Dođe li do prijevremenih izbora koje prema istraživanju agencije Promocija plus u četvrtoj izbornoj jedinici želi nešto više od 63 posto birača, Živi zid bi mogao osvojiti značajan dio zastupnika u budućem Saboru. Rejting im je u konstantnom porastu, a Mostov u kontinuiranom padu. Na izborima prije sedam mjeseci u četvrtoj jedinici nisu prošli ni prag, a sada bi osvojili jednog zastupnika. Sada uživaju podršku 9,3 posto birača Slavonije i Baranje, a Most samo njih 5,6. Čelnik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić smatra da im se vraća dio birača koje je Most privremeno zaveo. Ankete, uvjeren je, ukazuju na to da birači shvaćaju da je Živi zid istinska treća opcija za koju se zna da sigurno neće koalirati s HDZ-om ili SDP-om.
Dodatno ohrabren porastom rejtinga među biračima, Sinčić namjerava i dalje ukazivati na tu razliku između Živog zida i Mosta. Usto je u saborsku proceduru uputio izmjene i dopune Ovršnog zakona, pripremio izmjene Zakona o referendumu te podnio amandman o, kako kaže, odricanju od privilegija, odnosno da se pet puta smanji iznos novca koji ide političkim strankama.
“Reforma koju gura Most za smanjenje izdvajanja za političke stranke tako da ono ovisi o prihodima iz poreza dugoročno će još povećati izdvajanja iz proračuna jer će rasti porezni prihodi, posebno kad se uvede porez na nekretnine”, kaže Sinčić. “Smanjenje za koje se Most izborio je minimalno smanjenje, a dugoročno povećanje, dok iznos koji ide strankama i dalje iznosi oko 50 milijuna kuna. Predložio sam da se to smanji na samo 10 milijuna kuna.”
Nije li bolje da se političke stranke financiraju iz proračuna nego da posežu za sredstvima iz donacija?
– Mogu se složiti samo s time da se kampanje djelomično financiraju iz proračuna. Ali ne podržavam da stranke u redovnom poslovanju dobivaju novac iz proračuna, i to samo zato što imate saborske zastupnike koji još imaju svoje prihode. Kad je riječ o kampanjama, zalažemo se za model koji je najbliži norveškom gdje se veći postotak troškova podmiruje iz državnog proračuna, nasuprot američkom gdje je veliki utjecaj privatnih donatora, što pogoduje političkoj korupciji. Najvećim dijelom stranke bi se trebale financirati članarinama.
Pripremate li se za lokalne izbore?
– Naravno. Sukladno našim resursima, dakle novcu i programskom kapacitetu, intenzivno ćemo ići u desetak jedinica lokalnih samouprava. To će svakako biti moj Karlovac, zatim Zagreb te još neki gradovi, općine i županije. Kampanju još nismo do kraja iskristalizirali. Ne možemo i ne želimo kao neke velike stranke uložiti deset milijuna kuna u kampanju za grad srednje veličine.
Tko će biti kandidat Živog zida za gradonačelnika Zagreba?
– Imamo kandidata, ali još nećemo izaći s imenom, kao ni s programom. Kad procijenimo da je pravo vrijeme, sazvat ćemo konferenciju za tisak i predstaviti kandidata, njegove zamjenike i program.
Borit ćete se za vlast na lokalnoj razini, a na državnoj tvrdite da biste bili u oporbi čak i da ste osvojili mandata koliko je Most. Nije li to kontradiktorno?
– Mi želimo doći na vlast u Hrvatskoj. Ali nema dvojbe da bismo na mjestu Mosta bili u oporbi.
U kojim biste situacijama preuzeli vlast ili je s nekim dijelili?
– Jedna je opcija da osvojimo 76 mandata, a druga da se pojavi još neka stranka koja sada nije na sceni, a da s njome možemo surađivati u skladu s našim kriterijima.
Kakva bi to stranka bila?
– To bi bila stranka koja bi okupljala ljude koji se do sada nisu kompromitirali lošom politikom i koja također ne namjerava surađivati ni sa SDP-ovom ni HDZ-ovom listom. Stranka koja shvaća da nema kompromisa s njima.
Što se dogodilo s Mostom? Bili ste u kombinaciji s njima prije parlamentarnih izbora.
– Nakon kampanje za predsjedničke izbore odlučili smo da ćemo napraviti treću opciju, možda preuzeti i vlast, ali okupiti sve ljude koji žele raditi novu priču i maknuti dvije liste koje se stalno izmjenjuju. U tom smislu smo rado sjeli za stol sa svakim tko je imao sličnu ideju. Jedan od jačih kandidata je bio Most. Govorimo o veljači 2015. godine kad su Most predstavljali Kovačić, Petrov i Panenić, te još nekoliko ljudi. Međutim od samog početka nije bilo ozbiljne i iskrene namjere da se napravi zajednička priča. Oni su stalno odgađali čvrste dogovore i govorili neka se pričeka raspisivanje izbora pa će se onda vidjeti u kojim jedinicama će se ići s kojim ljudima i programom. Stalno su govorili da ima vremena, a nama se to nije sviđalo jer se očekivalo da u zadnji čas surađujemo s ljudima koje ne poznajemo. Nismo mogli ići u prevažnu bitku za parlament s ljudima s kojima nismo nikada radili i koje ne znamo. No, Most je tako radio. Skupili su ljude na brzinu i dio se, vidjeli smo, nakon izbora odlomio od njih. Pokazuje se defekt principa po kojima su gradili Most. Živi zid je pregovarao s njima do kraja kolovoza prošle godine, imali smo niz sastanaka. Od njih smo doslovno morali čupati informacije da bi uopće rekli gdje idu, što rade, i što bi na kraju htjeli. Samo su načelno govorili da je Hrvatska u problemima i da bi puno toga trebalo. Ali što i kako, o tome nisu govorili. Postalo je jasno da uopće nemaju namjeru ići s nama u koaliciju, napraviti zajedničku platformu, nego da imaju druge planove nakon izbora. Mi smo na temelju indicija i svega što su nam rekli zaključili da iza toga stoji HDZ, što sam i javno rekao za jedan list koncem kolovoza i tada je suradnja prekinuta.
Mislite li i danas da iza Mosta stoji HDZ?
– Da. I danas to mislim.
Premda se Most ponaša kao oporba u vlasti?
– Oni su ušli s idejom da će moći koalirati s nekim i toga nekog ucjenjivati da izglasava njihove zakone. Ali nisu mislili da to ide i u suprotnom smjeru i da HDZ neće dopustiti da oni proguraju neke svoje prijedloge. Uostalom, Most jako teško vraća popularnost, a HDZ ima konstantnu, gotovo zacementiranu potporu. HDZ ne može puno izgubiti, a Most može izgubiti sve. Mostovi zastupnici dižu ruke za sve zakone koje Vlada predloži. Oni su oporba samo na riječima.
Kažete da biste, na mjestu Mosta, nakon izbora ostali u oporbi. A koju biste manjinsku vladu podržali. HDZ-ovu ili SDP-ovu?
– Ne bismo se opredijelili ni za koga. Proglasili bismo se oporbom, a HDZ i SDP bi i bez nas imali dovoljno ruku u Saboru da formiraju vlast. Ili bi se dogodilo isto što u Španjolskoj, gdje se nije formirala Vlada i išlo se na nove izbore. Godišnji proračun je po prilici 130 milijardi kuna, što je oko 500 milijardi u četiri godine, a izbori koštaju oko 100 milijuna kuna. Dakle, bolje je ponoviti izbore nego pet tisuća puta više novca dati nekome na četiri godine tko ne radi promjene i ne radi dobar posao.
U Saboru je palo izvješće pučke pravobraniteljice. Je li to zbog njezina stava prema manjinama?
– Ne vjerujem da je palo zbog toga. Izvješće je vrlo opširno i dotiče se svih ljudskih prava u Hrvatskoj, od zatvorenika, preko manjina do bilo kakvog oblika diskriminacije. Ovo što se dogodilo s izvješćem je presedan. Mislim da je samo jednom prije palo. Razlog je što vladajuća većina, a tu prije svega mislim na HDZ, ide rušiti ljude koji su u institucijama. Počeli su s HRT-om, išli na Vijeće za elektroničke medije, sada će rušiti glavnog državnog odvjetnika, a planiraju i zamjene uprava bolnica, za što su već promijenili zakon. Pučka pravobraniteljica je samo dio niza. Ja sam glasao za prihvaćanje izvješća. U kampanji sam kritizirao pučku pravobraniteljicu. Došao sam pred njen ured i rekao da ne radi dovoljno i u pravom smjeru. Drago mi je da je nakon toga, a možda i zbog mojih kritika, drastično povećala izlazak na teren. S druge strane, ona po zakonu ne može učiniti puno. Može skupljati informacije, konstatirati stanje, upozoriti i proslijediti dalje. Mislim da je HDZ našao ideološkog neprijatelja u Uredu pučkog pravobranitelja i da je zato rušio izvješće koje se mnogo ne razlikuje od onih iz prethodnih godina koja nisu tako žestoko rušili.
Kako ćete se postaviti kad na dnevni red dođe izvješće glavnog državnog odvjetnika?
– Znamo da Državno odvjetništvo ne funkcionira kako treba. To vidimo na saborskom Odboru za predstavke i pritužbe, pučka pravobraniteljica također kaže da ima najviše pritužbi na pravosuđe, to nam govore i građani. Došao sam na zadnji Odbor za pravosuđe na kojemu je glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan trebao braniti svoje izvješće. Želio sam ga pitati zašto mnoge kaznene prijave koje sam imao sa sobom o gospodarskom kriminalu nisu procesuirane. Imao sam prijave koje se odnose na Inu, neke privatne slučajeve, na Brodosplit, Jadrankamen, Gavrilović itd. Ali g. Cvitan nije progovorio ni riječ. HDZ je srušio dnevni red i Cvitana možemo očekivati za mjesec dana, ako uopće dođe na red prije ljeta, i ako se riješi politička kriza koja onemogućava normalan rad.
Kako ćete glasati kad na red dođe rad Državnog odvjetništva?
– Neće dobiti moju podršku. Puno smo kritizirali g. Cvitana, također i njegova prethodnika Mladena Bajića. Govorio sam da štite gospodarski kriminal, a to mislim i danas jer ne postupaju. Ali ako HDZ svrgne Cvitana, opet će na njegovo mjesto postaviti nekog sličnog tko će raditi po sličnom principu.
Kakav ishod pokretanja opoziva Tomislava Karamarka s funkcije potpredsjednika Vlade očekujete?
– To sve ovisi o Mostu. Ako im bude važnija savjest i politička odgovornost od fotelja, onda će Karamarku biti izglasano nepovjerenje. A treba ga opozvati. Sam slučaj je skandalozan. S jedne strane imate osobu koja je bila član Sanaderove Vlade, jako je dobro poznavala obavještajnu zajednicu, koja vjerojatno zna sve o Ini, iznutra, izvana, o svim ugovorima. S druge strane imate njegovu suprugu koja radi za suprotnu stranu, savjetuje MOL koji je protustranka. To ne ide, i sam Karamarko bi to morao shvatiti i dati ostavku. Ako je Crnoja dao ostavku kad je shvatio da to što je radio nije u redu, onda to isto treba napraviti i Karamarko zbog nečega što je milijun puta gore. Moramo postati normalna zemlja u kojoj političari shvaćaju odgovornost i da je opće dobro važnije od njihove trenutačne fotelje ili pozicije.
Ovise li prijevremeni izbori samo o opstanku Tomislava Karamarka u Vladi?
– Najviše ovise o odnosu Mosta i HDZ-a. Ako Most sruši Karamarka, moguće je da će se određeni zastupnici u HDZ-u htjeti osvećivati i razbijati koaliciju, te vršiti pritisak na stranačko vodstvo da razvrgne koaliciju s Mostom, što znači prijevremene izbore. Moguće je da bi u slučaju rušenja Karamarka prevladala druga struja u HDZ-u koja bi možda bila zahvalna Mostu jer bi oni mogli doći na pozornicu. Mnogo je tu interesa, utjecaja, lobiranja i teško je bilo što predvidjeti.
Iznosite teške optužbe na račun Karamarka i MOL-a. Dok predsjednika HDZ-a optužujete da je radio protivno javnom interesu, MOL prozivate jer navodno stotine Mađara bez ugovora radi u Ini, a vrh Ine da istodobno vodi Tifon, koji je u vlasništvu MOL-a. Na čemu temeljite te tvrdnje?
– Možemo sada otići na web stranicu Ine i mogu vam pokazati ljude koji su navedeni kao direktori. Onda možemo pogledati Registar trgovačkog suda na internetu i mogu vam pokazati ljude koji su navedeni u Nadzornom odboru Tifona. Vidjeti ćete da se radi o istim osobama, kao što ćete vidjeti da je Tifon u stopostotnom vlasništvu MOL-a. Tu vidim sukob interesa. O nedostatku radnih dozvola čulo se i prije u Hrvatskom saboru, ali o ugovorima o radu nije. Moje informacije su iz same Ine. To je prijavljeno u sklopu kaznenih prijava koje nisu nikada obrađene – niti razgovor, niti istraga niti optužnica. Niz je malverzacija u Ini i zato je potrebno osnovati saborsko istražno povjerenstvo kako bi se utvrdilo stanje i cijela istina. Trebao bi djelovati i USKOK, i to sada dok je Karamarko u žiži i dok je priča na površini. Za mjesec dana će nešto drugo uzeti prioritet i ovo će pasti u drugi plan, što krivci i žele - da psi laju i karavane prolaze.
Kako gledate na izbor deset novih sudaca Ustavnog suda i dogovor o kandidatima koji su, navodno, već postigli SDP i HDZ?
– Treba reći da je Ustavni sud politički sud i smatram da ga kao takvog treba ukinuti. Neke zemlje ga ni nemaju. Njegove ovlasti jednim dijelom treba prebaciti na jedan saborski odbor, a drugim dijelom na Vrhovni sud. Ustavni sud se pokazao kao nadvlast koja može dokinuti zakone, referendume, dokinuti presude. Ustavni sud je atavizam, ostatak iz prošlosti te smatram da one pretvorbeno privatizacijske strukture iz devedesetih imaju daleko najveći utjecaj na Ustavni sud. Tamo sjede ljudi koji su o njima ovisni i strukture preko Ustavnog suda, koji može rušiti i proglašavati neustavnim bilo što, održavaju status quo u zemlji i koče procesuiranje kriminala i razvoj društva. U mnogo slučajeva Ustavni sud je odigrao ulogu protiv interesa građana. To je politički sud u koji se bira po principu jedan plavi i jedan crveni, i to često iz struktura devedesetih godina.