Iza masivnih, drvenih vrata u zagrebačkoj Mesničkoj ulici – muk i tišina.
Zgrada je to Vlade RH, ali zbog racionalizacije troškova odlučeno je da objekt ne bude čuvan pa drvena kućica u kojoj je nekoć sjedio barem jedan zaštitar sada zjapi prazna, isto kao i detektor metala jedva uglavljen na kamene stepenice.
Zaštitara je zamijenilo jedno zvono s kamerom koje je posljednja brana između vanjskog svijeta i državnih službenika Vladinih ureda izdvojenih s Markova trga.
Smjestio se u Mesničkoj ulici Ured za ravnopravnost spolova kao i onaj za razminiranje.
Tu je još i Ured za ljudska prava kao i Savjet za nacionalne manjine. Na prvom katu te iste zgrade nalazi se i jedna manje poznata Vladina služba. Riječ je o Uredu Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, službe koja se bavi odnosima države i vjerskih zajednica, a koja je u Mesničkoj ulici smještena kat iznad nešto manje zahtjevnog sektora, stručne službe Vladina famoznog auto-servisa.
Dakle, u Mesničkoj ulici sve sami ugledni uredi koji bi teško funkcionirali bez centralne lokacije i “cipelcug” blizine glavnoga zagrebačkog trga...
Nas je najviše zainteresirao upravo Ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama.
Riječ je o službi s dvoje zaposlenika od kojih je jedan ravnatelj s propisanom plaćom od 11.488 kuna, a drugi stručni referent koji obavlja administratorske poslove.
Njih dvoje na raspolaganju su takozvanoj Komisiji za odnose s vjerskim zajednicama, radnom tijelu čije članove imenuje Vlada – naravno, iz kruga ministara – i čiji se djelokrug rada svodi na “provođenje akata koji uređuju odnose države i 54 vjerske zajednice”.
Ta se ista Komisija, prema podacima koje je dobio Globus, lani sve skupa sastala samo dva puta – jer je samo u dva navrata bilo potrebno raspravljati o pitanjima iz njezina djelokruga rada – a od osnivanja Ureda 2014. godine nije osnivala niti jednu potkomisiju, što je inače običaj kad se raspravlja o nekim važnijim pitanjima. Ravnatelj Ureda, 39-godišnji Šime Jerčić, objašnjava mi da je to u načelu dobro.
“To znači da odnosi između države i vjerskih zajednica, iako kompleksni, zapravo dobro funkcioniraju i da nije bilo potrebe za rješavanjem nekih složenih situacija”, objašnjava mi Jerčić dok sjedimo u zajedničkoj dvorani za sastanke u Mesničkoj ulici, koju pravo imaju koristiti sva tijela koja se tamo nalaze.
Dakle, odnosi su više-manje dobri i bez nekih suvišnih komplikacija, ali država – pored Komisije koja nema troškova niti njeni članovi primaju naknade za rad – ima potrebu za stručnom službom koja je u dvije godine rada potrošila gotovo 900 tisuća kuna, od čega 75 posto, točnije 671 tisuću kuna, na plaće i troškove zaposlenika.
Posao je tog Ureda, pojašnjava mi Jerčić, pripremati analize i mišljenja za potrebe Komisije ili ministarstava, izrađivati očitovanja, pripremati podatke i raznovrsne akte.
Osim toga, tu je i zaduženje upućivanja prigodnih čestitki u ime Vlade i Komisije. Točnije, Ured zapravo izrađuje “prijedlog nacrta čestitki” povodom najvažnijih vjerskih blagdana.
Ti se prijedlozi mogu, ali i ne moraju prihvatiti, jednako kao što su i očitovanja ove službe neobvezujuća i za državu i za vjerske zajednice, ali ih se većina, kažu, prihvati ili barem budu temelj za “donošenje daljnijih odluka”.
Evo i statistike.
Prema podacima koje smo dobili iz Ureda, ta je služba u dvije godine postojanja izradila 23 mišljenja, u prosjeku jedno mjesečno, održala 41 sastanak s vjerskim zajednicama (znači, jedan sastanak svaka dva i pol tjedna), u jednom su navratu za Komisiju prikupljali podatke i radili analize, ali je zato izrađeno 70 akata i pripremljena su 23 mišljenja.
“S obzirom na ovu statistiku, ne mislim da je potrebno propitkivati opravdanost postojanja ovakvog tijela, posebno s obzirom na to da smo svoje troškove već racionalizirali i da su oni danas znatno manji nego što su bili prije”, govori mi Jerčić.
Ured komisije osnovan je 2014. godine, ali je i prije njega postojala služba koja se bavila administrativnim poslovima za Komisiju, ali u obliku tajništva.
Ta je služba bila smještena u državnom prostoru u Zagrepčanki, gdje je cijelu 2014. godinu proveo i novoosnovani Ured. Samo troškovi za energiju tamo su iznosili 40 tisuća kuna godišnje odnosno 3333 kune mjesečno za dvoje zaposlenika, tajnika i referenta pa je početkom 2015. godine Ured preselio u jeftinije kvadrate u Mesničkoj ulici.
Ovdje dvoje zaposlenika razmatra neke specifične odnose države i vjerskih zajednica koji su načelno definirani u njihovim ugovorima, ali ih je potrebno dodatno tumačiti.
Recimo, jedan takav slučaj odnosio se na situaciju u kojoj se iz vjerske zajednice koja dobiva sredstva iz proračuna izdvajao zasebni organizacijski oblik.
Trebalo je tu vidjeti ima li taj novi oblik također pravo na prihod iz proračuna, na temelju čega je kasnije mogla (ali nije morala) postupati Porezna uprava.
Nešto poznatiji slučaj odnosio se na pitanje trebaju li vjerske zajednice podnositi financijska izvješća za prihode koje ne ostvaruju iz proračuna nego iz milodara i donacija. Tu je Ured zaključio da ne moraju, pa je do danas ostala nepoznanica koliko vjerske zajednice ostvaruju novca mimo proračuna.
Mi barem znamo koliko nas takvo mišljenje košta.
Oko 400 tisuća kuna godišnje.
Iz proračuna.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
