Neto kamatna marža hrvatskih banaka, izračunata kao udjel neto kamatnog prihoda u ukupnoj aktivi banaka, u rujnu 2016. iznosila je 2,8 posto i bila je peta po visini od 28 država u Europskoj uniji, pokazuju podaci Europske središnje banke koje nam je dostavila Hrvatska narodna banka.
Neto kamatni prihod, pak, predstavlja razliku između kamatnih prihoda banke i rashoda za plaćanje kamata na depozite građanima i poduzetnicima, a po tom omjeru naše banke su još bliže vrhu ljestvice EU. Na primjer, razlika između kamatnih stopa na nove stambene kredite i depozita stanovništvu u rujnu ove godine iznosila je 3,8 posto i bila je treća po visini među zemljama EU, dok je razlika između kamatnih stopa na nove kreditne poslove i depozita poduzećima bila na razini od 2,8 i također je dobila “brončanu” medalju za položaj na europskoj kamatnoj tablici.
Kamatna razlika
Konkretan primjer izračuna stambenog kredita od 50.000 eura na 15 godina pokazuje da dužnik u Hrvatskoj na koncu plati isti kredit čak 10.000 eura više nego u Italiji. Naime, u Zagrebačkoj banci je kamata na takav kredit 4,8 posto, a majci banci UniCredit 2,49 posto, pa tako ukupan kredit u Zabi iznosi 70.542 eura, a u UniCreditu 60.120 eura (okvirni izračun).
Prema podacima Europske središnje banke, veću kamatnu maržu od hrvatskih banaka imaju Mađarska, s maržom od 3,4 posto, slijedi Bugarska sa 3,3 posto, Rumunjska sa 2,9 i Češka sa 2,84 posto, a odmah iza nas su Slovačka sa 2,79 posto, Cipar sa 2,74 posto, Poljska sa 2,3 posto, Slovenija sa 2,2 posto, Malta sa 2,1 i Grčka sa 2,1 posto.
Najmanju maržu imaju Finska s tek 0,6 posto, Luksemburg sa 0,68 posto, Velika Britanija sa 0,9 posto, Švedska i Francuska sa 1 posto, dok Portugal ima 1,4 posto, a Španjolska 1,94 posto. Dakle, brojke govore da je kamatna marža Hrvatske u rujnu ove godine bila pet puta veća od Finske, zemlje s najmanjom maržom.
Kada je riječ o razlici između kamatnih stopa na nove stambene kredite i depozita stanovništvu, veću razliku imaju samo Mađarska i Bugarska (4,2 i 4,4 posto), dok su tik iza nas Irska (3,15 posto), Rumunjska (3,1 posto), te Poljska (3 posto), dok je Grčka na 2 posto. Najmanju kamatnu razliku imaju Finska (0,6 posto), Slovačka (0,8 posto), Italija (0,9 posto), Švedska (1,3 posto) i Francuska (1,4 posto). Po ovom kriteriju je Hrvatska od Finske “jača” sedam puta.
Glavni faktori
Sukladno razlici između kamatnih stopa na nove poslove kredita i depozita poduzeća u rujnu 2016., veće “spreadove” od nas imaju Bugarska (4,05 posto) i Grčka (3,4 posto), a iz nas su Portugal (2,7 posto), Litva (2,7 posto), Rumunjska (2,3 posto), dok je Grčka na 2 posto, a Slovenija na 1,9 posto. Zanimljivo je da najmanju razliku ima Italija (0,3 posto), a potom Nizozemska (0,7 posto), Slovačka (0,9 posto), Švedska (1,1 posto), te Austrija (1,3 posto).
U ovom “korporativnom” slučaju Hrvatska ima veću razliku između aktivnih i pasivnih kamata od gotovo devet puta u odnosu na Italiju. U HNB-u nisu željeli službeno komentirati podatke prema kojima je Hrvatska u vrhu zemalja po visini kamatne marže i razlici između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa, ali nam je rečeno kako se u obzir mora uzeti činjenica da su glavni faktori u tom kontekstu pripadnost eurozoni, rizičnost države koja se odražava u cijeni zaduživanja neke države, razina regulatornih i administrativnih troškova u bankarskom sektoru, kao i udjel teško naplativih kredita (NPL) u kreditnoj masi, te efikasnost pravosuđa. Uz to, u kalkulaciju se mora uzeti i transformacija ročnosti, jer su depoziti u najvećem dijelu u Hrvatskoj kratkoročni, dok su krediti srednjoročni i dugoročni, pa razlika između ročnosti ima svoju cijenu. “Sve to se odražava na razinu aktivnih i pasivnih kamata i kamatne marže, a tome treba dodati i stupanj tržišne ponude i potražnje za kreditima”, kazali su nam “udžbenički” u HNB-u.
“Činjenično stanje”, pak, pokazuje da Hrvatska nije članica eura, cijena zaduživanja države je također među tri najrizičnije države EU, a i ostali faktori koji se tiču regulatornih i administrativnih troškova, razine NPL-ova i stanja u pravosuđu također nam ne idu na ruku. Kao usporedbu s Finskom, od koje naše banke imaju pet puta veću kamatnu maržu, valja navesti podatak da je cijena zaduživanja Finske šest puta manja od Hrvatske. Ipak, prema analizi koju je Arhivanalitika napravila za Hrvatsku udrugu banaka, pokazalo se, pak, da tzv. pomični prosjek neto kamatne marže od početka 2013. u Hrvatskoj bilježi blagi rast zbog bržeg pada pasivnih od aktivnih kamatnih stopa. Godišnji rast marže u trećem kvartalu 2016. je tako iznosio 0,25 postotnih bodova. A to je, pak, više nego jaki dokaz svima onima koji tvrde da bi banke ipak mogle smanjiti svoje apetite za zaradom i reducirati aktivne kamatne stope. Uz to, kritičari kamatne politike banaka ukazuju na to kako je struktura pasive domaćih banaka trenutno takva da samo blizu devet posto sredstava dolazi iz zaduživanja domaćih banaka od matičnih banaka iz inozemstva, dok je oko 69 posto depozita i 20 posto iz kapitalnih stavki.
Cijena rizika
Ono, pak, što se čini nelogičnim jest podatak da su po profitabilnosti domaće banke na sredini ili u donjem dijelu europske ljestvice, iako su po kamatnim maržama u samom vrhu. Naime, u trećem kvartalu ove godine, prema podacima Arhivanalitike, povrat na prosječnu aktivu (ROAA) iznosio je 0,94 posto, a povrat na prosječni kapital (ROAE) 6,98 posto. Domaći bankari imaju svoje tumačenje te “diskrepancije”, pa su nam tako Christoph Schoefboeck, predsjednik Uprave Erste banke, i Boris Centner, član Uprave Erste banke, rekli da veće kamatne marže u Hrvatskoj u odnosu na većinu država EU ne mogu kompenzirati cijenu rizika poslovanja u Hrvatskoj u odnosu na te države, kao ni druge negativne faktore poput visine NPL-ova i neefikasnog pravosudnog sustava. Na naše pitanje da li je visina NPL-ova u stvari i posljedica loše kreditne politike dosadašnjih uprava hrvatskih banaka, Schoefboeck nam je rekao kako je visoka razina NPL-ova u Hrvatskoj posljedica činjenice da je recesija u Hrvatskoj trajala četiri ili pet godina dulje od ostalih država EU.
Konverzija
“Takva recesija je jednostavno ugasila velik broj poduzeća, a gospodarstvo je u tom vremenu prošlo mnogo veće restrukturiranje nego, na primjer, u Češkoj ili Slovačkoj, koje su imale zdravija gospodarstva”, smatra Schoefboeck. U tom kontekstu Velimir Šonje, direktor Arhivanalitike, u analizi za HUB napominje da će omjeri profitabilnosti vezani uz povrat na aktivu i kapital dodatno porasti u zadnjem tromjesečju, kada iz obračuna izađe posljednje tromjesečje 2015., jer su tada još bilježeni gubici vezani uz konverziju kredita u francima.
“Stoga treba gledati fundamentalne odrednice profitabilnosti među kojima je ključan rast neto kamatnog prihoda za 5,8 posto, u trećem tromjesečju 2016. u odnosu na isto tromjesečje 2015. U isto vrijeme raste neto prihod od provizija i naknada (26 posto), dok su operativni troškovi i amortizacija smanjeni za 1,7 posto. Međutim, u ukupnoj neto dobiti, koja je u prvih devet mjeseci 2016. iznosila oko četiri milijarde kuna, važnu ulogu s jednom četvrtinom doprinosa imaju ostali neto prihodi, pri čemu dobici od prodaje vrijednosnih papira prelaze milijardu kuna. Stoga će se tek sljedeće godine jasnije vidjeti kako izgleda fundamentalni trend profitabilnosti banaka”, istaknuo je Šonje.
Bago: Banke mogu djelovati kao kartel, to treba istražiti
Darinko Bago, predsjednik Uprave Koncerna Končar, jedan je od stalnih kritičara “kamatne i nekamatne politike” banaka, te nam je rekao da banke “preuveličavaju sve faktore koji zbilja utječu na kamatnu politiku, pa onda građanima i poduzećima zaračunavaju veću kamatu nego što bi to bilo da zbilja vlada prava međubankarska konkurencija”.
“Osim što pumpaju kamate iznad razina koje njima omogućavaju profitabilnost, a građanima i poduzećima prosperitet, banke sasvim nekontrolirano zaračunavaju razne nekamatne troškove na sve moguće usluge. I to je najgore, cijena tih kamatnih i nekamatnih usluga je na neuobičajeno visokoj razinu usklađena u bankarskom sektoru. Osobno mislim da banke putem Hrvatske udruge banaka mogu djelovali kao kartel i bio bi red da se to djelovanje pravnim putem istraži kako bi se vidjelo o čemu je riječ. Naime, banke imaju monopol na takvu vrstu novčanog posredovanja, a imaju svoju udrugu u kojoj se dogovaraju o zajedničkim nastupima. Pa je li to samo meni nelogično?”, rekao nam je Bago.
Zadenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka, rekao nam je da oštro demantira bilo kakve tvrdnje koje govore o kartelskom ponašanju banaka, a dokaz tome je, ističe, da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, HNB i ECB nemaju nikakve slične primjedbe na hrvatske banke.