Davor Božinović već osam godina pripada najužem krugu suradnika premijera Andreja Plenkovića. Odmjeren je, smiren i potpuno vlada materijom o kojoj govori. Ne ulazi u unaprijed izgubljene bitke, a nije sklon javnim svađama i obračunima. Predsjednik države Zoran Milanović, kojem je lakše pobrojiti one koje nije izvrijeđao nego ljude koje napada, godinama je zaobilazio Božinovića. Sada se i ministar unutarnjih poslova našao na njegovu ciljniku. On mu odgovara mirno, ali ne propušta priliku podsjetiti na Milanovićeve premijerske godine.
Božinović je nositelj HDZ-ove liste u novooktroiranoj Šestoj izbornoj jedinici, koja obuhvaća jugozapadni dio Zagreba i dio zapadne Hrvatske do granice sa Slovenijom. Razgovarali smo u njegovu uredu u sjedištu MUP-a u Savskoj ulici.
U ovo predizborno vrijeme svaki dan čuju se s političkih govornica i teške, zapaljive riječi i poruke koje djeluju na emocije građana. Utječe li ta radikalizacija političkog govora na sigurnosnu situaciju u državi?
- Kad se razgovaralo o datumu izbora, odabralo se ovo razdoblje i kako bismo završili izborni ciklus prije početka glavne turističke sezone jer iz posljednjih nekoliko godina u kojima bilježimo rekordni dolazak stranih turista i kroz analize koje smo radili zaključili smo da je jedan od brendova hrvatskog turizma, uz ljepotu obale te gastronomsku ponudu, i sigurnost, na koju strani gosti sve više polažu važnost, pogotovo posljednjih par godina otkako smo suočeni s ruskom agresijom na Ukrajinu. Oni koji dolaze na odmor žele se osjećati sigurno. To što smo svrstani među najsigurnije zemlje na svijetu, dio je našeg ugleda i sa sobom donosi brojne koristi. Kampanja je uvijek razdoblje u kojem se podižu političke tenzije. Specifičnost ove kampanje, pogotovo nakon što je u nju uletio kandidat oporbe koji to nije, jest da je razina političke komunikacije, količina mržnje koja se s njegove strane prelijeva u javni prostor nešto što, ne samo u Hrvatskoj, do sada nije zabilježeno. Realno gledajući, val mržnje može dovesti do velikih polarizacija u društvu, do tenzija i to svakako nije dobro.
Ali prosvjedi koje je oporba nedavno organizirala u pet gradova nisu izazvali osobitu pažnju građana.
- Zato što, inzistirajući na mržnji, rušenju i uvredama a da ne nude išta konkretno, podcjenjuju naše sugrađane. Mislim da se takav način komunikacije već vratio kao bumerang i kandidatu i strankama koje ga podržavaju. Građani su prepoznali da ih se uvlači u igru. Oni odbijaju ulogu statista koji samo daju društveni legitimitet nekome.
Ima i izjava koje se mogu okarakterizirati i kao govor mržnje. No poticanje na mržnju je kazneno djelo. Gdje je granica između provokativnih, agresivnih političkih poruka i otvorenog poticanja mržnje?
- Prva, temeljna granica postavlja se još u ranim, formativnim godinama. Ako se to preskoči, onda je kasnije sve teže. Ta količina mržnje izrečena je s ciljem da se izazove jednaka, ako ne i veća mržnja s druge strane. Međutim, to je što se tiče Vlade i vladajuće koalicije izostalo jer znamo s kim imamo posla.
Mislite da se Andrej Plenković ovaj put može suzdržavati od sočnih odgovora Zoranu Milanoviću?
- Pa vidite da uopće ne reagira. Njihova komunikacija, a pogotovo njihov rad i rezultati nikad nisu bili usporedivi, ali ovaj put je Milanović pretjerao čak i za one kojima HDZ nije najdraži izbor. Vidite da se zadnjih dana nekakvi stručnjaci za komunikaciju i članovi SDP-a trude urazumiti Milanovića jer ovo je put koji, nakon prvog efekta i kratkotrajnog entuzijazma ljevice, vodi u ozbiljan poraz. To su pokazala i istraživanja koja su provedena posljednjih dana. Srećom, sve će ovo proći za dva tjedna, ali posljedice za društvo će ipak ostati.
Zanimljivo je da je vas osobno Milanović do sada zaobilazio u napadima. Sada ste i vi postali njegova meta. Najprije mu je zasmetalo vaše pojavljivanje na TV-snimkama zajedno s graničnim policajcima. Kakav je vaš odnos bio prije, a kakav je sada?
- Zapravo mi nismo imali nikakvu izravnu komunikaciju sve ovo vrijeme. Par puta smo se susreli na nekim protokolarnim događajima. Njemu ništa nije sveto i koristi svaku priliku za osobne napade i crnilo. Čovjek koji četiri godine kao premijer nije promislio doći na obilježavanje “Krvavog Uskrsa” sad baš na Uskrs i na samoj obljetnici izvodi politički cirkus.
Fotografija na koju se poziva napravljena je prije nekoliko godina za vrijeme obilaska granice na Plješivici, zajedno s premijerom i novinarima i mislim da nema medija koji je nema u svojoj arhivi i da je nije objavio. Iako se godinama u potpunosti slaže s našom politikom prema migrantima, on je svjesno, bez ikakve odgovornosti za posljedice, htio nametnuti temu migracija kako bi svojim partnerima, Mostu i Domovinskom pokretu, pružio priliku da koriste strah kao predizborni adut. Pitanje odnosa prema migrantima i azilantima tema je na kojoj su desne populističke stranke u Europi bilježile uspjehe. Ono što mu ovdje ne odgovara su rezultati naše politike prema migrantima jer Hrvatska nema migrantski problem kao što ga imaju, primjerice, Austrija i Njemačka.
U ovom trenutku, dok mi razgovaramo, u Hrvatskoj imamo 650 azilanata, koji će već sutra otići iz naše zemlje, a nikada nismo ni imali puno više od tog broja. Ti ljudi koriste Hrvatsku samo za tranzit. Ne može se preslikati priča iz austrijskih ili njemačkih gradova jer mi nemamo azilante po ulicama koji čekaju da im se riješi statusno pitanje. Također, reagirao sam na još jednu lažnu tezu, da ilegalni migranti u Hrvatsku dolaze zbog socijalne pomoći. Mi smo odredili da tražitelj azila u Hrvatskoj može dobiti socijalnu pomoć do 20 eura mjesečno, što je dosta destimulativno. Naravno, kad su ga novinari suočili s tim, povukao se i rekao kako nije mislio da dolaze nama, nego u druge dijelove Europe. On je osobno uvijek bio protiv korištenja vojske na granici jer mu je jasno da se s time ništa ne bi promijenilo, a vojska bi gubila vrijeme nužno za uvježbavanje svojih temeljnih zadaća. Ali, pokušavajući nanijeti štetu, ne bira sredstva ni partnere. On zastrašuje, a Domovinski pokret i Most podnose kaznene prijave protiv premijera jer, kako tvrde, Plenković provodi nekakvu nikom jasnu briselsku politiku s ciljem da se dođe do zamjene stanovništva i slične nebuloze. Zanemarili su činjenicu da mi radimo posao zbog kojeg nam u Europi skidaju kapu. Ni prvi ni zadnji populist u Europi, no ono što me posebno žalosti je što na taj način, s pozicije predsjednika države, omalovažava napor koji hrvatski policajci od 2016. godine čine danonoćnom prisutnošću na granicama gdje štite Hrvatsku od nezakonitih migracija, ali provodeći i hrvatske i europske zakone.
Činjenica je da smo u takvim teškim uvjetima ušli u Schengen, a Bugarska i Rumunjska nisu. Realno, odradili smo veliki posao, ispunili sve uvjete uz maksimalnu primjenu europskog zakonodavstva i zaštitu ljudskih prava. Ne mogu vjerovati da im nije jasno da bi, provođenjem njihove politike u djelo, brojne pripadnike hrvatske policije i vojske zapravo izložili tužbama pred europskim sudovima, stvorili bi potpuni kaos na granicama na kojima bi se počelo pucati i da bi potekla krv. A istovremeno mi danas na međunarodnoj sceni dobivamo priznanje da je Hrvatska država koja je najsigurnija na svijetu kad govorimo o, primjerice, noćnim šetnjama po gradovima.
Nedavno je pomoćnik ravnatelja Hrvatske policije Antonio Gerovac iznio podatak da su od početka godine do 7. ožujka 2024. otkrivena 433 kaznena djela krijumčarenja ljudi. To je 320 posto više nego lani u isto doba. Što govori taj podatak, da je policija postala mnogo efikasnija ili da su valovi nezakonitih migranata mnogo veći?
- Ostvarujemo izuzetne rezultate na tom području. Ta brojka je danas već preko 600 uhićenih krijumčara i njihovih pomagača. Imamo posla s jednom novom vrstom organiziranog kriminala koji je internacionalan. Svi u Europi i Americi imaju problem s organiziranim kriminalom povezanim s drogama, krijumčarenjem oružja, a ovo rade više ili manje isti lanci međunarodnih krijumčara. Oni su se prebacili na ovaj posao jer je u ovom trenutku zarada na ilegalnim migrantima možda i veća nego na drogama. Mi stalno jačamo borbu protiv krijumčara, ne samo na granici nego i po dubini i zato su ove brojke toliko narasle. Ove godine je u Bosnu i Hercegovinu, prema Međunarodnom institutu za migracije, ušlo 36 posto više nezakonitih migranata nego prije godinu dana. Istovremeno, mi smo u Hrvatskoj na oko 20 posto manje nego lani. Ti migranti su zapeli na području Bosne i Hercegovine, gdje čekaju svoju priliku i stalno pokušavaju prijeći preko Hrvatske dalje na zapad.
Kako komentirate zahtjeve oporbenih političara koji traže raspoređivanje vojske na granice? To traži, primjerice, Nikola Grmoja iz Mosta premda je poznata činjenica da je policija brojnija od vojske.
- Ranije sam vam odgovorio zašto odgovorni političar nikad ne bi zagovarao takvo nešto u ovom trenutku i s rezultatima koje imamo. Neka on ode prvi. Nije policija samo brojnija nego je i posebno obučena baš za taj posao. Naša granična, a pogotovo interventna i specijalna policija je u ovom trenutku najsposobnija za taj posao i u Europi i u svijetu. To govorim s punom odgovornošću jer ti dečki treniraju već sedam godina. Investirali smo u njihov standard kao nikad do sada, od materijalnog opremanja do plaća koje su veće nego ikad u hrvatskoj povijesti. Stalno se nabavljaju sve modernija sredstva za koja oni ukažu da su potrebna, koristeći europske fondove. Mi ćemo se, kao i cijela Europa, s nezakonitim migracijama nositi desetljećima. Brojke migranata neće se zalediti zbog poruka koje šalju Grmoja ili Penava.
Ima li država koje koriste vojsku za kontrolu granica i ilegalnih migranata?
- Ima, ali koriste vojsku samo u logističke svrhe. I mi bismo to mogli, ali logistika u policiji funkcionira savršeno. Države koje koriste vojsku, ali ne na vanjskim granicama EU, su zapravo ulaskom u Schengen svojedobno odustale od granične policije. Primjerice, Italija na punktu sa Slovenijom ima i vojnike, ali to nije na način kako to zamišlja general Grmoja. Oni su potpora policiji koje Italija nema dovoljno jer su odustali od specijalizirane granične policije. Mi smo u ovom mandatu graničnu policiju dodatno ojačali. Svaki dan imamo na raspolaganju 6700 graničnih policajaca i, po potrebi, 2000 pripadnika interventne i specijalne policije, što odgovara našim potrebama. Siguran sam da će krijumčarske mreže morati tražiti neke alternativne pravce jer im preko Hrvatske nije lako proći. Uz 600 uhićenih, zaplijenili smo preko 500 vozila. To su ljudi koji više ne mogu doći na teritorij Europske unije jer su zavedeni kao osobe kojima je zapriječen ulazak u EU. Mi o tome svakodnevno obavještavamo Europol. Više od trećine podataka o krijumčarima ljudi u Europol dolazi iz Hrvatske.
Jeste li zadovoljni kako funkcionira Schengenski prostor? Uložili ste mnogo truda oko ulaska Hrvatske. Je li to najvažniji rezultat vašeg mandata?
- Sigurno, jer je ulazak u Schengen u percepciji ljudi prva stvar koju je Hrvatskoj donijelo članstvo u EU. Uspjeli smo unatoč nikad složenijim uvjetima, što dokazuje primjer Bugarske i Rumunjske. Za Hrvatsku kao turističku zemlju, kao autodestinaciju, to je veliki dobitak. Ove godine očekuje se samo s njemačkog tržišta gotovo 30 posto više turista. Osim toga, to je našim tvrtkama strahovito pojeftinilo prekogranično poslovanje jer više nema gubitka vremena na graničnim prijelazima. Ulazak u Schengen jedan je od strateških uspjeha ove Vlade, a direktno ili indirektno se pozitivno reflektira na gotovo svakog našeg građanina.
Što očekujete i tražite od susjednih zemalja da učine u suzbijanju migrantskog vala?
- Očekujemo punu transnacionalnu suradnju. Prije nekoliko dana talijanski, slovenski ministar i ja okupili smo ministre iz regije Zapadnog Balkana i tražili od njih da se više angažiraju. Migrantski valovi se nikada nigdje nisu zaustavili u potpunosti, ali postoje modeli kako se mogu smanjiti. Nužna je suradnja. Sve su te države i kandidati za članstvo u EU, a mi pitanje migranata držimo vrlo visoko kao uvjet za članstvo. Moraju mijenjati svoje vizne politike. Nezakoniti migranti dolaze u Srbiju ili Bosnu i Hercegovinu kao turisti, s turskim, ruskim, pa i kineskim putovnicama, pa uzmu taksi i nastoje ući u Hrvatsku kako bi tražili pravnu zaštitu. Uvođenje viza za takve zemlje značajno bi smanjilo broj ilegalnih migranata.
Kakva je suradnja s BiH, Federacijom i Republikom Srpskom?
- To je za nas ključno pitanje. Premijer Plenković u kontinuitetu od desetak godina zalaže se za otvaranje pregovora BiH s Europskom unijom. To je od strateške važnosti ne samo za državljane BiH, za tamošnje Hrvate, nego i za Hrvatsku. Sa sigurnosnog aspekta, za nas je od kritične važnosti da Bosna i Hercegovina punim jedrima krene prema europskim integracijama. Znamo da tamo postoje snage koje zemlju žele odvući u drugim smjerovima, bio to bliži ili dalji istok. To bi značajno zakompliciralo sigurnosnu situaciju u regiji, uključujući i sigurnosnu situaciju u Hrvatskoj. I kad Milanović, koji naše susjede iz BiH redovito izvrijeđa govoreći im “prvo sapun, pa parfem”, za premijerov doprinos kaže da otvaranje pretpristupnih pregovora BiH s EU nije neki naročit uspjeh, to govori o nerazumijevanju strateške važnosti europske, ruske ili bliskoistočne orijentacije našeg prvog susjeda s kojim imamo više od 1000 kilometara zajedničke granice.
Prema policijskom izvještaju za 2023. godinu, zabilježen je pad kaznenih dijela korupcijske naravi i djela iz gospodarskog kriminala. Dojam javnosti je potpuno drugačiji. Kako je onda korupcija postala glavna predizborna politička tema?
- Korupcije je nikad manje, ali smo kao društvo podigli standarde te na nju reagiramo s nultom tolerancijom. To što je zabilježen pad, ne znači da ta kaznena djela ne postoje. Kriminalistička istraživanja takve vrste kaznenih djela su kompleksna i dugotrajna te nekad započinju u jednoj kalendarskoj godini pa se rezultati nerijetko vide tek u idućoj godini. To što se danas više priča o koruptivnim aferama je, po mom dubokom uvjerenju, zato što je ovo prvo razdoblje neke od hrvatskih vlada u kojem institucije rade svoj posao neovisno. To ne znači da je ranije korupcije bilo manje. Ali ako imate nekadašnjeg premijera a danas predsjednika države i kandidata za premijera koji kaže da je znao za policijske izvide i da se njemu ne bi moglo dogoditi da mu uhapse ministra, to samo govori da je tada politika imala šapu nad radom neovisnih institucija. Kroz osam godina naše vlasti standardi su značajno podignuti. Danas ni Milanoviću ne bi tek tako palo na pamet letjeti državnim avionom privatno na Krk, kao što je kao premijer radio bez da trepne.
Dakle, vi tvrdite da u ovom trenutku ne znate kakve, koje i nad kim policija vrši izvide i provodi istraživanja?
- Pojma nemam. Policija djeluje isključivo profesionalno unutar svojih zakonskih ovlasti i na to sam izuzetno ponosan.
U kojem trenutku kao ministar unutarnjih poslova doznajete za istrage i obavještavate li o tome premijera ako slučaj smatrate važnim ili politički osjetljivim?
- Za neke sam slučajeve doznao u petak poslijepodne, da je ishođen sudski nalog i da je uhićenje u subotu u šest ujutro. Naravno da sam obavijestio premijera, ali naravno da se to ne može zaustaviti. Milanović bi, kako je sam rekao, uhićenja ministara uvjetovao prethodnim odobrenjem Vlade. Ali u tom slučaju nema nezavisnih institucija koje on navodno želi zaštititi. Možda sam ja specifičan, ali ja to ne želim znati. Ako s ove pozicije tražim da mi se sve kaže, kršim zakon. Ako počneš mikromenadžerirati u takvim stvarima, gotov si, ne možeš ne napraviti grešku. Tko je u svih ovih sedam godina doveo u pitanje profesionalni rad policije? Nitko! Postoje DORH, USKOK…, a policija radi u koordinaciji s njima, s USKOK-om koji daje policiji zadaće. Policija često dobiva zadatke i obavlja izvide a da i ne zna cjelovitu sliku slučaja, niti tko je pod istragom. Takav je zakon i dobro je da je takav. Ja vjerujem Milanoviću kad kaže da se njemu takve stvari nisu događale i da se nisu mogle dogoditi. Dakle, niti je korupcije više niti su institucije bile ikad slobodnije da istražuju korupciju. A stvorena je potpuno drugačija atmosfera. Jedina institucija nad kojom Vlada ima ingerencije za političku superviziju je policija. A policiju nitko ne dovodi u pitanje.
Nedavnom izmjenom Kaznenog zakona uvedeno je kazneno djelo “neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje”. Iako ono ne obuhvaća novinare, štoviše izrijekom ih izuzima od kaznene odgovornosti, novinarska je zajednica uznemirena. Upozorava da će se novinare i njihove urednike moći ispitivati, pretraživati mobitele i kompjutere kako bi se došlo do izvora. Hoće li istražitelji imati pravo na to?
- Članak je jasno propisao da novinari ne mogu biti kazneno odgovorni. Ovo je poruka, prije svega, onim sudionicima iz postupka koji su odavali informacije iz istraga da čine kazneno djelo.
Nije li druga strana medalje ovakvog Kaznenog zakona pritisak na potencijalne zviždače?
- Nije jer nije isto zviždanje i neovlašteno otkrivanje podataka iz istrage koje je uvijek s nekom svrhom, da se npr. jednoj strani u postupku pomogne. Ako je stvorena javna percepcija da je netko kriv, zašto bi se netko tko ima drugačije spoznaje ili informacije izlagao osudi te iste javnosti. Imamo ljude koji su, nakon velikih hajki u javnosti, bili osuđeni i presuđeni, o kojima se pisalo sve najgore, uništile su im se karijere, da bi nakon cijelog desetljeća bili pravomoćno oslobođeni. Na sudu su dokazali svoju nevinost. Što takva presuda nakon deset godina može popraviti u životu jednog Polančeca ili Rončevića i cijelog niza više ili manje poznatih osoba?
Kakve rezultate očekujete u svojoj izbornoj jedinici? To je novokreirana Šesta izborna jedinica, u kojoj su protiv vas Tomašević, Grmoja… Jeste li radili istraživanja?
- Očekujemo dobar rezultat i oslanjamo se kao i uvijek na racionalnost birača, koji su do sada uvijek na parlamentarnim izborima glasovali racionalno.
Imate li plan B, C ili D ako Zoran Milanović na kraju, koji dan prije izbora, na propisani način ipak podnese ostavku i uključi se u kampanju na samom kraju?
- Imamo plan predstaviti se, podsjetiti birače na sve što smo napravili, da smo ispunili ono što smo obećali na izborima 2020. godine, s jasnim smjernicama i programom koji smo predstavili. Tražit ćemo opet od birača povjerenje, a siguran sam da, kad smo mi u pitanju, oni mogu predvidjeti daljnji napredak Hrvatske. Znaju što i koga biraju. Građani se ne kockaju s državom ni s budućnošću svojih obitelji. Koga biste poslali na pregovore oko EU-novca? Koga biste htjeli da vodi u slučaju da se dogodi nova kriza? Nije pitanje tko je kome više drag ili simpatičan, nego tko je u stanju uspješno voditi državu, a tko svađati se uvijek i sa svima i dugoročno blokirati državu, ugroziti gospodarski rast i rast plaća i mirovina.
Dali ste mi politički odgovor, a mene zanima tehnički odgovor HDZ-a na potencijalnu situaciju u kojoj Milanović zadnjih dana kampanje podnosi ostavku, i to na Ustavom propisani način, pismeno i usmeno pred predsjednikom Ustavnog suda. Što kanite konkretno učiniti? Žrtvovati Jandrokovića kao predsjednika Sabora koji postaje v. d. predsjednika na nekoliko mjeseci i ne može izaći na izbore? Mislim da imate problem.
- Mogu vam opet odgovoriti na isti način. Hrvatski građani, njegovi suradnici, pa moguće ni on sam ne zna što će sutra. On se bavi cirkusom, mržnjom i smicalicama bez ikakve konkretne svrhe, a mi vodimo državu. S obzirom na to da je odlučio ne biti predsjednik svih građana, očito se ponaša kao da može raditi što hoće, ali mi se, vjerujte mi, time ne zamaramo. Papagajska kampanja u kojoj osobnim napadima i mržnjom udara po Ustavnom sudu i državnom odvjetniku, a sad još priča o mirovinama bez da ima ikakav plan ili da se usudi predstaviti tim ljudi, štetna je po društvo, ali nikako korisna za njegovu kampanju. Može on reći i da će osvojiti Wimbledon, ali građani ga predobro pamte kao najneuspješnijeg premijera. Zamislite ljude koji osam godina sjede u opoziciji i onda sve na što se svode kad dođu izbori jest bivši, poraženi, a nikad neracionalniji kandidat. Građani neće takvoj grupi povjeriti najodgovorniji posao, našu sigurnost, kvalitetu života i budućnost naše djece.