Ne vjerujem u te trenerske kombinacije otac - sin u tenisu. Kad pogledam Tour, to malo funkcionira, malo ne, ali zato uvijek frcaju neke iskre, svađe, a ja to ne želim sa svojim sinom. Zato sam ja svom Emanuelu samo logistika, reći će Goran Ivanišević o mogućnosti da bude trener svom 16-godišnjem sinu, koji je krenuo njegovim, Goranovim teniskim stopama.
- Jesam i bit ću mu uvijek najveća podrška, tu sam za njega za sve savjete, pomoć i za sve što mu treba, ali biti mu trener, hm... Mančiju zasad ide dobro, ima svoj put i odličnog trenera, a želim da on i ja imam odnos sina i oca pa da me, daj Bože, jednog dana pozove da dođem gledati neki njegov važan meč i da uživam u tome. Mislim, teško ću uživati jer to bi sigurno bilo stresno za gledati ha ha, ali da svakako dođem kao otac i gledatelj, a ne kao njegov trener.
Stres meni nije problem
A Goran Ivanišević je, kao što je dobro poznato, prije malo više od mjesec dana ostao bez trenerskog posla na kojem je bio proteklih pet godina. Prekid suradnje Splićanina i Novaka Đokovića bila je vruća tema u svijetu tenisa otkako je srpski tenisač objavio rastanak i da svatko dalje ide svojim putem. Iza njih je ostala super uspješna suradnja ovjenčana, između ostalog, osvajanjem devet Grand Slam trofeja, ali i puno turbulencija, intenzivnog života s putovanjima, pritiskom...
- Kako mi je sada? Fino, opušteno, svakako manje stresa. Makar, nije meni ni bilo nešto strašno stresno biti trener, jer ipak sam to bio najboljem tenisaču na svijetu i jednom od najboljih sportaša svih vremena. Uostalom, tko se ne zna nositi sa stresom, ne treba se ni baviti tim poslom i biti trener.
No, s druge strane...
- U tih pet godina nije bilo lako, dapače bilo je naporno jer je bilo teških situacija, ali pri tome ne mislim na odnos Novaka i mene, već na stvari koje su se događale oko nas. Korona, pa ona diskvalicikacija na US Openu, pa deportacija u Australiji i svakakve druge slične gluposti. No, što se nas tiče i rezultata to je bilo vrlo uspješnih pet godina. Meni je bila veliki čast, izazov, ponos i odgovornost biti dio cijele te priče, a drago mi je da smo nakon svega Novak i ja ostali prijatelji. I taj zadnji sastanak na kraju, kada smo razgovarali u Indian Wellsu, prošao je, rekao bih, čak i ugodno. Sjeli smo, popričali smo, puno je bilo stvari koje sam ja htio njemu reći, kao i on meni, a rastali smo se kao prijatelji i uvijek ćemo to biti jer stvarno smo prošli puno toga zajedno.
Kao obrazloženje za rastanak, obojica su naveli zasićenje i “zamor materijala”, a da nisu ostali nikakvi repovi ili međusobne zamjerke, govori i podatak o dodjeli nagrade Laureus, od prije nekoliko dana, na kojoj je Đoković dobio nagradu za sportaša godine.
- Bio me Novak zvao da dođem i ja tamo, na dodjelu, ali nisam mogao, nažalost, zbog nekih svojih obaveza. Žao mi je jer ipak je to nagrada za 2023. godinu, koja je možda i najbolja godina u povijesti tenisa. Osvojio je tri Grand Slama i bio možda jedan poen do toga da osvoji sva četiri. Uistinu je to bila fascinantna godina i drago što sam bio dio tog uspjeha.
Plan je odmor do rujna
U međuvremenu, kao što je Novak nastavio dalje, jednako tako će i Ivanišević. Uz dodatak da ima taj luksuz da ne mora odmah prionuti na posao.
- Nemam trenutačno nikakav plan što se tenisa tiče i trenerskog posla. Plan je odmarati do rujna, a onda kad se sve slegne i smiri odlučivati što i kako dalje.
No, zato je isplanirao nekoliko sljedećih mjeseci bez tenisa.
- Veselim se nogometnom Euru. Imam karte i idemo Emanuel i ja u Njemačku na sve tri utakmice naše reprezentacije u skupini, a nadam se onda da će biti i koja više. Nije lagana skupina, ali optimist sam, dobri smo i jedva čekam otići na utakmice.
Reketi i posao će, dakle, mirovati neko vrijeme.
- Bit ću, naravno, na ATP turniru u Umagu, kao i uvijek, a onda malo Split, malo otoci... Ne sjećam se kad sam posljednji put bio kod kuće tri tjedna u komadu preko ljeta tako da će sada biti lagan ritam. Posljednjih pet godina bilo je naporno, ali sada treba malo uzeti daha.
Upravo je stoga odbio i sve ponude i pozive za trenerski posao, koje su sletjele na njegovu adresu otkako se saznalo za razlaz s Đokovićem. Jer nema sumnje da bi velika većina ili zapravo svi htjeli za trenera imati čovjeka koji je radio s najtrofejnijim tenisačem u povijesti, odnosno saznati iz prve ruke metodologiju rada osvajača 24 Grand Slam turnira.
- Je, bilo je već ponuda, konkretno četiri s ATP Toura i jedna s WTA Toura. No, fino i pristojno sam im se zahvalio i rekao da se možemo čuti, kad prođe ljeto, u rujnu, pa da onda vidimo što i kako.
Hoće li pri tome tražiti neki profil igrača, primjerice da bude Top 10 u svijetu, makar će nakon rada s Đokovićem, za pretpostaviti je, biti teško naći nekoga s takvim standardima.?
- Ne, nema nekog posebnog profila, ali volio bih da to bude neka mlađa osoba pa da krenemo na put prema gore... A ovo s “gotovim” tenisačima me više ne zanima jer osvojio sam sve što se može u tenisu osvojiti i nemam motiva za juriti te iste trofeje. Imam motiva krenuti s nekim od početka i da probamo nešto izgraditi zajedno i napraviti. Eh, sad to su moje želje, a znamo da se one ne ostvaruju uvijek. No, ima još vremena.
Dok, dakle, Goran pauzira, također je u svojevrsnom “postu” i Đoković. Otkako se razišao s Goranom odigrao je samo jedan turnir (Monte Carlo), ali ni na njemu nije osvojio naslov pobjednika, već zapeo u polufinalu na Casperu Ruudu. Što, u prijevodu, znači da prvi tenisač svijeta i dalje nema osvojen turnir ove godine, a već smo, eto, na pragu svibnja. Dovoljno da se oglasi alarm...
- Mediji vole paliti alarme, a oni se pale kad je oluja ili neka nepogoda. Novak ni 2022. nije uzeo titulu do Rima, pa se ništa nije dogodilo. Problem je što je Novak sve navikao na osvajanje turnira, svakog na kojem igra. I čim ne osvoji ili nije barem u finalu, odmah je “ajme majko”, katastrofa, što se događa i slično. Ništa se ne događa... Na Australian Openu odigrao je jedan loš meč protiv Jannika Sinnera, koji je trenutačno u najboljoj formi na svijetu i nije sramota izgubiti jedan meč od njega. No, evo sad se u Monte Carlu vidjelo da je sve bolji i bolji, a ionako su njegov cilj Roland Garros, Wimbledon i Olimpijske igre, a za to će biti spreman - rekao je Goran Ivanišević, koji je inače bio u Zagrebu na predstavljanju UNIQA SEE Future zaklade kojoj je namjera podržavati mlade talente iz regije u sportu i kulturi.
U sklopu prezentacije Ivanišević je zaigrao mini-tenis s građanima Zagreba, a da bude “ravnopravnije” umjesto reketa se koristio tavom. Sudjelovala je i mlada teniska nada iz Herceg Novog, Luna Vujović, lani osvajačica Wimbledona u kategoriji do 14 godina s hrvatskim trenerom (Luka Cvjetković) i mentorom (Ivan Ljubičić).