Dinamo je u subotu ostvario najvažniji cilj sezone, obranio je naslov prvaka Hrvatske. Prvenstvo jest uvijek primarno, to su nam govorili svi treneri koji su prije bili u plavom domu, tako će govoriti i oni koji će u budućnosti sjediti na stresnoj klupi maksimirske momčadi. Nije sporno da europski rezultati donose veliki novac, da se pobjede nad euro klubovima, pogotovo onim zvučnih imena najviše pamte i “ulaze u legendu”, no pobjednički pehar nacionalnog prvenstva uvijek je u prvom planu. Riječ “prvak” najbolje i najljepše zvuči. Da, ostaju Modrima još dvije utakmice s Rijekom u finalu Kupa, ali eventualna nova “kanta” može biti samo ugodni dodatak, šećer na kraju sezone koja se pokazala uspješnom iako se tijekom nje nije moglo pretpostaviti da će tako grandiozno završiti. Sergej Jakirović i njegovi dečki zaslužuju sve čestitke. Puno puta smo pisali o ovoj Dinamovoj sezoni, njenim vijugavim putevima i turbulencijama, ne treba više u eter gurati tu priču, koju znaju već i vrapci na grani. Znate onu “sve je dobro kad se dobro svrši”.

Kad se osvoji prvenstvo, onda naravno kompletna momčad mora dobiti pohvale, jer nogomet je momčadski sport, svaki od igrača koji je stupio na teren, netko više, netko manje, dao je svoj obol na šampionskom hodu. Ali ipak ima onih koji su, svaki na svoj način bili junaci na putu do obrane naslova. Izdvojili smo “šestoricu veličanstvenih”.

Bruno Petković

Odigrao je najbolju sezonu otkako je u plavom dresu. Ne samo zbog jedanaest postignutih pogodaka i pet asistencija u HNL-u. Većim dijelom sezone Petko je bio temelj Dinamove igre, mnogo toga je zavisilo od njegovih izvedbi. Raspoloženi Bruno uvijek je značilo - raspoloženi Dinamo. Da jedno vrijeme nije bio ozlijeđen, možda bi Modri i ranije riješili prvenstvo. Zabijao je najvažnije golove. Još na startu sezone zabio je u Maksimiru u pobjedi nad Rijekom (2:1), u utakmici nakon toga s dva gola iz jedanaesteraca bio je autor velikog preokreta protiv Osijeka na Opus Areni u plavom trijumfu od 3:2. Pogodio je dva puta protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj (2:2), donio je golom protiv Varaždina pobjedu (1:0), odlučio je derbi na Poljudu (1:0) i za kraj, zabio je onaj fenomenalan pogodak iz slobodnog udarca na Rujevici koji je otvorio Dinamu put ka konačnom trijumfu (2:1). Iako je protiv Osijeka u subotu Dinamo osigurao naslov prvaka, zapravo je trijumf protiv Rijeke riješio prvenstvo. Petković je bio faktor X Dinamovog igračkog korpusa.

Kevin Theophile-Catherine

Sergej Jakirović ga je vratio iz penzije. Želio ga je u momčadi nakon što je Francuz pola godine bio bez kluba i već se oprostio od Dinama. Inzistirao je na njegovom povratku i tim je potezom donio potrebnu sigurnost plavoj obrani, s Kevinom je dobio potrebno iskustvo. Theophile je bio najbolji plavi obrambeni igrač ove sezone, borio se kao lav, dobivao mnoge duele, zaustavljao najbolje napadače suparnika. Istina, nije uvijek bio na najvišoj razini, bilo je i propusta, ali generalno gledajući, kao što je Petković bio faktor X u napadu, tako je Theophile bio faktor X u obrani. “Penzioner” je tako postao svakako jedna od glavnih faca plave momčadi u osvajanju nove titule.

Martin Baturina

Mlada zvijezda, Dinamova “desetka” bio je pak faktor X u veznoj liniji. Baturina je kreirao plavu igru tijekom sezone, on je bio ta prevaga, mladić koji je pronalazio rješenja kad su se ona trebala pronaći. Nije uvijek bio briljantan, bilo je i slabijih prezentacija, ali uglavnom je držao formu i nalazio načina naglasiti svoj veliki talent. Ubilježio je osam asistencija, a neki od njegovih pet pogodaka bili su itekako značajni. Sjetite se one utakmice u Maksimiru kad je golom Tucija Lokomotiva vodila s 1:0 do pred sam kraj utakmice, a onda je Bati zabio fenomenalan pogodak za poravnanje, a sve ja završio Kaneko u sudačkoj nadoknadi. Otvorio je Goricu pogotkom u pobjedi (2:0), isto tako i Varaždin u Maksimiru (2:1)... Konačno, igrama u plavom dresu zaslužio je pozivnicu Zlatka Dalića.

Ivan Nevistić

Sezonu je počeo kao drugi vratar, onda je stao na gol, ali ulazilo je često ono što nije trebalo, pa ga je Jakirović maknuo s gola. Međutim, kad je ponovno dobio priliku više je nije ispuštao. Njegova utakmica koja ga je vratila u život bila je ona protiv Betisa u Sevilli gdje je briljirao. Ivan je uskrsnuo, postao je jedan od junaka Dinamovog novog naslova, puno puta je sjajnim obranama spašavao. Ono što mu je na startu sezone ulazilo, više nije, njegovo strpljenje i vjera u samoga sebe bili su presudni u velikom povratku, Neva je postao jedna od najbitnijih figura, od 18. veljače kad je stao na gol protiv Varaždina, primio je u HNL-u samo šest pogodaka. Zaključao je svoja vrata, a otključao plavi put prema naslovu. S takvim vratarom bilo je lakše Jakiroviću i svima ostalima.

Sandro Kulenović

Poput Theophilea, i on je bio izum Sergeja Jakirovića. Iako su mnogi bili sumnjičavi kad je njegova golgeterska kvaliteta bila u pitanju, trener ga je želio u momčadi, htio je njegov povratak iz Lokomotive. I to je ispao sjajan potez. Kulenović je na kraju ispao Dinamov junak iz sjene, zabijao je neke ključne golove. Samo se prisjetimo onog Rudeša u Maksimiru kad je djelovalo da Modri neće zabiti do sutra, a Kule je pogodio za pobjedu 1:0. U Osijeku je zabio za 1:1 u sudačkoj nadoknadi. Pogodio je protiv Lokomotive u sudačkoj nadoknadi u Kranjčevićevoj za trijumf 1:0. Izravno je donio Modrima sedam bodova, baš toliko koliko sad imaju prednosti nad Rijekom! Da ne zaboravimo da je načeo Goricu u pobjedi 2:0. Kup ovdje nije tema, ali svakako se ne smije zaboraviti da je na Poljudu njegov pogodak doveo Dinamo u finale. Sandro je definitivno bio jedna od ključnih figura Jakirovićeve momčadi.

Arijan Ademi

Kapetan je zabio protiv Osijeka, a taj pogodak je Modrima donio naslov prvaka. Bio je ograničen onim nesretnim kineskim bonusima tijekom sezone, nije bio u formi, ispao je iz prvih jedanaest. Sam je kazao da osobno nije bio zadovoljan sezonom. Ali Ademi nije samo priča o igraču na terenu, to je priča o onome što znači Dinamu i što je značio u šampionskoj sezoni. Njegovi savjeti, iskustvo, mentalitet pobjednika bili su spiritus movens Dinama, on je bio pokretač, začetnik, duša momčadi. Na neki način, bio je desna ruka trenera, sila koja je u teškim trenucima pokretala plavu svlačionicu. Ako je Bog htio da baš on zabije gol koji je donio titulu, onda nije pogriješio. Uperio je prst u pravoga, klupsku legendu, najtrofejnijeg igrača u povijesti plavog kluba.