U tijelima Europskog parlamenta nastavljaju se pripreme za usvajanje direktive o izaslanim radnicima, koju su sredinom prosinca prošle godine nakon dugogodišnjih pregovora uspjeli dogovoriti ministri rada država članica.
To je jedno od najosjetljivijih pitanja, oko kojeg je bilo teško postići kompromis, a u Vijeću je odluka prošla kvalificiranom većinom. Međutim, teško je predvidjeti hoće li se u Europskom parlamentu uspjeti dobiti pristanak prije završetka mandata sadašnjeg saziva jer je do europskih izbora ostalo još samo četiri zasjedanja. Izbori za Europski parlament održavaju se, naime, od 22. do 25. svibnja ove godine.
Novom direktivom ne mijenja se puno u odnosu na postojeću, koja je usvojena još 1996. godine, ali se uvode mehanizmi koji državi primateljice izaslanog radnika omogućava veći nadzor nad time poštuje li tvrtka iz druge države koja pruža uslugu sve obveze. Time će se smanjiti mogućnost kršenja pravila i rušenja cijena na tržištu pružanja usluga, čime su se u neravnopravan položaj dovodile tvrtke iz bogatijih država.
Prema direktivi iz 1996., tvrtka registrana u jednoj državi članici može izaslati radnika u drugu članicu na rok do dvije godine kako bi tamo pružao uslugu, odnosno obavljao posao. Pritom tvrtka koja šalje radnika mora poštovati zakone države koja ga je primila, što uključuju minimalnu plaću, trajanje godišnjeg odmora, radne uvjete itd. Dakle, ako bi neka hrvatska tvrtka slala svojeg radnika na obavljanje posla u Njemačku, ne bi ga smjela platiti manje od iznosa minimalne plaće u toj zemlji. Ostala je mogućnost da tvrtka nastavi plaćati doprinose u zemlji iz koje radnik dolazi, odnosno u kojoj ona ima registrirano sjedište. Hrvatska bi tvrtka doprinose za zdravstveno i mirovinsko i dalje plaćala u Hrvatskoj, a sva bi druga prava radnika trebala biti usklađena s pravima koje ima u zemlji u koju je poslan. Kada u Njemačkoj stupi na snagu odluka da plaća ne smije iznositi manje od 8,5 eura po satu, hrvatske tvrtke svoje izaslane radnike u Njemačkoj ne bi smjele plaćati manje.
Međutim, direktiva o izaslanim radnicima često se kršila, posebno u građevinskom sektoru s najvećim brojem izaslanih radnika u EU, u kojem ih je više od 25 posto. Građevinske su tvrtke radnike često plaćale ispod razine najniže propisane plaće, čime su stvarali nelojalnu konkurenciju domaćim građevinarima. Zbog toga su se najviše bunili građevinari u Francuskoj.
Koristeći direktivu o izaslanim radnicima, odnosno načelo slobode pružanja usluga na teritoriju EU, često se u nekoj novoj članici s nižim životnim standardom registriralo poduzeće - katkad bi to značilo samo poštanski sandučić, web adresu i broj telefona - a onda zaposlilo radnike koje bi se slalo na rad u drugu državu EU, no zapravo su to bili fiktivni izaslani radnici. Tako se snižavala cijena rada i stvarala nelojalna konkurencija u zemlji primateljici, a radnici su bili plaćeni ispod najniže razine i gotovo bez prava. Bilo je slučajeva u kojima se plaće i nisu isplaćivale, a tvrtka bi nestala. Državi primateljici bilo je nemoguće sankcionirati prevarante u drugim državama. Nova direktiva omogućit će da se sankcija provede i u zemlji gdje je tvrtka koja je kršila zakon registrirana.
Najviše je radnika izaslala poljska
U EU je samo oko 1 posto izaslanih radnika od ukupnog broja radnika, ali oko tog pitanja se lome koplja. Mnoge su nove države članice glasale protiv direktive (nije joj se usprotivila, primjerice, Poljska) jer smatraju da se ona uglavnom odnosi na njih. Međutim, podaci Europske komisije pokazuju da su Njemačka i Francuska u vrhu zemalja koje su primateljice izaslanih radnika, ali istodobno iz njih odlazi najveći broj njih u druge članice EU. U Austriji, primjerice, Nijemci čine najveći broj stranih radnika iz drugih država EU, a ne Poljaci ili Rumunji. Jedini način da se utvrdi točan broj izaslanih radnika je prebrojavanje formulara izdanih za korištenje socijalnog osiguranja. Prema tim podacima, najviše je izaslanih radnika iz Poljske, Njemačke, Francuske, Rumunjske, Mađarske, Belgije i Portugala, a primateljice najvećeg broja tih radnika su Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija, Španjolska, Italija i Austrija.