Oružane snage Ruske Federacije idućeg će ponedjeljka održati tradicionalni mimohod u čast pobjede nad nacističkom Njemačkom, koja se obilježava 9. svibnja. Do prije dvadesetak godina bilo je to tek simbolično obilježavanje obljetnice pobjede na kojoj je ponekad sudjelovalo jedva 5000 vojnika. No posljednjih godina pretvorila se u istinsku demonstraciju moći ruske vojske, izrasle iz rasula devedesetih godina prošlog stoljeća.
Prošlogodišnji mimohod održan je u povodu 70. godišnjice pobjede, a po mnogočemu je bio najznakovitiji. Njegova važnost nije ležala u okrugloj obljetnici, nego u novoj generaciji borbenih sustava koji imaju potencijal pretvoriti rusku vojsku u najsofisticiraniju oružanu silu na svijetu.
Glavne zvijezde
Njihovim predstavljanjem Rusija je pokazala da je preuzela vodstvo u nekoliko ključnih područja razvoja vojne tehnike i opreme nad Zapadom, prvenstveno u oklopništvu, protuzračnoj obrani i nuklearnom oružju.
Glavne zvijezde bili su revolucionarni T-14, prvi istinski tenkovi četvrte generacije u svijetu, čija ih obilježja smještaju daleko iznad zapadnih tenkova. Bazirani na novorazvijenoj univerzalnoj borbenoj platformi Armati, uz njih su premijerno prikazana i teška borbena vozila pješaštva T-15, lakši Kurganec-25, samovozne haubice 2S35 Koalicija te kotačna borbena vozila Bumerang. Padobranci su pak demonstrirali integrirani osobni borbeni sustav Ratnik, razvijen kao oprema vojnika budućnosti, od kojih je 80.000 kompleta već isporučeno operativnim postrojbama u toku prošle godine. Prvi su put službeno prikazani i najnoviji mobilni interkontinentalni balistički projektili RS-24 Jars, koji će, zajedno s još neprikazanim RS-26 Rubežom i RS-28 Sarmatom, osigurati apsolutnu stratešku dominaciju Rusije kao najmoćnije nuklearne sile u pogledu kopnenih balističkih projektila: za usporedbu, SAD koristi balističke projektile iz 1970-ih.
U zraku su prvi put na mimohodu letjeli izvanredni lovci presretači Su-35S, kao i višenamjenski lovci Su-30, kao i već ranije predstavljeni taktički bombarderi Su-34.
Svega nekoliko mjeseci kasnije ruska vojska je spomenute avione prvi put upotrijebila u borbenim djelovanjima kada je započela svoju veliku inozemnu intervenciju u Siriji, gdje je njezin relativno mali kontingent zrakoplovstva preokrenuo tijek rata i razbio kredibilitet SAD-a i Zapada na dobrom dijelu Bliskog istoka.
Mediteran na dometu
U svega pola godine Rusija je spasila Siriju od raspada, osigurala svoju mornaričku bazu u Tartusu, munjevito izgradila i novu zrakoplovnu bazu u Latakiji, potencijalno stavivši cijelo Sredozemlje na domet svojih mornaričkih bombardera, desetkovala islamističke pobunjenike i terorističku Islamsku državu te omogućila sirijskoj vojsci obuku i novu opremu s pomoću koje je od terorista oslobođen značajan dio te zemlje.
Mimohod 2015. zapravo je bio uvod u veliki ulaz Rusije na međunarodnu scenu, a ovogodišnji mimohod može poslužiti kao svojevrsni rezime. Ruska Federacija danas je u punom smislu supersila koja je dokazala da može slomiti volju SAD-a na političkom planu te svoje snage rasporediti u borbenim operacijama izvan svojih granica i tamo ih opskrbljivati dulje vrijeme. Premda ruska mornarica još nema sposobnost osigurati trajno djelovanje bilo gdje na svijetu, njen brzi razvoj svake godine uvodi nove brodove i podmornice u službu.
Intervencija u Siriji omogućila je ruskoj mornarici da pokaže svoje kapacitete za uspješnu i trajnu logističku podršku ruskim snagama raspoređenim u inozemstvu. Prvi put je mogla pokazati kako ima dugačke ruke i vrlo teške šake: sredinom prošlog listopada, tri korvete klase Bujan i jedna fregata klase Gepard izvršile su raketne udare na terorističke mete u Siriji krstarećim projektilima Kalibr-NK lansiranim iz Kaspijskog mora.
Riječ je o udaljenosti od oko 1500 kilometara. Unatoč gotovo trenutačnim navodima zapadnih medija da su neki projektili pali u Iran, preko kojeg su letjeli, bila je riječ o dezinformaciji: sve su rakete pogodile svoje ciljeve.
Nekoliko tjedana kasnije konvencionalna podmornica klase Kilo, Rostov na Donu, iz Sredozemlja je uspješno lansirala projektile Kalibr na terorističke mete također u Siriji, postavši time prva ruska podmornica koja je borbeno djelovala krstarećim raketama uopće.
Vatreno krštenje
Strateški bombarderi Tu-95 i Tu-160 također su lansirali udare krstarećim projektilima. I avionima i krstarećim raketama, u ovom slučaju H-555 i H-101, to je bilo premijerno borbeno djelovanje. Jednako tako, vatreno krštenje su doživjeli i taktički bombarderi Su-34, višenamjenski lovci Su-30 i lovci presretači Su-35, borbeni helikopteri Ka-52 i tenkovi T-90.
Moć ruske vojske za sada ipak nema interkontinentalni doseg, no u sprezi sa snažnom i jasno definiranom vanjskom politikom bila je dovoljna da protiv volje Zapada promijeni tijek sukoba u Siriji i osakati terorističku islamsku državu.
Ruska intervencija službeno je okončana sredinom ožujka, no riječ je bila samo o povlačenju određenog broja borbenih aviona i njihovoj zamjeni s jurišnim helikopterima Mi-28 i Ka-52, koji su učinkovitiji u pružanju bliske zračne potpore. Do tada je bilo obavljeno oko 9000 borbenih letova, pri čemu je izgubljen samo ranije spomenuti Su-24, a islamisti su desetkovani.
Tako dobar borbeni učinak cijelog spektra dotad neprovjerene vojne tehnike dao je značajan poticaj prodaji ruskog oružja pa pola milijarde dolara, koliko je Rusija potrošila na tu intervenciju od njena početka, nije bilo samo ulaganje u jačanje vanjskopolitičke moći Rusije, već i u marketing njene vojne industrije.
Procjenjuje se da će samo učinak intervencije u Siriji pojačati prodaju ruskog oružja za dodatnih sedam milijardi dolara. Ukupno je u 2015. Rusija izvezla 14,5 milijardi dolara vojne opreme, a do sada zaprimljene narudžbe premašuju 56 milijardi dolara.
Turski uzmak
Znakovito je i povlačenje Turske nakon incidenta prošlog studenog, kada je turski F-16 oborio ruski taktički bombarder Su-24M zbog navodne povrede granice, iako je izvjesno bila riječ o malicioznom rušenju kako bi Erdoganova Turska pokazala mišiće Putinu, vjerojatno potaknuta i ruskim zračnim udarima na turkmenska područja u Latakiji.
No Rusija je smjesta reagirala i aktivirala ranije raspoređeni PZO sustav velikog dometa S-400, a uskoro su raspoređeni i lovci presretači Su-35, nakon čega je Turska prestala upade u sirijski zračni prostor, koji su ranije bili učestali. Prisilivši Tursku na povlačenje, Rusija je ostvarila značajnu političku pobjedu nad Turskom pa i NATO savezom u cjelini, a ruska reakcija na incident je nesumnjivo pripomogla i odustajanju Turske od moguće kopnene intervencije u Siriji, planirane zajedno sa Saudijskom Arabijom.
Rat u susjedstvu
No početkom prošlog mjeseca buknuo je novi sukob, ovaj put u ruskom susjedstvu, u spornoj regiji Nagorno Karabah, između Armenije i Azerbajdžana. Tom prilikom azerski su vojnici krenuli u ofenzivu protiv nepriznate Republike Nagorno Karabah koju čini većinsko armensko stanovništvo te su pod svoju kontrolu uspjeli vratiti neke manje dijelove te regije.
Premda je sukob trajao svega nekoliko dana, znakovit je zato što Azerbajdžan podupire Turska, dok Rusija ima vojnu bazu u Armeniji. Turska je i službeno stala uz Azerbajdžan pa se može govoriti o kratkotrajnom posrednom sukobu Rusije i Turske, kojim je Turska željela odvući rusku pozornost od Sirije i istovremeno destabilizirati susjedstvo.
Svakako vrijedi primijetiti i da je Azerbajdžan ključna tranzitna zemlja za predloženi transjadranski plinovod prema Grčkoj kojim EU želi zaobići Rusiju, najavljen krajem ožujka. Samo mjesec dana ranije ruski Gazprom najavio je projekt plinovoda od Crnog mora do Grčke. Time se sukobu dodaje i dimenzija rusko-europskog “plinskog rata”, u kojem je Europa osuđena na poraz.
Vojne napetosti rastu i u Europi pa je prije mjesec dana u Baltičkom moru došlo do bliskog susreta američkog raketnog razarača USS Donald Cook, koji je inače namijenjen protubalističkoj obrani, i dva ruska borbena aviona Su-24 koji su ga nekoliko puta nadlijetali na vrlo maloj visini, svega 70 kilometara od ruske eksklave Kalinjingrada. Posljednji incident iznad Baltika zbio se proteklog petka, kad su ruski lovci Su-27 presreli američki izvidnički avion RC-135 koji je letio s isključenim transponderom.
Ukratko, ruska vojska će svoj novi mimohod pobjede dočekati kao globalna sila, što je prošlogodišnja iteracija mimohoda i najavila. Iako je miješanje u Ukrajinu bilo znak da će Rusija sve češće koristiti silu u vanjskoj politici, poput SAD-a, tek je intervencija u Siriji afirmirala njen doseg, a stalni rast napetosti na ruskim granicama mogao bi isprovocirati oružani odgovor. (Jan Ivanjek)