I sam će nakon svega realno reći "u sportu je kao i općenito u životu, nekad padneš i moraš se podići". Tin Srbić nije doslovno pao s preče u finalu Europskog prvenstva u Riminiju, ali je napravio neke pogreške i propuste koji su ga bacili tek na šesto mjesto. Neobično za njega kad su velika finala u pitanju jer u njima obično briljira, ali dogode se i takvi dani.
Rekao nam je i prije odlaska u Rimini da ovo natjecanje gleda prvenstveno kao priliku za isprobavanje vježbe za Olimpijske igre i da neće biti nikakva tragedija ako ne prođe sve dobro i ako ne obrani naslov. Zato ni u nedjelju, na povratku za Zagreb, u njegovim riječima nije bilo previše gorčine.
- Ma da, nije ovo nikakva tragedija. Imam veliku želju da kad se vratimo doma popravimo detalje koji ne štimaju i da dovedemo tu vježbu na veću razinu. Fakat mi se radi i želim na sljedećim natjecanjima pokazati da to mogu napraviti kako treba. Osjećam da mogu, a to je bitno - odlučno ističe najbolji hrvatski gimnastičar.
Još se jednom okrenuo prema subotnjem finalu u kojem mu je zbog propusta koje je napravio početna ocjena smanjena sa željenih 6,3 na samo 5,5, a samim time je i ukupna bila nedovoljnih 14,066.
- Nisam previše nezadovoljan, više mi je žao što nisam uspio pokazati to što sam htio jer sam se osjećao jako dobro. Malo me možda omela ta greška na početku kad nisam povezao "adler" s pola okreta u pruženi "piatti" što mi donosi 0,2 bonusa na startnu ocjenu i onda bi to bilo 6,3. Znao sam da to više ne mogu nikako nadoknaditi, previše sam razmišljao o tome i to me omelo. Sve što sam izveo je stvarno izgledalo dobro, čak i s tom greškom i onom na kraju imao sam manje od bod i pol odbitka, a u normalnim okolnostima bi to onda bila ocjena blizu 15,000, što je jako dobro. Kažu i treneri i svi oko mene da je to što sam uspio napraviti odlično izgledalo, letovi su bili visoki i lijepi, ali to je tako, nekad jednostavno pogriješiš. Ništa, idemo sad kod kuće raditi što više vježbu 6,6 kako bi mi ova od 6,3 postala tehnički lakša.
Da, to je možda malo prokletstvo gimnastike i razlog zašto je običnim gledateljima nije uvijek lako shvatiti. Tinova je izvedba izgledala sjajno i nekome sa strane možda nije bilo jasno zašto je dobio tako nisku ocjenu, ali ispušteni elementi skupo koštaju.
- Istina, ljudi možda ne vide gdje sam fulao. Na kraju vježbe sam, recimo, trebao napraviti "adler 360", ali jednostavno me ispucao u stoj i 180, i ponovio sam ono što sam napravio na početku vježbe. A za ponavljanje elementa ništa ne dobijem, samo gubim na greškama koje sama napravio i sve se slaže jedno na drugo. Da, kad gledaš sa strane, super je to izgledalo, a i ja sam se osjećao moćno. OK, ovaj put nije išlo, ali sigurno će ići sljedeći put.
Uopće ne sumnjamo da ga ovakvi scenariji zapravo samo još više mogu motivirati. Uostalom, na EP-u uoči prošlih Olimpijskih igara nije ušao ni u finale, da bi onda u Tokiju osvojio srebro.
- Zanimljivo, i na tom EP-u sam kiksao na "adlerima". Ti elementi su dosta precizni, pa kad krene neki veći stres, na njima se lomi. Ali, poradit ćemo na tome. Ranije ih nisam mogao toliko raditi zbog leđa, ali sada je sve super i uopće ne sumnjam da ćemo to popraviti. To je greškica tehničke prirode koja se potkrade u gimnastici da i ne skužiš i treba malo vremena da se to ispravi.
Nije, dakle, nešto što bi mu moglo donijeti dugotrajniju nesigurnost?
- Mislim da ne, jer kad radim posebno te elemente, mogu ih bez problema izvesti. Kad sam malo umorniji na kraju vježbe, onda mi malo stvara probleme, tako da to treba analizirati, pogledati snimke i vidjeti što radim krivo. Vjerojatno je u pitanju neki detalj koji prije nisam radio, a sad ga radim, pa ćemo uzeti malo vremena da poradimo na tome. Istovremeno ćemo raditi i vježbe od 6,6 jer osjećam da i to mogu već sada iako mi treba tek za tri mjeseca.
Plan je, dakle, i dalje u Parizu raditi tu znatno težu vježbu, startne ocjene 6,6?
- U kvalifikacijama ću definitivno ići s ovom vježbom 6,3 koju sam trebao izvesti u Riminiju, a onda ćemo vidjeti što će biti poslije. Nećemo unaprijed o tome razmišljati, ali svakako je plan da budem spreman i za 6,6. Onu vježbu iz Tokija sam zapravo prvi put izveo na posljednjem natjecanju prije Igara. Rijetko te vježbe idu glatko, treba vremena da sjednu na svoje mjesto, ali imam još dosta nastupa. Ostaje mi Svjetski challenge kup u Kopru, jedan turnir u Belgiji, a između toga i Prvenstvo Hrvatske na kojem mi je uvijek teško nastupati jer nemam konkurenciju.
Konkurencija će u Parizu biti paklena. Najbolji svjetski gimnastičar Daiki Hashimoto redovito dobiva ocjene preko 15,000 na preči, a posljednjih se mjeseci preko te granice vinuo i Tajvanac Chia-Hung Tang koji čudesno tešku vježbu radi praktički bez greške.
- Vidim da su svima sjele vježbe po novom pravilniku i bit će u Parizu desetak početnih ocjena većih od 6,2 ili 6,3, pa tko ih uspije napraviti, bit će u finalu. Konkurencija će biti jača nego na lanjskom SP-u jer su tamo neki pogriješili, a neki su malo više kalkulirali da se plasiraju na OI. Ali, ne mijenja to ništa, bila konkurencija jača ili slabija, meni je svejedno, moj plan se ne mijenja.
Hoće li u Parizu za medalju trebati dobiti "petnaesticu"?
- Ne znam, ali iskreno mislim da i neće. Olimpijske igre su posve drugačije natjecanje, tamo je ključno to da si uvijek siguran u toj što radiš i da to i napraviš. Ocjene je teško prognozirati, ali moguće je i da će biti potrebno preko 15,000 čisto iz razloga što će suđenje vjerojatno biti blaže. Uvijek je tako na OI kako bi ocjene bile malo veće i kako bi sve skupa izgledalo ljepše i moćnije. Dosta je ljudi koji već sada mogu dobiti 15,000, poput Hashimota i Tanga, ali razgovarao sam s Marijem Vukojom i ostalim našim sucima kako osjećam da i vježbu početne ocjene 6,3 mogu izvesti za 15,000. To mi je želja i novi cilj.