Dr. Simon Haslan, konzultant za područje menadžmenta, specijaliziran za bankarsko područje, posljednjih dvadeset godina bavio se tematikom malih i srednjih tvrtki, a u Zagreb je došao održati predavanje u organizaciji Centra za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća na temu kako prepoznati krizu kod klijenata iz sektora malih i srednjih tvrtki te pružiti podršku za pravovremeni zaokret u poslovanju. Haslan, među ostalim, održava i radionice za klijente Royal Bank of Scotland, a osmislio je i modul “Marketing za mala i srednja poduzeća” na poslovnoj školi Sveučilišta u Durhamu, u sklopu programa “Premium Small Business” za NatWest Bank.
Nije li jednostavno za vlasnika male ili srednje kompanije prepoznati da je u krizi? Ne uspijeva prodati svoj proizvod, ne zarađuje...
- Jedan od izazova je u vrijeme nakon krize uočiti kako se brzo tržište mijenja. Jedna od posljedica je mijenjati biznis i to je izazov za mnoge kompanije. Korporativni sektor to razumije jer ima model maksimalizacije profita - ako uoči promjenu na tržištu, vidi da prihodi padaju te se reorganizira tako da otpušta sve koje može, a zapošljava nove, i to je prilično fluidan proces. Male tvrtke ne rade često po tom principu, one su takve kakve jesu jer mnoge od njih ne gledaju toliko na rast. Neke druge vrijednosti su im bitnije, kao, na primjer, zadržati članove obitelji u poslu. One možda nisu zaposlile najbolje ljude za zaposlivši članove obitelji ili prijatelje. To ne znači da su napravile nešto dobro ili loše, jednostavno je tako. Tu treba biti vrlo pažljiv jer je riječ o različitom pristupu i prioritetima.
Ako je zaposliti pogrešnu osobu loše za posao, onda je to loše bez obzira je li riječ o članu obitelji ili nekom drugom. U sportsku momčad ne uzimate one koje volite, nego one koji znaju igrati...
- Možete imati odličnog igrača na krivome mjestu, a možete imati i prosječnog i biti zadovoljni jer je uspješan u drugim područjima. To znači da ste nekoga možda zaposlili jer ga znate iz drugih kanala ili ste nekoga zaposlili prije deset godina kada je biznis izgledao sasvim drukčije. Biznis se u međuvremenu promijenio, ali ta osoba nije. No, kako je riječ o članu obitelji, zadržali ste je. Korporativni sektor ne radi to što radi mali privatni biznis. Cilj je korporacija maksimalizirati profit, no to nije uvijek i cilj privatnog, manjeg biznisa. To je dio priče o kojem se može razgovarati, no situacija zna dovesti ljude do toga da kažu - izgubio sam klijente, biznis mi propada, što da učinim? Ta promjena ne ide lako jer uključuje puno toga i na emotivnoj razini. Znam čovjeka koji je trgovao nekretninama, bio je to obiteljski posao koji je naslijedio. Kada je nastupila kriza, dugo je odbijao bilo što promijeniti, ali je na kraju morao smanjiti broj zaposlenih za 80 posto i, umjesto da prodaje nekretnine, baviti se njihovim iznajmljivanjem. Kad se situacija u Škotskoj popravila, opet je počeo trgovati nekretninama. Ali, da nije napravio tu promjenu, danas ne bi ni radio.
To znači da se svaki biznis mora prilagođavati promjenama, iako je neobično da su male tvrtke te koje se teže mijenjaju.
- Nije stvar u tome. Postoji kompanija koja skuplja podatke o efikasnosti raznih tvrtki, u različitim sektorima. Analiziraju te podatke i prodaju ih svima kojima je korisno znati kako funkcionira njihova konkurencija. Nedavno sam susreo direktora te kompanije i pitao ga, s obzirom na to da ima najbolje podatke o uspješnosti biznisa, što je iz svega naučio. Odgovor je bio: nije važno kojim se biznisom baviš, nego kakav si ti. To znači da postoje biznisi koji su slabi i oni koji su jaki, u kojima se napreduje. Građevinski sektor je nakon krize 2010. godine u Velikoj Britaniji bio na koljenima. No, neki su zarađivali mnogo. Dakle, nije stvar u biznisu, nego u pristupu, u vođenju tog biznisa. I u biznisu postoje ciklusi. Pogledajte poljoprivrednike, zimi ništa ne raste, ali su njihova skladišta puna. Isto je i s biznisom, postoje ciklusi kada ne ide, ali i tada se može živjeti.
Osim ako je ciklus predugačak. Ili ako su okolnosti takve da im se ne možemo prilagoditi.
- U Velikoj Britaniji se pomalo mijenja shvaćanje o propasti biznisa, što je vrlo neugodno i bolno iskustvo. Polako se približavamo američkom shvaćanju da propast biznisa nije pogreška osobe koja se njime bavila. Ponekad biznis propadne zbog situacija na koje nismo mogli utjecati, i to je jednostavno tako.
U Hrvatskoj se jako malo proizvodi, mnogi su mali i srednji poduzetnici propali. Što to znači, je li to kraj?
- Potencijali čine razliku. Razmotrimo li sve sa stajališta da je poduzetništvo u Hrvatskoj ipak veliko te ako uočimo da usprkos krizi koja traje jako dugo još postoje temelji biznisa i poduzetništva, to je prilika za budućnost.