Svi smo bili oduševljeni u ljeto 2018. kada je HNS počesto s postavljanjem hibridnih terena na svim stadionima na kojima su se igrale prvoligaške utakmice. Bio je to najveći nogometni projekt u povijesti HNL.a. HNS je na šest stadiona uložio oko 30 milijuna kuna (Kranjčevićeva, Maksimir, Koprivnica, Vinkovci, Zaprešić i Pula), a kasnije su na red došli i Poljud, Šubićevac, te Gorica. Rujevica je davno prije postavila svoj hibridni teren, a Osijek se odlučio za svoju verziju hibrida na novoj Opus Areni.
Efekti novih, prvoklasnih terena bili su vidljivi odmah. HNL je preko noći ubrzao, utakmice su postale kvalitetnije, zanimljivije, dinamičnije, daleko bliže onom što gledamo u Europi. Igrači su redom isticali kako su takvi tereni bili glavni razlog za podizanje HNL kvalitete njihovih izvedbi, dok su naši regionalni susjedi s puno divljenja pisali o novim standardima hrvatskog klupskog nogometa.
Nažalost, pet godina kasnije oduševljenje je zamijenjeno velikim razočaranjem. Većina tih prvoklasnih hibridnih terena pretvorila se u nemalo ledine na kojima nije moguće igrati dobar nogomet. Baš kao što je to bio slučaj i prije nego što su bili postavljeni. Teren u Kranjčevićevoj godinama je bio simbol uvjeta koji su bili na rubu regularnosti, a takav je sve više i sada. Slično vrijedi i za teren u Koprivnici, svakako i u Puli, a vrlo često i na Poljudu.
Kako je moguće da su ti prvoklasni tereni takvom brzinom postali drugorazredni, pa i gore od toga. Odgovor je vrlo jednostavan - ne održavaju se na pravi način. I to vrijedi za sve terene o kojima skrbe gradovi, odnosno lokalna samouprava.
Teren na Rujevici postavljen je puno prije ostalih i on je stalno - s izuzetkom kratkog razdoblja koji se zbio ljetos - u prvoklasnom stanju, na njemu je užitak svima igrati. Zašto na Rujevici mogu, a u Zagrebu, Puli, Koprivnici ili Splitu ne mogu? Zato što je Rujevica privatan stadion i o terenu skrbi Rijeka kao privatan klub. Svake godine tijekom ljetne stanke na Rujevici se radi veliki "servis" terena, jer to takva vrsta trave jednostavno zahtjeva.
Takav servis nije jeftin, stoji najmanje 100 tisuća eura, kao što i kompletno (adekvatno) održavanje hibridnog travnjaka stoji oko 300 tisuća eura godišnje. A gradovi su prigodom prihvaćanja donacije HNS-a dobro znali, ili su barem morali znati koliki su troškovi održavanja travnjaka.
Treba li možda natjerati klubove da pomognu svojih gradovima održavati teren? Postoji način za to
Rijeci nije lako izdvojiti toliki novac svake godine, ali 2024. je pred vratima, pa ne možemo nogomet više igrati na "livadama". I zato vlasnik Damir Mišković toliko pazi na kvalitetu terena. S druge strane, gradovi koji brinu o svojim hibridnim terenima, nisu spremni ulagati toliki novac i zato ti tereni tako brzo propadaju i postaju teret, a ne užitak za igru.
Osijekov hibridni teren - koji stoji ravno milijun eura - još je kvalitetniji od onog na Rujevici, na takvima se igralo SP u Kataru. Mađari kao vlasnici također dobro znaju kako se takvi tereni održavaju pa Osijek ima cijelu lepezu tehnoloških pomagala koji održavaju travnjak u vrhunskom stanju. Samo je sustav za umjetno osunčavanje travnjaka - zbog natkritih tribina teren je premalo izložen suncu bez kojeg trava dobro ne raste - klub iz Osijeka stajao milijun eura. Mogli su Mađari radije kupiti dva skupocjena pojačanja pa imati više šansi uzeti trofej, ali ozbiljna nogometna kultura ne poznaje takvo razmišljanje. Teren za igru mora biti vrhunski, jer danas je to standard u kompletnom nogometnom svijetu koji ima ambiciju i viziju. Samo u Hrvatskoj očito nije...
I kako stati na kraj samovolji gradskih struktura koje bi trebale terene održavati na odgovarajući način? A njih nije briga. Treba li možda natjerati klubove da pomognu svojih gradovima održavati teren? Postoji i način kako ih natjerati. Svakome uzmeš - recimo - 100 tisuća eura od TV prihoda i eto rješenja. Dakako da to nije normalno rješenje, ali nešto se mora poduzeti.
Napokon, nije li Vlada RH krenula u veliki projekt izgradnje i obnove stadiona diljem domovine? Pa čemu novi stadioni, ako ni postojeće travnjake nismo u stanju održavati? Već nas oni dovoljno sramote...