Način uporabe električnih auta bitno se razlikuje od korištenja auta s kakvima smo se susretali proteklih 100 godina. Posebno kad je riječ o načinu punjenja. Nema sumnje, naime, da će mreža brzih punionica, organiziranih poput današnjih benzinskih postaja, omogućiti brže i lakše prevaljivanje većih udaljenosti s električnim autima. No, vozačima će to biti najskuplji način. Odnosno već jest. U nekim zemljama, primjerice u Italiji, vožnja električnog auta koji se strujom puni na javnim, brzim punionicama čak je skuplja od vožnje auta na fosilna goriva.
NAJPOVOLJNIJE KOD KUĆE
No, električni auti zato nude posve nov oblik jeftine opskrbe s energijom kod kuće. Zato ne čudi što u EU 90 posto vozača elektroauta svoja vozila prvenstveno puni kod kuće.
Kolika je razlika troškova punjenja u Hrvatskoj? Kod nas je za sada moguće usporediti trošak opskrbe strujom na brzim javnim punionicama s troškom punjenja kod kuće po jeftinoj noćnoj tarifi jedino na punionicama kojima upravlja HT, u vrijeme kada ne rade trgovački centri Kaufland. Treba pritom znati da trošak punjenja nije lako usporediti. Jedino u Italiji se, naime, korištenje punionica računa po količini „pretočenih“ kWh električne energije. U Austriji, Sloveniji i u Hrvatskoj račun se temelji na vremenu punjenja. To je osnovna razlika u usporedbi troška opskrbe s energentom električnog i klasičnog automobila na fosilna goriva.
Uz to, brzina punjenja ovisi o stupnju napunjenosti baterije, načinu korištenja auta prije punjenja i načina temperaturnog managementa baterijskog sklopa.
Zato je gotovo nemoguće točno znati koliko stoji vožnja s električnim automobilom. Na klasičnom računu s benzinske postaje stoji točna cijena energenta i u mililitar točna količina goriva koje se ulilo u spremnik. A u spremniku je u konačnici u mililitar ista količina goriva navedena na aparatu za punjenje. Kod elektroauta to ni izdaleka nije tako. Uz gubitke kod punjenja kod elektroauta smo platili 50 „litara“ a u spremniku je u najboljem slučaju završilo oko 40 „litara“. Uz to se pretočena količina energije čak računa u minutama. Kako to izgleda u praksi najlakše je vidjeti na konkretnom primjeru. Tarifa za punjenje električnog auta izvan radnog vremena centra Kaufland, od deset navečer do sedam ujutro, iznosi 1,06 kn/minutu. Realan domet Hyundai Kone nakon što je na brzom punjaču (DC 50 kW) provela 2 sata i 5 minuta i od 0 došla do 100 posto napunenjosti baterije iznosi približno 300 km. S baterijom kapaciteta 64 kWh ima iznimnu mogućnost brzog punjenje i prevalit će 100 kilometara za 44,2 kune.
S druge strane, realan domet Renault Zoea s baterijom kapaciteta 41 kWh iznosi 180 km, a trošak punjenja kod kuće na noćnoj tarifi HEP Hepi po scenariju vožnje 3780 km mjesečno (21 dana x 180 km), iznosi 14,52 kn/100 km. Zato i ne čudi što većina korisnika elektroauta u EU aute puni kod kuće.
Treba pritom znati da kućne punionice stoje približno 1000 eura, a cijena se uz pripadajuću sigurnosnu instalaciju i montažu penje za dodatnih 100 eura. Oni koji ne trebaju veću količinu energije mogu ugraditi i posebnu utičnicu Green-up (proizvodi se i u Ducati komponenti Ludbreg), koja uz odgovarajući kabel omogućava punjenje snagom 3,7 kW. Preko nje se u 10 sati, koliko vrijedi povoljna noćna tarifa, u auto može „pretočiti“ približno 37 kWh električne energije.
GUBICI PRI PUNJENJU
Međutim, ta količina električne energije neće se kod svih auta “pretočiti” u istom omjeru. Gubici kod punjenja nisu isti kod svih električnih automobila i ovise o temperaturnom managementu baterijskog sklopa. Kod Nissan Leafa su zbog pasivnog temperaturnog managementa najmanji. Renault Zoe ima zračno hlađenje baterija, tako da su gubici nešto veći. A najveće imaju auti s najsnažnijim sustavima hlađenja baterija, poput Hyundai Kone. Ti auti imaju sustav hlađenja baterija vodom, što omogućava velike brzine punjenja na brzim punjačima, ali su zato gubici kod kućnog punjenja neusporedivo veći nego kod auta s pasivnim sustavom hlađenja (Nissan Leaf).
Uz to Renault Zoe omogućava i relativno brzo trofazno punjenje kod kuće, primjerice snagom 11 kW. U slučaju da je trofazni priključak snage 17 kW, za potrebe kućanstva ostaje još 6 kW snage. To ima sve veći značaj, obzirom da ljudi za grijanje sve češće koriste toplinsku pumpu.
S električnom mobilnošću tako se sve mijenja. Trenutačno je sigurno samo to da skoro ništa što smo znali o načinu korištenja auta više ne vrijedi.