Igrati za Hajduk, a imati problem s motivacijom. Može li lošije? Ne može. Sjedni, jedan! Više od pola, ionako kratke, press konferencije pred utakmicu s Istrom morao je Jure Ivanković posvetiti pitanjima vezanim uz pristup, motivaciju i karakter.
Osjeća se u zraku, vidi se na terenu. Ne treba biti previše pametan da bi se shvatilo u kakvom je stanju momčad Hajduka. Ivanković je dobio nezahvalnu ulogu “vatrogasca”, čovjeka koji mora voditi momčad do kraja sezone. Igrači su očito svjesni činjenice trenerovog statusa “privremeni”. Bez obzira što je 38-godišnjak iz Širokog Brijega pokazao zavidnu razinu komunikacije s medijima, pokazao iznimnu elokvenciju, teško njegove riječi dopiru do igrača.
Užitak je razgovarati s Ivankovićem, primjetna je njegova širina vokabulara i nadasve odlučnost u rješavanju problema. Ne bježi ni od čega, direktno priča, ali svjestan je da ima kratki rok u glavnoj ulozi. Kao u školi kada stigne učiteljica na zamjeni pa je đaci ne doživljavaju. Nažalost, isto se događa i Ivankoviću. Svakodnevno se bori s motivacijom igrača koji se pritom sve češće ozljeđuju kako sezona odmiče kraju.
Mora se i taj detalj primijetiti ne ulazeći pritom u pojedinačne slučajeve. Bijelima nedostaje najmanje 10 igrača za Pulu, a samo jedan ne igra zbog kartona. Toliko ozljeda, a igra se pomalo rekreativni nogomet, bez pravog prekršaja, bez agresije u zadnja dva ogleda. Ne zvuči logično, ali neka se o tome brine liječnička služba, naše je tek konstatirati kako je Bijelih sve manje u kadru.
Kakva je pouka priče o pristupu, to je bitnija tema. Mjesec dana od smjene predsjednika Jakobušića i trenera Karoglana imamo Hajduk u kojem se privremeni trener bori s motivacijom igrača čiji je recentni rezultat okarakteriziran kao rasprodaja ugleda kluba. Kakav tužan kraj euforične sezone koja svakim danom sve više klizi iz sive u crnu zonu. Motivacijski problem samo je dno sportske etike. Ako trener mora pričati o motivaciji igrača koji u HNL okviru imaju fantastične ugovore, onda je problem Hajduka puno dublji od pukog brojanja poraza.
Atmosfera je evidentno lošija od slabog rezultata, ali pitanje je jesu li toga svjesni predsjednik i Nadzorni odbor. Prebacili su odgovornost na Ivankovića, sebi pružili luksuz vremena za pronalazak novih ljudi u struci, i naizgled problema nema. Procesi funkcioniraju standardni je odgovor. Moguće je da bolje ne znaju, ali baš je sramotno u kakvu je situaciju došao Hajduk.