Razgovarajući ovih dana s ljudima iz najneposrednije blizine predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, često sam puta čuo riječ “pokret”. Tom riječju njezini suradnici nazivaju njezin topao i srdačan način komunikacije s građanima, kao i vidljive razmjere njezine popularnosti, što se najviše vidjelo za njezina boravka u Dalmaciji, kad je privremeno, na desetak dana, i svoj predsjednički Ured bila preselila u Split.
Jedan od njezinih suradnika fasciniran je, kaže mi, činjenicom da se stotine ljudi žele fotografirati s predsjednicom takoreći na svakome mjestu i u svakoj prigodi gdje god se pojavi. Gdje god dođe, rekao mi je, ima “kraljevski tretman”, što je, između ostaloga, došlo do punog izražaja i u Kninu, na 25. obljetnici Oluje, kao i prije nekoliko dana u Sinju, na svečanosti Velike Gospe, gdje je predsjednica s kardinalom Bozanićem bila središnja figura toga crkvenoga događaja.
Jedan od vojnih pobočnika koji se nalazi u neposrednoj predsjedničinoj pratnji nekad je bio i u blizini pokojnoga predsjednika Tuđmana, pa je u mogućnosti usporediti koliko je u narodu bio omiljen on, a koliko je danas popularna i omiljena ona, Kolinda. On mi tvrdi da je predsjednica Grabar Kitarović ovog ljeta u Kninu doživjela veće ovacije i izljeve obožavanja nego što je to bilo devedesetih, kad je u Knin, na proslave Oluje, dolazio Franjo Tuđman.
Slično je bilo i na proslavi 300. Sinjske alke, gdje je predsjednica također imala “tretman kraljice”, kao i za njezina posjeta Srebrenici, na 20. obljetnicu tamošnje tragedije, gdje ju jedna od Srebreničkih majki proglasila, takoreći, svojom sveticom. Dapače, rekla joj je, fascinirana njezinom pojavom, gardom i držanjem: “Ti si kraljica Balkana!”
Naravno, na ovo svi u Hrvatskoj ne gledaju istim očima i to različito komentiraju, ali jedno je sigurno: ovakva omiljenost Kolinde Grabar-Kitarović u stanovništvu utjecat će na HDZ-ov uspjeh na parlamentarnim izborima, koji će se vjerojatno održati tijekom jeseni, moguće čak početkom studenog. Čini se da je u ovome trenutku predsjednica Grabar Kitarović daleko najveći adut HDZ-a na izborima, puno veći od samoga predsjednika stranke Karamarka ili, primjerice, HDZ-ova izbornog programa, načelno predstavljenog ovoga ljeta.
Jedan sugovornik rekao mi je:
- Trajna prisutnost predsjednice Kolinde u narodu mnogo je snažnija tehnika za promicanje HDZ-a od bilo kakvih Karamarkovih javnih nastupa. Štoviše, kad on nešto izjavi na nekoj postaji turneje, to izazove negativne reakcije, jer je obično konfliktno. Kolinda međutim ima “mek” pristup, nikoga ne osuđuje izravno, nikome ne prijeti, nikoga ne proziva imenom i prezimenom nego “razgovara i sluša”. A to građani vole: da ih brižno sasluša netko tko ima moć. Tako se osjećaju zaštićeni.
Druga je bitna komponenta predsjedničino djelovanje na međunarodnom planu. Očigledno je da kao iskusna bivša diplomatkinja, i to visokorangirana, želi značajno utjecati na hrvatsku vanjsku politiku. Kad je riječ o Balkanu, tj. o susjednim zemljama, zapažen je bio njezin posjet Srebrenici, na 20. obljetnicu tragedije, a svi su pohvalili i njezine riječi upućene Srbiji, izgovorene u Kninu na proslavi Oluje (zahvaljujući kojima je stekla dodatni kredibilitet među biračima i simpatizerima HDZ-a, dakle u desnom biračkom tijelu, kao državnica koja je odlučna pokazati Srbiji gdje joj je mjesto i u geopolitici i u povijesti).
Isto tako dobro snašla se i na državničkom posjetu Izraelu, gdje je, kako su to neki ustvrdili, uspješno obavila zadatak stjecanja povjerenja države s kojom je poželjno biti u dobrim odnosima - jer ako nisi dobar s Izraelom, ne možeš biti dobar ni sa Sjedinjenim Američkim Državama, ni s Njemačkom niti s cijelom EU.
Iz Ureda predsjednice Grabar-Kitarović doznao sam koji će biti njezini idući glavni potezi na vanjskopolitičkom planu - u mjesecima što dolaze.
Prvo, promovirat će srednjoeuropsku orijentaciju RH i savezništvo na liniji Baltik - Jadran, i to tako što će se idućih mjesti susresti s predsjednicima svih država iz tog dijela Europe: Mađarske, Slovačke, Češke, Poljske, Austrije i Slovenije.
Drugo, zalagat će se za dalje proširenje NATO i EU na jugoistok Europe, prije svega na Crnu Goru, a onda, u drugom valu, i na Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Kosovo i Albaniju.
Treće, inzistirat će na čvrstom euroatlantskom putu RH, pri čemu neće biti samo “eurocentrična” nego će se zalagati i za integraciju RH u cijeli Zapad, uključujući i Sjedinjene Države.
I četvrto, podržavat će angažman RH u protuterorističkoj koaliciji, u čemu je, vjerojatno, neće pokolebati ni tragedija koja se nedavno dogodila s hrvatskim građaninom Tomislavom Salopekom, kojega su na najokrutniji način ubili islamski teroristi.
Jedan od najbližih predsjedničinih suradnika rekao mi je da je ono što ga kod predsjednice Kolinde najviše impresionira činjenica da je ona “političar globalnog profila”. To jest, da želi biti vrlo aktivno prisutna u rješavanjima pitanja koja u znatnoj mjeri nadrastaju okvire hrvatske politike i koja zapravo ulaze u područje međunarodnih odnosa.
Ali to ne treba posebno čuditi ako znamo da je Kolinda Grabar-Kitarović nekada bila ministrica vanjskih poslova RH i veleposlanica RH u SAD-u. Ovo što sada radi u neku ruku je logičan nastavak onoga što je poduzimala u tom ranijem razdoblju svoje karijere, kad nitko, pa možda ni ona sama, nije ni slutio da će postati predsjednicom Hrvatske.
To je, međutim, jedan aspekt cijele ove stvari. Drugi je da u Hrvatskoj postoje i oni ljudi - dapače, nema ih malo - koji baš i ne padaju u trans na svaki potez predsjednice Grabar Kitarović ili na svako njezino pojavljivanje u javnosti ili u medijima. Ekstremna podijeljenost hrvatskoga društva na dvije Hrvatske, tj. na “desnu” i na “lijevu” Hrvatsku, (sve)prisutna na svakom koraku kao i oko svakog pojedinog problema s kojim se suočavamo, reflektira se i na pitanju valorizacije dosadašnjega, šestomjesečnoga mandata Kolinde Grabar-Kitarović na dužnosti predsjednice Republike. Iako se valja kloniti generalizacije, dojam je da se u SDP-u, kao stožernoj stranci vladajuće koalicije, na predsjednicu gleda uglavnom negativno i da bi joj rijetko tko u SDP-u dao prolaznu ocjenu (a o nekoj visokoj da i ne govorimo).
O tome sam ovih dana razgovarao s istaknutim članom SDP-a, saborskim zastupnikom i predsjednikom saborskoga Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav Peđom Grbinom, koji, sa svoje strane, nije nimalo impresioniran “kraljevskim tretmanom” kakav je predsjednica ovog ljeta imala u Dalmaciji. Uz ostalo, rekao mi je:
- Nisam primijetio da se predsjednica Grabar-Kitarović pojavljuje i na onim mjestima gdje ne očekuje takav, “kraljevski”, doček, o kakvom vi govorite. Primjerice, nije bila na otvaranju Filmskog festivala u Puli, iako je njegova pokroviteljica. Osim toga, svi su zaboravili da je bivši predsjednik RH Ivo Josipović također obilazio Hrvatsku tijekom mandata, ali je imao nešto više hrabrosti od sadašnje predsjednice Grabar-Kitarović da se pojavi i tamo gdje je znao ili očekivao da neće biti “kraljevski” dočekan.
Cjelokupan dosadašnji 6-mjesečni mandat predsjednice Peđa Grbin opisao je kao svojevrstan “reality show”, što mi je potkrijepio ovakvom svojom ocjenom:
- Njezin se mandat u tih proteklih šest mjeseci svodi uglavnom na naslikavanje, kao i na pokušaj preuzimanja ovlasti koje joj po Ustavu i zakonima RH ne pripadaju, što je pokazala i njezina nedavna polemika s predsjednikom Sabora Josipom Lekom. Leku znam već 15 godina, znam koliko je smiren i razložan čovjek, pa kad on napiše onakvo emotivno pismo predsjednici Republike, onda znam koliko je bio izbačen iz takta, i stoga mu ništa ne mogu zamjeriti. A zapravo nije učinio ništa drugo nego je dosljedno branio trodiobu vlasti i položaj Hrvatskoga sabora u hrvatskom političkom sustavu.
Jedinu pozitivnu ocjenu predsjednici, u ovih proteklih šest mjeseci, Grbin bi dao njezinim aktivnostima i potezima na planu vanjske politike, iako i tu ima određenih rezervi. O tome mi je rekao:
- Njezin posjet Izraelu bio je lege artis, i tu joj ne bih mogao uputiti nikakav prigovor. Međutim, svi zaboravljaju da je i predsjednik Stipe Mesić bio u Izraelu, još u listopadu 2001., i da je tom prigodom održao vrlo zapažen govor u Knessetu, gdje je izrazio duboko i iskreno žaljenje zbog zločina nad Židovima počinjenim u NDH. Poruke što ih je predsjednica Grabar-Kitarović poslala iz Izraela poruke su kakve bi poslao i svaki drugi državnik demokratske države iz zapadnoga kruga, ali bilo bi lijepo da ih ona iznosi i u Hrvatskoj. Na kraju, ispunjavanje njezine zadaće na području međunarodne politike spada u njezin redoviti posao kao predsjednice Republike, i sve je to u normalnim granicama koje se i mogu očekivati od jedne osobe koja se na nalazi na takvoj visokoj i reprezentativnoj dužnosti.
Peđa Grbin mi je naglasio da govori u vlastito, a ne u ime SDP-a, no, koliko zamjećujem, ovakva bi njegova zapažanja potpisao (gotovo) svaki član ili simpatizer SDP-a
Nema gotovo nijednoga izdvojenog detalja iz dosadašnjega predsjedničina mandata o kojemu ne postoje dijametralno suprotstavljena tumačenja ili ocjene - ovisno o tome kojim se (stranačkim) naočalama na njih gleda. Ono što je u HDZ-u, i njemu srodnim strankama, “plus”, to je u SDP-u, kao i u ostalim strankama lijeve koalicije, “minus”. A vrijedi i obrnuto.
Uzmimo, na primjer, činjenicu da je za nedavnog boravka u Dalmaciji predsjednica svoj privremeni Ured otvorila u zgradi Splitsko-dalmatinske županije, tj. na onome mjestu gdje stoluje župan iz HDZ-ovih redova Zlatko Ževrnja. Mnogi su to protumačili njezinom striktnom namjerom da, za svojega radnog odmora u Splitu i Dalmaciji, vodi određenu predizbornu kampanju za HDZ.
U Uredu predsjednice Grabar-Kitarović kažu mi, međutim, nešto drugo, što baca drukčije svjetlo na tu okolnost. Predsjednica je, kažu, htjela biti smještena u nekom gradskom prostoru pa se u tu svrhu obratila gradonačelniku Splita Ivi Baldasaru, koji je, kao što je poznato, dužnosnik SDP-a. Baldasar se, požalili su mi se, dugo promišljao, odugovlačio s odgovorom, a onda je predsjednici zaobilaznim putem, preko jednog od njezinih savjetnika, poručio da je iz određenih uglavnom tehničkih (ili zakonskih) razloga nemoguće da joj ustupi bilo koji gradski prostor.
U predsjedničinu Uredu uvjereni su da takvu odluku, tj. odbijenicu, Baldasar nije donio na vlastitu ruku nego da se prethodno posavjetovao s najužim vodstvom SDP-a, gdje je dobio odgovarajuće smjernice.
- I ne samo to - kažu u Uredu predsjednice - nego je i inače javna tajna da je na djelu neformalna zabrana svim SDP-ovim dužnosnicima da kontaktiraju s predsjednicom. To je došlo do izražaja i kad se ona spremala na otvaranje novoga Sueskog kanala, tj. infrastrukture Sueski kanal Axis. S njom su trebali ići i čelnici triju hrvatskih lučkih uprava, a onda su oni iz političkih razloga odustali, jer su dobili takvu naredbu. Na kraju na put nije išla ni sama predsjednica. U tom istom svjetlu treba tumačiti i Lekinu odbijenicu da predsjednica bude nazočna na sjednici Hrvatskoga sabora na kojoj se raspravljalo o izlasku iz arbitraže sa Slovenijom.
Ili, recimo, uzmimo ovaj primjer: činjenica je da je, tijekom boravka u Dalmaciji, predsjednica Grabar-Kitarović obilazila mahom ili isključivo samo one općine u kojima je na vlasti HDZ, iz čega su neki izvukli zaključak da je pomno birala i spretno zaobišla one gradove i gradiće u kojima je na vlasti SDP. Dio hrvatske političke javnosti, onaj lijevi, tj. na lijevome političkom spektru, s naglaskon na SDP, u tome također vidi predsjedničinu želju ili namjeru da “agitira” za HDZ, uoči parlamentarnih izbora koji su na pomolu.
No u Uredu predsjednice se s time ne slažu nego poručuju:
- Predsjednica je obilazila one sredine koje su je bile i pozvale. Koja god bi je općina pozvala, ona bi u nju došla. A tamo gdje je nisu zvali, tamo nije ni išla.
U predsjedničinu Uredu ipak dodaju: - Da, činjenica je da predsjednica želi promijeniti ovu vlast jer je smatra neefikasnom. To nije nikakva tajna. Ali ona će jednako biti kritična i prema HDZ-ovoj Vladi, ako na izborima pobijedi HDZ, ako ta Vlada ne bude zagovarala one vrijednosti koje zagovara i ona sama. A to su, ponajprije: domoljublje, zajedništvo, demokracija i okrenutost Zapadu i euroatlantskim integracijama. Ali kad kažemo “zajedništvo”, onda mislimo na zajedništvo svih hrvatskih građana i odmak od svake vrste totalitarizma - koji odmak, kažu, SDP dosad nije napravio.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, dakle, nalazi se u kontradiktornoj situaciji, koja je uvjetovana dvjema posve objektivnim činjenicama.
Prva je činjenica vrlo jasna. Kolinda Grabar-Kitarović dobila je predsjedničke izbore na programu HDZ-a pa je s jedne strane prirodno da u svom djelovanju više vodi računa o željama, stavovima i interesima HDZ-ova (tzv. desnog) biračkog tijela, nego o onome kako to misle ili tumače u SDP-u. U Uredu predsjednice to i ne kriju pa kažu:
- Kad bi se predsjednica drukčije ponašala, onda bi to bila prevara birača. Ona provodi program za koji joj je placet dala većina građana. Ako ju je HDZ kandidirao, onda to valjda znači da joj je HDZ-ov program bliskiji od SDP-ova. To je demokracija. A nedemokratski bi bilo kad biste, kao predsjednik Republike, imali ekvidistancu prema svim strankama. Pogledajte Obamu u Americi: Obama provodi program koji je usuglasio s Demokratskom strankom, i nitko od njega ne traži da bude republikanac.
Druga je, međutim, činjenica puno netransparentnija od prve i za nju mi nitko nije dao pravu ili punu potvrdu.
Postoji pretpostavka da Kolinda Grabar-Kitarović neće imati dva predsjednička mandata (kao što su, primjerice, imali Franjo Tuđman i Stipe Mesić, i kakav je htio imati, ali mu to nije pošlo za rukom, Ivo Josipović). Ali ne zato što ne bi bila u stanju još jednom pobijediti, na onim drugim predsjedničkim izborima, za četiri i pol godine, nego stoga što na njih možda neće ni izaći.
Kada bi se to danas pitalo predsjednicu, vjerojatno bi odgovorila da će se, kad joj istekne sadašnji mandat, opet kandidirati. I na tim, drugim izborima sto posto pobijediti.
Vrijeme će reći svoje, ali neki očekuju da će se, kako vrijeme bude protjecalo, Kolinda Grabar-Kitarović postupcima i ukupnim djelovanjem postupno udaljavati od hrvatske stvarnosti i ići natrag prema okružju kojemu formativno pripada, a to je svijet vanjske, međunarodne politike.
I to u najopćenitijem smislu riječi, koji ne uključuje samo “golu” politiku, ili ono što se pod tim pojmom najčešće podrazumijeva, nego i šira i slojevitija, tj. etnička, religijska i civilizacijska pitanja, koja će s vremenom sve više dolaziti do izražaja i postajati sve važnijima i aktualnijima.
Koliko god Kolinda Grabar-Kitarović bila “HDZ-ova”, i koliko god HDZ i na ovim, parlamentanim izborima od nje očekivao vrlo velik, a možda i odlučujući doprinos - a to bi doista bio uspjeh bez presedana: da jedna žena u jednoj godini dvaput pobijedi na izborima - dojam je da se ona u ovome ne osjeća kao kod kuće. I da kao svoju “kuću” doživljava nešto što je puno šire od Hrvatske.
To ne dovodi u pitanje njezino domoljublje.
Ono gdje neki moji sugovornici vide Kolindu Grabar-Kitarović, naravno ne odmah nego za nekoliko godina (kad joj istekne sadašnji mandat, primjerice), to je visoka međunarodna dužnost na kojoj bi se bavila pitanjem sigurnosti ili pitanjima međureligijskoga i međucivilizacijskoga dijaloga. Svijet će se - a posebno Europa - ionako u idućim godinama i desetljećima radikalno mijenjati. Seobe naroda s Bliskoga istoka i Afrike na teritorij Europske unije, koje su u ovome trenutku još samo u prvoj ili uvodnoj fazi, rezultirat će, dugoročno gledano, i takvim dramatičnim posljedicama da će se središte Zapada ili zapadne civilizacije vrlo vjerojatno pomjeriti prema SAD-u, dok će Europska unija ili Europa postati nešto sasvim drugo nego što je danas ili nego što je to bila svih ovih minulih stoljeća (ili tisućljeća).
A to su pitanja i pravi izazovi za ženu i političarku poput Kolinde Grabar-Kitarović.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
