Pine Beach Resort restoran kod Pakoštana, na lokaciji gdje je svojedobno bilo odmaralište u vlasništvu Gérarda Blitza, slavnog belgijskog vaterpolista, osvajača olimpijskih medalja i pripadnika francuskog Pokreta otpora, uz naselje slamnatih kućica bez struje i vode, projektirali su arhitekti Dražen Juračić i Jelena Skorup. Za ovaj projekt kod Pakoštana dobili su i Nagradu Bernardo Bernardi Udruženja arhitekata Hrvatske za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutarnjeg uređenja. U konkurenciji za nagradu bili su i za rekonstrukciju rovinjskog hotela Adriatic, koju je Studio 3LHD osmislio s Franjićem i Šekoranjom, te Spomen-obilježje Goranu Ledereru u Hrvatskoj Kostajnici, autora NFO-a i Petra Barišića.
Poželjeti neprijatelju
Pine Beach Resort restoran nalazi se među palmama i borovima, dvjestotinjak metara od mora. Riječ je o zadatku koji bi, inicijalno, arhitekt poželio, po svemu sudeći, samo neprijatelju - golemom restoranu, na 5000 četvornih metara, za više od 1500 gostiju, all inclusive, na ograničenom prostoru nastalom rušenjem starog restorana i servisnih zgrada koji nisu odgovarali današnjim standardima.
Tito dao Francuzima
Način na koji su izvukli ovaj projekt pokazuje vještinu arhitekata. Njihovim riječima, “trebalo je oblikovati konstrukciju objekta koja podsjeća na stabla, otvoriti dugačke poglede pod njenim krošnjama, stvoriti duboke sjene i blještave čistine, pustiti da se pod povjetarcem njišu grane od lampiona i žica, obojati elemente u objektu nebeskim, boksitnim zemljanim te sivim stjenovitim bojama i skalama tonova mediteranskog zelenila”.
Na toj se lokaciji svojedobno nalazio Club Med, jedan u nizu klubova koje je Gérard Blitz osnovao još 1959. godine. - Zahvaljujući backgroundu svog osnivača, Francuzi su od Tita dobili možda najljepši komad srednjedalmatinske obale. Sve je bilo uključeno u cijenu boravka, a ako je nešto i trebalo platiti, plaćalo se perlama nanizanima na ogrlicu. Ideja kluba bila je u promociji zajedništva, slobode i romantičnog povratka izvornoj slobodi ljudske zajednice. U gustoj borovoj šumi sagrađene su kvazipolinezijske kolibe od trske, bez vode i struje. Bilo je to hedonističko naselje. I vrlo različito po tipu ljudi koji su tu dolazili ljetovati. S jedne strane bilo je to obiteljsko ljetovalište, a s druge je strane bilo mnogo slobodnije, zapravo i promiskuitetnije. Dijelio ih je široki put po sredini - ispričao je Dražen Juračić.
Sedam mjeseci
Club Med napušta našu obalu krajem osamdesetih godina i otada resort ima nove vlasnike. Budžet za gradnju restorana iznosio je 28 milijuna kuna, a od početka gradnje do realizacije prošlo je samo sedam mjeseci. - Restoran nastavlja tu ideju kolektiviteta. Riječ je, koliko je nama poznato, o najvećem restoranu tog tipa ne samo kod nas, veće su samo kantine - objašnjavaju arhitekti. Dodaju da nisu projektirali “ni romantičnu mediteransku terasu, ni kolodvorski peron”.
Od stolica do slika
Riječ je o total designu jer arhitekti su sami oblikovali sve: od drvenih stolica do zidnih slika. - Murali su proizašli iz slike koju je naslikao Dražen prije niz godina. Mi smo sliku dali uvećati i taj blow up smo rezali pa stavili na zid tako da motivi, iako proizašli iz figuracije, sada djeluju apstraktno - objašnjava Jelena Skorup. U rasvjeti su, pak, željeli postići “lirsku melodiju” koja kontrastira high tech konstrukciji. U službi te melodije je petstotinjak lustera koji podsjećaju na lampione i njišu se na povjetarcu, objašnjava Dražen Juračić.
Dio je priče i industrijska kuhinja s više od 20 rashladnih komora iz kojih viličari znaju prevoziti i po dvije tone lubenica... - Standard u kuhinji slijedi HACCP-ov za astronaute. Zato je tako klimatizirana da se u njoj usred ljeta mora raditi u skijaškoj jakni - ističu arhitekti.