Margrethe Vestager vodi jednu od najkompliciranijih europskih politika – tržišno natjecanje. Ova 47-godišnja ekonomistica i majka troje djece poznata je još i po tome da za vrijeme službenih sastanaka plete vunene sloniće, a poslužila je i kao inspiracija za scenarij slavne danske serije “Borgen”.
U danskoj Vladi bila je ministrica ekonomije od 2011. do 2014. godine, a onda je preuzela mjesto u Bruxellesu. Ušla je u politiku vrlo mlada, s 21 godinom. Članica je danske socijalno-liberalne stranke.
Danska trenutačno ima žene za najmoćnije političarke. Ali Margrethe Vestager ne može biti veća suprotnost premijerki Helle Thorning Schmidt koja voli glamur i traži potpis Sarah Jessice Parker jer obožava seriju “Seks i grad”. Margrethe Vestager, premijerkina koalicijska partnerica, za to vrijeme vozi bicikl, sama se javlja na telefon i ima naglašen smisao za humor. Kad je odlazila iz danske vlade, ostavila je svom nasljedniku pletenog slonića i poruku. “Isplela sam ti prijatelja. To je slon. Slonovi su društvene životinje. Žive u zajednicama – i to, moram ti reći, matrijarhatu. Nisu zlopamtila, ali im je sjećanje jako, jako dugotrajno...”
No europska povjerenica nije samo duhovita nego je i vrlo aktivna u svom sektoru. Ušla je u “rat” s Gazpromom i s Googleom, monopolisti svih zemalja strahuju od nje jer se ne da fascinirati ni izmanipulirati. Pravila se moraju poštovati, objašnjava mi u ekskluzivnom razgovoru za Globus.
Petak je navečer, ali povjerenica nema namjeru završiti s radnim danom dok nije gotova sa svim obavezama. Iako je krenula u ofenzivu zbog koje se našla u ratu sa svjetskim megakompanijama, Margrethe Vestager o tome govori kao da se radi o najnormalnijoj proceduri koja se mora poštovati i zbog koje nije spremna na kompromise. Povjerenica za tržišno natjecanje optužila je najveću internetsku tražilicu – Google – da je na svojim stranicama s općim rezultatima pretraživanja sustavno stavljala u povoljniji položaj vlastiti proizvod. Europska komisija već ima iskustvo u obračunu s američkim tehnološkim divovima. Tako je zbog sličnih optužbi Microsoft bio kažnjen sa 497 milijuna eura, a Intel je 2009. platio gotovo 1,1 milijardu eura kazne.
Započeli ste novu borbu protiv tržišnih nepravdi: EU će početi istragu u 11 država članica o poslovanju proizvođača električne energije kako bi se utvrdilo koliko ih prima nedopuštene državne potpore. Hoće li tom istragom biti obuhvaćena i Hrvatska? Sumnjate li već na nekoga? Je li hrvatska Vlada obaviještena o istrazi, jeste li već tražili kakve podatke, dokumente, razgovore s ministrima?
– Još je prerano o tome govoriti. Odluku smo donijeli tek prošlog tjedna pa smo tek u fazi odluke koje ćemo zemlje obuhvatiti u istrazi. Bit će to ograničena istraga. Samo će deset država sudjelovati. Pokušavamo dobiti više informacija. Bitno je da se kriteriji poštuju. Zasad ne prilazimo tome s predrasudama, samo želimo vidjeti kako poslovanje proizvođača električne energije funkcionira i onda ćemo procijeniti situaciju.
Ima li u Hrvatskoj tvrtki na koje Bruxelles sumnja da imaju monopolistički status? Sumnja li se, možda, na postojanje monopola u hrvatskoj prehrambenoj industriji?
– Niste na mom radaru. Znam koliko je truda Hrvatska učinila da bi dovela svoje zakonodavstvo u red tijekom pregovora za ulazak u Europsku uniju i mislim da je to dobro posloženo. Nemam nikakvih informacija da u Hrvatskoj postoji monopol, nikakvih pritužbi u bilo kojem sektoru.
Ponekad je čudno čuti dobre vijesti.
– Da. Naravno, ne kažem da će uvijek biti tako, ali zasad jest. Dobro ste se pripremili i kao članica ispunjavate ono što smo očekivali od vas.
Podnijeli ste tužbu protiv ruskog Gazproma zbog monopolskog ponašanja u nekim europskim zemljama. Dio analitičara to komentira ne kao dio borbe za zaštitu tržišnog natjecanja, nego kao produžetak generalne politike EU prema Putinovoj Rusiji. Je li tužba protiv ruskog energetskog diva neslužbeni dio sankcija što ih je Bruxelles odredio Moskvi?
– To apsolutno ne stoji i ne radi se ni o kakvom dijelu sankcija. Naime, istrage su počele još 2011., a to znači da se sve događalo puno prije situacije na Krimu ili Ukrajini. Iskoristili smo sve svoje mehanizme u sklopu tržišnog natjecanja da bismo naše tržište ostavili otvorenim, konkrentnim i poštenim. Ako bismo ikad to koristili na politikantski način, mislim da bismo imali puno problema s tržištem jer ne bismo mogli funkcionirati. Bilo bi kratkovidno koristiti te instrumente za političke ciljeve. Neobjašnjivo i nelogično te posve neusklađeno i neodgovorno. Zato to najoštrije demantiram.
Nije li tužba protiv Gazproma prerizična za Europsku uniju? Europa, osobito Njemačka, ovisi o ruskom plinu. Ukrajina pak, koja je pod svojevrsnim patronatom Zapada, potpuno je paralizirana bez plina iz Rusije. Ako Putin odluči uzvratiti energetskim embargom, kakve bi to posljedice moglo imati na EU i njezinu “štićenicu” Ukrajinu?
– Moramo biti iskreni u ovom slučaju: jedini način da imamo zaista pošteno tržišno natjecanje jest da, u slučaju kad ga nemamo, kad ono ne postoji – to jasno kažemo. Upozorimo da ne postoji fer tržišno natjecanje. To je važna i velika mogućnost. A ono što smo mi vidjeli iz cijena Gazproma bilo je da su one neprilično visoke. Mislim da bi bilo loše da na to nismo odgovorili. U pet zemalja u kojima smo detektirali takvu situaciju rekli smo o čemu se radi. Cijene su bile nepošteno visoke. Da sam građanka tih država, ja bih, iskreno, bila jako razočarana da Europska unija nije reagirala.
Kad je o tužbi protiv Googlea riječ, iz Amerike stižu kritike da je posrijedi politizacija jer je Google američka kompanija. Prije nekoliko godina, nakon slične antimonopolske tužbe, u EU je loše prošao i Microsoft, također američka kompanija. Google bi, ako se dokažu optužbe, morao platiti kaznu od šest milijardi dolara. Postoji li mogućnost da se Komisija nagodi s kompanijom?
– Teško je zasad nagađati kako će se taj slučaj završiti. Prerano je. Mi smo poslali prve službene izjave o tome kako se Google kao kompanija ponaša na tržištu. Komisija primjenjuje protumonopolska pravila EU kako bi osigurala da poduzetnici koji posluju u Europi, neovisno o mjestu njihova poslovnog sjedišta, potrošačima u Europi na umjetan način ne uskraćuju najširi mogući izbor i ne potiskuju inovacije. Europska komisija uputila je Googleu obavijest o utvrđenim činjenicama. No upućivanjem obavijesti o utvrđenim činjenicama ne prejudicira se ishod istražnog postupka. Službeno smo pokrenuli i zaseban protumonopolski istražni postupak u vezi s Googleovim postupanjem u pogledu operacijskog sustava za mobilne uređaje Android. Istražni postupak bit će usredotočen na pitanje je li Google sklapao sporazume protivne pravilima tržišnog natjecanja te je li zloupotrijebio mogući vladajući položaj u području operacijskih sustava, aplikacija i usluga za pametne mobilne uređaje. Čekamo njihove odgovore i nećemo nastaviti sve dok ne dobijemo njihovo očitovanje. Važno je demantirati političke teorije urote. Google je postao dominatan ne zato što je to američka kompanija, nego zato što je razvio proizvod koji se sviđa korisnicima. Kad sam pitala svoje kćeri zašto koriste Google, rekle su mi da to čine ne zato što je to američka kompanija, nego zato što funkcionira!
Mi smo u Hrvatskoj svjedoci da domaće tvrtke, proizvodne ili trgovačke, gube bitku s velikim inozemnim kompanijama, osobito trgovačkim lancima. Građani ne poznaju europske antimonopolske zakone, ali vide iz vlastitog potrošačkog iskustva da tržištem dominiraju strani proizvodi i da nezaustavljivo istiskuju domaće. Je li tu baš uvijek u pitanju veća kvaliteta stranih proizvoda i usluga ili je možda razlog dominacije zapadnoeuropskih kompanija u njihovoj velikoj snazi? Je li tržišno natjecanje zaista tako nemilosrdno?
– Ponekad postoje dobri razlozi zašto potrošači radije kupuju neki proizvod. Ako strane kompanije zloupotrebljavaju položaj, onda je na nacionalnim institucijama i agencijama da na to upozore i da to sprečavaju, da uđu u problem, naročito po pitanju prehrambene industrije i trgovinskih lanaca. U tom smislu puno se oslanjamo na nacionalne institucije. Očekujemo da budu nezavisni, da imaju samostalno financiranje i da upozoravaju kad god treba. Oni su naša produljena ruka.
Kako gledate na Transatlantski trgovački i investicijski sporazum (TTIP)? Zašto je taj sporazum tako tajnovit da su u njegov sadržaj, koji je poznat povjerenicima Europske komisije, upućeni, i to djelomično, samo neki zastupnici Europskog parlamenta?
– Pažljivo smo pratili te kritike i zato smo donijeli strategiju o transparentnosti. To znači da će puno materijala biti objavljeno i da će se moći doći do informacija ako netko ima vremena i volje to učiniti. Puno toga je sada dostupno za sve, ljudi mogu pročitati o čemu se radi. Onima koji imaju sumnje to će pomoći da ih odagnaju jer zaista želimo sporazum koji će biti u interesu građana. Želimo da ljudi znaju da ih stvarno slušamo i da želimo napraviti ono što je u njihovu interesu, što je u interesu naših potrošača, ljudi koji žele naći posao i poslodavaca koji žele rasti. Onima koji se protive sporazumu rekla bih da je očito da ćemo međusobno više trgovati, ali da ćemo imati i zajedničke standarde. To ne znači da će standardi biti niži; naprotiv. Ako razmišljamo na isti način, možda ćemo dignuti standarde, imati bolje usluge, biti kvalitetniji. Želimo demantirati da želimo raditi u interesu suprotne strane. Zašto mislite da ne bismo uzeli standarde EU u području prehrane i poljoprivrede, a ne američke? Na tome radimo. I naravno, postoje stvari za koje ćemo reći da se u njima međusobno ne slažemo, koje nećemo dirati ili za koje će druga strana reći da prihvaća europske standarde. Mi ne želimo puki trgovinski sporazum.
Kao ministrica ekonomije u danskoj vladi zauzimali ste se za zakonsko produljenje radnog vijeka, da se u mirovinu odlazi sa 65, a ne sa 60 godina. Zašto se danas na tome inzistira u cijeloj Uniji? Traži se da stariji rade dulje, a za mlade nema posla...
– Mi smo u Danskoj imali paradoks u novijoj prošlosti da smo imali potrebu za većim zapošljavanjem jer je radnih mjesta bilo sve više i više. Ljudi koji bi se zbog godina trebali umiroviti, ostajali su na svojim radnim mjestima i time su bili itekako zadovoljni, bili su sretni. To nije značilo da mlađe blokiramo na bilo koji način jer smo imali takvu ekonomsku situaciju. Davali smo i njima šansu. Posao su imali i stariji i mlađi. Zato nije bilo kontradikcije. Provodili smo takvu reformu jer je ona tada bila moguća.
A sada? Financijska kriza traje, ili mislite da se nazire kraj?
– Vidi se svjetlo na kraju tunela. Postala sam ministrica ekonomije 2011. i tada smo imali krizu, nismo znali što će se sutra dogoditi. Ali, sada imamo posve drukčiju situaciju, izvukli smo se iz najgorega. Ljudi vjeruju u budućnost, i mislim da je to i u zemljama eurozone i izvan eurozone. Novi poslovi se stvaraju, ide to polako, ali događa se. Imajte optimizma.
Jedno od neizbježnih pitanja je i ono o vašem hobiju – činjnenici da pletete sloniće od vune za vrijeme sastanaka? Kako vaša radna okolina gleda na to?
– Počela sam tako što sam prvo plela čarapice za dječicu. U to vrijeme oko mene je bilo toliko dječice mojih prijatelja da sam imala pune ruke posla. Razmišljala sam kako je to ljepši poklon od buketa cvijeća. Ipak, umorilo me, htjela sam nešto izazovnije i nešto drugo. Sjetila sam se slona kojega jako volim kao životinju. Mislim da je slon dobar prijatelj, naročito ako ste tek došli na ovaj svijet. Oni su veliki, teški i dragi. Volim ih. Istina je da je to i antistres terapija, ne čini mi se da ikome smeta i čak bih je preporučila drugima.
SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA:
