Još su tri kola do kraja prvenstva, Hajduk ide u Pulu, zatim će odigrati protiv Gorice na Poljudu, onda je završni čin sezone protiv Lokomotive u Zagrebu, na utakmici za koju su navijači "bijelih" masovno vjerovali da će donijeti slavlje naslova prvaka. Čak je bilo onih koji su kupovali godišnje pretplate za utakmice Lokomotive kako bi imali osigurano mjesto, figurativno prvi red za trijumfalni događaj, poslije 19 godina mukotrpnog čekanja.
Već onda poslije pobjede Hajduka u derbiju na Maksimiru, u prvom kolu protiv Dinama (2-1), zaorile su se trube beskrajnog optimizma, točnije uvjerenja kako je to ova sezona u kojoj će splitskim klub doživjeti šampionsku reinkarnaciju pod vodstvom ambicioznog predsjednika Lukše Jakobušića, uz svesrdnu asistenciju Mindaugasa Nikoličiusa, notornog Mr. Footballa i Ivana Leke, "kapitalca od trenera".
Srušene nade
Međutim, sve te nade narušene su na proljetnom startu porazom od Rijeke na Poljudu (1-2), neodlučenim rezultatom u Varaždinu (1-1) da bi se potpuno raspršile u dvadesetak dana od 16. ožujka i gubitka utakmice protiv Lokomotive (1-2) što se nastavila serijom debakla protiv Dinama u Splitu (u prvenstvu i Kupu, oba puta 0-1). Završni udarac zadala je Rijeka na Rujevici (0-1)… Tako se sada čeka kad će više doći kraj prvenstva, pa navijači Hajduka pokušavaju naći utjehu u podsjećanjima na velike pobjede splitskog kluba u prošlosti, također se dječački radovati ovih dana kada pioniri i kadeti "bijelih" osvoje Kup Hrvatske i to u Zagrebu, pa im se po dolasku u Split priređuju dočeci uz vatromet i bengalke. Slavni splitski klub u ovim trenucima jedva diše, reklo bi se da je "na aparatima" bez obzira što neki od viđenih navijača pokušavaju podignuti atmosferu.
Hajduk ide protiv Istre 1961 oslabljen, bez požutjelog Laszla Kleinheislera, uz standardno ozlijeđene Melnjaka i Žapera, zatim - kako je najavio privremeni trener Jure Ivanković - bez Yassina Benrahoua, koji je "izvan stroja", te ozljedama načete Prpića (koljeno), Sahitija (oko), Kalika (kuk), pa i Marka Livaje, koji se priključio treninzima, ali je na posljednjem osjetio probleme s koljenom. Sumorna je bila najava trenera Ivankovića, koji je priznao da mu je momčad protiv Varaždina bila "bez energije i motivacije", pa je zaključio:
- Ako na svakom treningu morate motivirati igrače na rad onda se gadno pogriješilo u izboru prvotimaca, mislim a karakter pojedinaca.
Ivanković, kojeg je dopala ta teška uloga "car-trackera", prisilnog kormilara nasukanog vozila, ipak je optimist, on se nada da će se njegova momčad predvođena Ivanom Perišićem u prirodnoj ulozi lijevog krila, naći snage i pobjedonosno završiti sezonu.
Tko donosi odluke?
Inače, vijest koja je odjeknula nestvarno je da je mladi Filip Čuić, 21-godišnji centarfor, uskoro po isteku ugovora odlazi u Osijek ili Slaven Belupo kao slobodan igrač.
Čuić se, istina, nije nametnuo, do sad je ubilježio devet nastupa (svega ukupno 114 minuta), uz jedan postignuti gol, ali je ipak pitanje kako se na Poljudu tako lako odriču igrača koji je tijekom ovog prvenstva bio standardna pričuva.
Ono što bi bilo oportuno saznati svakako je odgovor tko je zapečatio njegovu sudbinu u bijelom dresu - je li to objektivno bivši sportski direktor Nikoličius, možda donedavni šef akademije Boro Primorac ili aktualni Goran Sablić ili je odluka pala od ipak misterioznog "sportskog odbora". I to s razlogom da ih se u slučaju moguće afirmacije Čuića, ali i drugih juniora za koje se vjerovalo u njihovu talentiranost, u budućnosti može prozvati. Hajdučka povijest, nažalost, puna je takvih primjera...