Dok je pogocima asfaltirao put prema svojem drugom "scudettu" Lautaro Martinez ove je sezone jednakim žarom preskakao suparničke bekove i Interove legende. Na ljestvici najefikasnijih strijelaca u povijesti "nerazzurra" Argentinac je prvo zaobišao velikog Christiana Bobu Vierija (123 gola), a odmah zatim i sunarodnjaka Maura Icardija (124). Nakon šest talijanskih godina stigao je do impresivnog učinka od 128 golova za Inter.
Ako ne do kraja tekuće kampanje, onda svakako na startu sljedeće sezone Martinez će preskočiti i Istvana Nyersa, mađarskog golgetera iz pedesetih godina čiji je životni put 2005. godine završio u Subotici iz koje se i otisnuo u veliki nogometni svijet. Nakon Nyersa (slaveniziranog u Njerša) koji je zabio 133, ispred 26-godišnjeg centarfora ostat će samo petorica velikana: Benito Lorenzi, Sandro Mazzola, Roberto Bonisegna, Alessandro Altobelli i nedostižni kralj Giuseppe Meazza, strijelac 284 pogodaka za Inter.
Uloga Diega milita
Treba li izabrati vlastitog favorita među velikim prethodnicima čije rekorde upravo ruši, Martinez će zaobići navedeno društvo i bez krzmanja se opredijeliti za Diega Milita. Premda je davno preskočio centarfora one zlatne Mourinhove generacije - Milito je za pet godina zabio 75 golova - Martinez ne može samo tako prijeći preko uloge starijeg sunarodnjaka u izgradnji vlastite karijere.
Dogodilo se, naime, u studenome 2015. godine da je talentirani tinejdžer dobio priliku ući s klupe u završnici prvenstvene utakmice u kojoj je njegov Racing Club pobijedio Crucero del Norte. Prilikom službenog debija mjesto na terenu oslobodio mu je upravo 36-godišnji veteran Milito. Danas znamo da je ta zamjena bila puna simbolike: jedna je trofejna priča završavala kako bi počela druga, još plodnija.
Lautaro Martinez, koji je prema Europi iz rodne Argentine krenuo naoružan nadimkom El Toro (bik), brzo je prerastao u Militova štićenika. Iskusni napadač je tri sezone mentorirao njegov razvoj, a kada je 2016. iz kopački uskočio u odijelo sportskog direktora odigrao je presudnu ulogu u Lautarovu transferu. Svojim je ugledom zajamčio Interu da u svlačionici čuva dragulj koji će već nakon kraćeg brušenja u Serie A svojim sjajem zaslijepiti konkurenciju. Inter se 2018. godine pristao kockati izbrojivši Racingu za nepoznatog starijeg tinejdžera 22,7 milijuna eura.
Kada je u veljači ove godine zabio Lecceu u pobjedi 4-0, El Toro se pridružio izabranom klubu strijelaca koji su u Serie A postigli 100 i više golova. U 116 godina dugoj povijesti crno-plavi su imali samo dvojicu takvih asova: prvi je bio spomenuti subotički golgeter Nyers (kasnije i član Barcelone), a drugi Mauro Icardi, još jedan Lautarov sunarodnjak u klubu. Njih su dvojica dijelili teren u prvoj Martinezovoj sezoni u Italiji, prije nego što je Icardi prešao na tamnu stranu i okrenuo se serijskoj proizvodnji skandala u suradnji s partnericom Wandom Narom.
Istrpjet će i klupu
Pet krugova prije ulaska u cilj Martinez se sa 23 gola izdvojio na vrhu "capocannoniere" poretka i drži jednu ruku na Paolo Rossi trofeju za najboljeg strijelca lige (prati ga Vlahović sa 16). Ovo je treća uzastopna sezona u kojoj Argentinac prekoračuje brojku od 20 ligaških golova, čime zapravo ulazi u krug elitnih svjetskih napadača poput Harryja Kanea, Erlinga Haalanda ili Kyliana Mbappea, koji se redovito vrte oko brojke 30.
Lautaro se pritom profilom razlikuje od navedenih predatora jer profitira iz uloge tzv. druge špice, redovito živeći u sjeni neke gromade poput Romelua Lukakua, Edina Džeke ili Marcusa Thurama. Dok se šulja iza robusnog napadačkog partnera od manje je važnosti na koju će se stranu otkotrljati lopta jer Lautaro praši iz svih oružja. Od prvih 100 golova u Serie A njih 66 spakirao je jačom desnicom, sljedeća 22 zabio je lijevom nogom, a preostalih 18 glavom.
Malo je reći da interisti obožavaju Lautara Martineza, ali ta ljubav nije izgrađena isključivo na golovima već se tiče i nogometaševa karaktera. Velike su zvijezde u pravilu alergične na klupu - najsvježiji dokaz, Mo Salah u tiradi protiv Jürgena Kloppa - i ulaske na teren u ulozi džokera često odrađuju u nekoj vrsti polubojkota. Ne i Lautaro. Kada je u rujnu na gostovanju u Salernu Simone Inzaghi dao prednost Alexisu Sanchezu i Thuramu, zaboravljeni igrač iskoristio je priliku da u ulozi džokera podsjeti trenera kakvu zabavu propušta. Zakoračio je u igru u drugo poluvremenu pri rezultatu 0-0 i do kraja utakmice spakirao sva četiri gola za 4-0 pobjedu. Serie A dotad nije zabilježila sličan pothvat.
Naravno, daleko je bitnije što Lautaro golove isporučuje u velikim utakmicama i najvećim derbijima poput gradske "della Madonnine". Jedan od svojih osam golova Milanu zabio je u polufinalu Lige prvaka za 1-0 pobjedu, ovjerivši ulaznicu za lanjski finale prestižnog natjecanja. Mjesec dana kasnije s dva gola ukazao se kao Interov spasitelj u finalu talijanskog kupa, okrenuvši protiv Fiorentine minus u 2-1 pobjedu. Bila je to njegova druga Coppa s klubom, u trofejnoj vitrini nalaze se još tri talijanska Superkupa, a sada je kolekcija upotpunjena i drugim "scudettom"...
Kao u slučaju mnogih velikih malih igrača, sitan rast u adolescentskoj dobi gurao je Lautara na margine. Njegovu hrabrost, žestinu i nos za gol skauti su uočili na samom početku, dok je u rodnoj Bahia Blanci nastupao za lokalni Liniers, ali velikani poput Boce Juniors i Veleza Sarsfielda na kocu su mu zatvorili vrata svojih akademija jer je bio najniži u generaciji.
U Kataru je bio ozlijeđen
"Odmah sam prepoznao tu glad za uspjehom i karizmu. Iako je bio najmanji na terenu, dao sam mu kapetansku traku, a on se revanširao tako što je za U17 momčadi zabio 13 golova u 13 nastupa. U Lautaru gori posebna vrsta ambicije, on je tip koji će se nakon hat-tricka gristi jer je propustio još neke prilike", vrti film unazad Hugo Renones, jedan od prvih Martinezovih trenera u matičnom Liniersu.
Za razliku od Boce, u Racingu su odlučili talentiranog klinca počastiti prilikom. 2014. godine poveli su ga na juniorski turnir u Mar del Plati, doduše tek nakon što se ozlijedio prvi napadač Brian Mansilla, a 17-godišnjak je priliku zgrabio objeručke. U šest nastupa utrpao je osam golova i odveo svoju momčad do finala. Do kraja juniorskog staža zabio je 70 i s te je lansirne rampe doletio u prvu momčad, gdje će brzo preuzeti žezlo iz Militovih ruku. Eksplodirao je u veljači 2018. godine: prvo hat-trick u ligaškoj pobjedi protiv Huracana, a onda još tri gola brazilskom Cruzeiru za 4-2 pobjedu u okviru Cope Libertadores.
Za reprezentaciju Argentine debitirao je mjesec dana kasnije u 1-6 porazu protiv Španjolske. Kao igrač sa šireg popisa nije se tada stigao ugurati na let za Moskvu i SP, ali se četiri godine kasnije iz Katara vratio sa zlatnom medaljom. Ozljeda ga je tada izbacila iz tračnica i ostao je dužnik navijačima, ali iz krivulje Lautarove karijere čitamo da će i taj dugo brzo biti podmiren...