U najsjevernijem kutku županije Krapinsko-zagorske, u Novom Golubovcu, tamošnjeg četvrtoligaša Golubovec krasi izniman, nogoloptački detalj. Naime, među standardnih 11 igrača, žuto-crne vrste, gotovo pola ekipe čine, četveročlana (!) braća Bobek.
Nogometni svijet na međunarodnom planu itekako zna, na primjer, englesku braću Charlton. Tu su danska braća Laundrup, naši Niko Kovač i njegov brat Robert, a u ovdašnjem, amaterskom, podneblju, godinama su natapali dres, vrsni nogometaši u zabočkoj Mladosti, braća Jagić (Ivan, Zlatko), u krapinskom Zagorcu braća Benc, Damir i Zlatko Ormuž (Vatrogasac Brezova), Mladen i Branko Bekina (Donja Stubica), Večkovići (Rudar Mihovljan), Petrišići iz Klanjca, Kotarski (Mladost Zabok) pa Glumpaki iz Bedekovčine... Ali, četvorka iz iste obitelji, e, to je već rijetka stvar.
Od prvog dana kako je otac Štef doveo na travnjak svoja četiri sina i to u susjednom Mihovljanu, u seniorski sastav ušli su sa 16 godina i ti dečki su primjer, ljubavi prema nogometnoj lopti, oličenje poštenja i borbenosti kad navuku klupsku majicu, na treninge dolaze sat ranije... Ponajprije zbog takvog odnosa i uz dakako, primjernu, igračku kvalitetu, pobrali su odavna, sve simpatije u ovdašnjem malom mjestu (800 stanovnika) i jednostavno, to su dečki, kakve treba pronaći, reći će između ostalog ovdašnji legendarni trener i veliko, sportsko-nogometno amatersko, djelatničko srce Petar Vučković, koji je i najzaslužniji da su braća Bobek, zavoljeni i ostali privrženi nogometu, zadržavajući dugovječnost.
Sadašnji trener, jesenskog doprvaka Golubovca Tomislav Škudar, okretao bi se po noći, kad bi, ne daj bože, viša sila (privremeno) udaljila ijednog od braće, bilo da je riječ o kapetanu Matiji, Martinu, Dariju, Nikoli..., a ako bi ih poharala gripa, nastup golubovečke ekipe bio bi jako upitan, jer bi to bilo u pitanju pola prve, jedanaestorice.
Dodajmo, da braća Bobek mogu biti uzor i primjer da se uz bavljenje sportom ili nogometom, može paralelno i školovati ili studirati. Prepoznala je to i općina Novi Golubovec (načelnik Boris Tušek), dodijeljivši jednom od njih iz svojih skromnih sredstava - stipendiju! Tom, lijepom potezu uzvraćeno je na najljepši mogući način i dotični se iz Zagreba u rodni krajolik vratio s diplomom Poljoprivrednog fakulteta. U svojoj, dosadašnjoj karijeri, nakratko će dva Bobeka (pro)boraviti i u zagrebačkoj Lokomotivi te Rudaru iz Mihovljana te Austriji. Nikad im ništa nije bilo važnije, Golubovec je uvijek bila njihova najdraža sredina u kojoj nikad nije bili novca, nego (uglavnom) domaći dečki oblače dres za šalicu čaja i u pitanju su bezgranična ljubav i inat, posvećeni golubovečkoj boji.
Što još dodati u zadnjoj rečenici ovog, po mnogo svemu jedinstvenog nogometnog zapisa, već da ova kratka priča o braći Bobek ima što dulji nastavak i novo izdanje i da se u zagorskom, nogometnom podneblju u kojem je trenutno, registrirano u sedam dobnih kategorija oko 4.000 nogometaša pojavi još koja, takva, topla priča.