argeta, Cockta, Cedevita, Smoki, Melem, Barcaffé samo su neki od brendova u vlasništvu njegove kompanije. Postao je jedan od aktera u knjizi “Pet poduzetnika”, gdje, među ostalim, otrkiva da ne namjerava stati jer “poduzetnik koji se prestane širiti propada”.
Čestitke Todoriću
Vi imate iskustva jer ste kupnjom Droge Kolinske postali prvi veliki igrač iz Hrvatske na slovenskom tržištu. Što mislite o Agrokorovu preuzimanju Mercatora?
- Riječ je o velikom poduzetničkom pothvatu i, iz perspektive investitora, svakako o dobroj poslovnoj logici. Čestitao sam Ivici Todoriću, njegovu timu, kao i dioničarima i Upravi Mercatora.
Agrokorovo preuzimanje Mercatora slovenski su mediji popratili naslovima poput ‘Uništenje domaće prehrambene industrije’, a srpski mediji ‘Postajemo hrvatska kolonija’?
- Uz rizik da se ponavljam, treba reći da nema smisla uporno stavljati poslovanje, odnosno tijek kapitala pod nacionalne zastave. Sjećam se jednog komentara na Facebooku prilikom našeg preuzimanja Droge Kolinske - da je to najveći događaj nakon oslobađanja Knina. Atlantic Grupa nije porazila Sloveniju! Mi smo kao kompanija u toj utrci pobijedili jake financijske fondove jer smo imali najbolju ponudu. Točka! Svaka druga interpretacija nema veze sa zdravim razumom. Tri godine nakon akvizicije i najveći skeptici su se uvjerili da smo napravili sve što smo obećali. Danas smo integrirana kompanija koja raste, imamo odlična iskustva u Sloveniji, a isto tako i u Srbiji, BiH i Makedoniji.
Što mislite o Zakonu o strateškim investicijama koji je u četvrtak usvojen na Vladi?
- Bez ulaženja u detalje, drago mi je da se govori o investicijama i više je nego dobrodošao jasan zakonski okvir koji bi to regulirao. Danas investicije treba tražiti, a dobri i stabilni zakoni koji nisu podložni čestim izmjenama ovisno o trenutku nulta su pretpostavka za to. To ipak nije dovoljno. Država kao poduzetnik, a ona to jest na specifičan način, mora naći način kako motivirati i privući one koji imaju sredstava za ulaganje. Potrebno je naći način da se angažiraju neaktivni resursi, a imamo ih, i stave u funkciju rasta.
Širenje tržišta
Na predstavljanju knjige ‘Pet poduzetnika’, među kojim ste i vi, rekli ste da pojam ‘Jugosfere’ kod nekih izaziva zazor, a danas je to minimum za gospodarski razvoj. Očekujete li da će to prosječan stanovnik ovih prostora prihvatiti bez izljeva nacionalnih emocija?
- Kad je Tim Judah iz The Economista nominirao taj termin, a Atlantic apostrofirao kao jedan od ekonomskih integratora koji ga na neki način simboliziraju, već sam tada objasnio da termin očito nije geopolitički i ne podrazumijeva nikakvo romansiranje ni renesansu političkog udruživanja.
Uz kulturu, glazbu, ekonomija je uvijek u funkciji povezivanja, svakako prije politike. Širenje u regiju je logično, jer kompanije poznaju tržište i traže potrošače koji i prepoznaju njihove robne marke, od Slovenije do Makedonije.
Ipak smo nekad bili dio jednog tržišta, i to je ekonomski gledajući bitna olakotna okolnost. Ali regija nije jedini izlaz ili formula za uspjeh. Evo, Atlantic trenutno 21 posto svojih prihoda ostvaruje izvan regije, a cilj nam je na izvanregionalnim tržištima do 2017. ostvarivati 35 posto ukupnih prihoda. Naša strategija podrazumijeva snažnu internacionalizaciju.
Na koja se tržišta namjeravate širiti do 2017. godine i u kojem segmentu?
- Tržišta Rusije i ZND-a imaju veliki potencijal, tamo kroz dodatna ulaganja s ovogodišnjih 40-ak milijuna planiramo kroz tri godine narasti na 100 milijuna eura.
Očekujemo također značajan rast na zapadnoeuropskom tržištu, prije svega u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj, i to s našim brendovima Multipower, Argeta, Donat Mg i Cedevita GO, koji imaju najveći internacionalni potencijal.
Postoji li mogućnost da Atlantic Grupa kupi brendove čiju je prodaju najavila Podravka, konkretno pića, kruha i sladoleda?
- Trenutačno u Atlantic Grupi ne razmišljamo o novim akvizicijama u tim segmentima.
Knjiga ‘Pet poduzetnika’, a i vi, zagovara jačanje poslovanja i udruživanja u regiji. Je li to neki odgovor na skori izlazak Hrvatske iz CEFTA-e, našeg najznačajnijeg tržišta, zbog čega su mnogi poduzetnici napadali Vladu tražeći da hitno smisli nešto ili će propasti?
- Hrvatska poslovna scena nužno je, najkasnije od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, morala biti svjesna ulaska Hrvatske u EU, što nužno znači i izlazak iz CEFTA-e. Netko se na to pripremio, netko nije, ali svoju odgovornost nitko ne može prebacivati Vladi.
Dio poduzetnika možda se nadao da će Vlada umjesto njih ispregovarati neke uvjete drugačije od predviđenih u vezi s poslovanjem sa zemljama CEFTA-e, ali na to ne možete računati. Odgovornost je na svakome pojedinačno za vlastiti uspjeh ili neuspjeh.
Kad nam je već bila otvorena europska perspektiva, a Slovenija je već ušla u EU, imali smo dobre slovenske primjere pravovremene organizacije proizvodnje u zemljama CEFTA-e kako bi se izbjegli negativni efekti nove trgovinske regulacije - kao što su Gorenje i Fructal. Kod nas su takvi primjeri, primjerice, Lura i Atlantic Grupa.
Proricanje brojki
Koliko bi, prema vašoj procjeni, tvrtki moglo propasti zbog toga što se nisu na vrijeme pripremile za promjene?
- To ne znam, svakako ne mogu proricati u brojkama. Ali propast svake, i jedne tvrtke, nije dobra vijest ni za koga, ne samo za njih. To neposredno utječe na sve nas ostale, znači porast nezaposlenosti, što manje ljudi radi, manje će biti novca, a to znači da ćemo svi mi u Hrvatskoj prodavati manje proizvoda.