Dok mu ponajbolji prijatelj Mario Mandžukić živi sretnu golgetersku eru , Nikica Jelavić suočava se s tipičnim golgeterskim praznim hodom. Danas je točno tri mjeseca da nije postigao gol za Everton, i otkako je u inozemstvu nije mu se dogodio toliki post. Jedan je pogodak u Engleskoj, doduše, postigao, i to za reprezentaciju protiv Južne Koreje.
- Nisam izgubio samopouzdanje unatoč dugom razdoblju bez pogotka! Odlično radim, imam podršku kluba, trenera, suigrača i navijača te sam uvjeren da je samo pitanje vremena kada ću opet davati golove. Iz ove ću golgeterske suše izići još jači i bolji!
Dobro je biti optimist, iako je činjenica da je danas točno tri mjeseca od posljednjeg gola u Premier ligi. Zanimljivo, 9. prosinca dali ste gol za pobjedu Evertona nad Tottenhamom, a od tada vi niste poentirali a Spursi nisu više izgubili jedan meč?
- Ha, nogomet je takav, zato je tako i zanimljiv. Ne može se čovjek nikad opustiti, ni onda kada mu sjajno ide. Eto, lani, što god sam učinio, kako god udario loptu, ona je završavala u golu. Tko bi mogao i pomisliti da ću ući u ovakvu seriju bez pogotka.
Osjeti vam se u glasu da ste dobrog raspoloženja, što je atipično za golgetere u apstinenciji?
- Raspoloženje bi moglo biti i bolje, ali kad sve skupa zbrojim nemam razloga biti turoban. OK, nedostaju pogodci, ali u igri puno radim za momčad te, što mi je osobito važno, Bogu hvala, nema ozljeda. Zato sam uvjeren da će ubrzo, pred završnicu važne sezone i ova meni čudna situacija, s kojom se praktično prvi put susrećem u karijeri, biti zaključena golovima.
To što ste posljednjih godina navikli poslodavce na 20-ak golova po sezoni može biti uzrokom njihova pritiska da se što prije “reaktivirate”. Osjećate li u klubu taj teret?
- Niti malo! Upravo me ta podrška trenera i suigrača, klupskih dužnosnika i pogotovo navijača, silno motivira da što prije vratim realizatorski ritam. Osjećam da su svi iskreno uz mene jer, među ostalim, vide da se jako trudim i na treningu i na utakmici. Navijači su me posebno dirnuli, svaku mi utakmicu pjevaju kao i onda kada sam tresao mreže. Jako sam im zahvalan na tome, pokazuju da odlično razumiju nogomet i zato jedva čekam da im uzvratim.
Dobro, sada bismo mogli “prijeći” u Hrvatsku. Jeste li sredili ulaznice za idući meč u Zagrebu?
- Ono što sam imao, podijelio sam. Potom sam se prestao javljati jer mi je teško ljudima kazati da im ne mogu srediti kartu. Kad sve prođe onda ću im se ispričati što se nisam javljao, jer stvarno nije do mene. Da sam imao brdo ulaznica bilo bi mi malo, kao i svima...
Najbolji znak kakva se utakmica očekuje 22. ožujka?
- Da se ne zavaravamo, ovo nije obična utakmica kao i druge. Dugo osjećam tenziju zbog utakmice sa Srbijom, ali u onom pozitivnom sportskom kontekstu. Mene ta tenzija drži i ovdje u zraku Liverpoola, a kamoli “dolje” kod nas. Često se uhvatim u mislima kako ću nakon meča sa Cityjem krenuti prema Zagrebu i početi živjeti taj susret zajedno sa suigračima. Optimist sam, uvjeren u pozitivan ishod za nas iako je nedvojbeno da je Srbija sastavljena od izvanrednih igrača, pogotovo u obrani. Ivanović je i kapetan Chelseaha i svjetska klasa, Kolarov, Subotić, Nastasić slično...
Čega se treba posebno paziti, kakvu taktičku Srbiju očekujete u Maksimiru?
- Teško mi je reći, no vjerujem da će dobro zatvoriti prilaze svom golu i s (polu)kontrom ugrožavati našu mrežu. Mislim da posebno moramo paziti na prekide, tu su jaki, pogotovo Kolarov.
OPŠIRNIJE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a!