Konačno dobre vijesti za čak 52.000 vozača, koliko ih je do 2010. prema podacima Hrvatske narodne banke imalo nesreću kupiti automobil uz kredit u švicarskim francima. Svi oni, koliko god na prvu djelovalo neobično, uskoro bi od banaka mogli zahtjevati povrat cjelokupnog kredita, odnosno svake kune koju su uplatili iznad ugovorenog iznosa. A kako bi pritom imali pravo i na zateznu kamatu, koja se za prosječan kredit od 25.000 švicarskih franaka iz 2007. (ili 112.500 kuna) do danas popela na priličnih 125.000 kuna, vozačima bi banke trebale vratiti veći iznos od onoga s kakvim su ih svojedobno kreditirale. Što bi, vjerujemo, mnogima ispralo gorčinu iz usta... Takav scenarij ne samo da je moguć, nego i izgledan nakon što je prošlog mjeseca Vrhovni sud ukinuo prethodnu odluku Visokog trgovačkog suda i naložio mu da ponovno rasmotri poštenost valutne klauzule u švicarskim francima. Izmijeni li Visoki trgovački sud svoju prvotnu odluku i valutnu klauzulu u švicarskim francima proglasi nepoštenom, dužnici u pojedinačnim tužbama mogu tražiti da se čitav ugovor o kreditiranju proglasi ništetnim.
A dođe li do takve presude, kreće gore opisani scenarij u kojemu banke po okončanju sudskog postupka kreću gubiti ozbiljan novac. S druge strane, dužnici bi konačno vidjeli svjetlo na kraju tunela, jer bi im se ukazala mogućnost da ih se obešteti u većoj mjeri. Dosad, vrijedi podsjetiti, banke se uglavnom tužilo tek zbog samovoljnog određivanja kamatne stope, koje je Vrhovni sud još 2015. proglasio nezakonitim. No, odluči li Visoki trgovački sud da je i način ugovaranja valutne klazule u švicarskim francima bio nepošten, otvara se mogućnost novog tužbenog zahtjeva. A upravo se u tu krije znatno veći novac - prosječan vlasnik kredita u švicarcima platio je 30 posto veći iznos od isprva dogovorenog s bankom, no na kamatnu stopu odlazilo je tek 20 posto preplaćenog novca, a ostalo se odnosilo na divljanje tečaja. Samim time, svojedobni vlasnici autokredita u švicarcima uskoro bi mogli sudski tražiti višestuko veći odšetni zahtjev nego dosad. I to s velikom šansom za uspjeh...
Na temelju čega se može nadati da će odluka Visokog trgovačkog suda ovaj puta ići na ruku dužnicima u švicarcima? Razlog optimizmu jest što naši sudovi, čak i kad bi to zbilja željeli, nisu u poziciji ignorirati presude Suda Europske unije. A upravo je taj sud, nadležan i našem Vrhovnom sudu, svršetkom rujna 2017. donio presudu u korist jednog rumunjskog dužnika u švicarskim francima. I to uz prilično znakovito objašnjenje. U obrazloženju presude, pozivajući se na Direktivu 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, Sud EU jasno je utvrdio da je banka “imala obavezu informiranja, upozoravanja i savjetovanja, kao i obavezu sastavljanja ugovornih odredbi na jasan i razumljiv nači kako bi korisnik kredita mogao ocijeniti opseg obveza koje proizlaze iz ugovora koji je sklopio”. A kako se sve rečeno tiče i Hrvatske, Visoki trgovački sud teško će ponovno donijeti istu, po dužnike nepovoljnu odluku. U to su uvjereni i u udruzi Franak, u kojoj ističu da odluka Suda EU pokazuje da nije bilo dovoljno da prosječni potrošač može razumjeti da tečaj može rasti i padati, nego je na temelju informacija dobivenih od banke morao moći procijeniti moguće ekonomske posljedice koje bi valutna klauzula mogla uzrokovati u budućnosti. Tko god je pratio slučaj, zna da će banke optužene u Hrvatskoj teško dokaza ti da su na od Suda EU traženi način informirale potrošače.
A što će, konkretno, značiti konačan uspjeh tužbe za prosječnog dužnika koji je 2007. uzeo kredit na 25.000 chf, odnosno tadašnjih 112.500 kn, najbolje se vidi iz izračuna koje nam je osigurao Denis Smajo, aktivist i koordinator udruge Franak. Kad bi sud temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o kamati i valutnoj klazuli odlučio da je ništetan cijeli ugovor, posljedica bi bila da svatko vraća što je dobio, plus zatezne kamate. I tu kreće zapravo prilično zanimljiva matematika, koja govori sljedeće - da je korisnik kredita od 25.000 chf (ili 112.500 kn) plaćao kredit po početnom tečaju i kamatnoj stopi, u sedam godina bi platio 135.700 kn. Međutim, pokazuje izračun, isti je dužnik zbog divljanja tečaja i jednostrane izmjene kamatne stope uplatio ukupno 175.200 kn. Kako Zakon o obveznim odnosima u članku 1115. kaže da “kad se vraća ono što je oduzeto bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva”, metodom prebijanja banka dužniku treba vratiti 62.700 kuna. Također, dužnik po gore citiranom članku ima pravo na zateznu kamatu za svaku uplatu anuitata. I tek tu slijedi spektakl – samo zatezna kamata danas bi u slučaju našeg dužnika iznosila 125.000 kuna. Dakle, kad bi danas imali odluku o ništetnosti cijelog ugovora u konkretnom primjeru, banka bi dužniku trebala isplatiti čak 187.700 kuna. Odnosno, čak 75.200 kuna više nego mu je iznosio kredit. Samim time, svi koji su zbog kredita u švicarskih francima donedavno lupali glavom o zid, sad bi se iznenada mogli osjećati kao da su dobili glavni zgoditak na lotu.
Pravna bitka
Tko još nije tužio banku, neka čeka novu presudu
Dužnicima koji svakako namjeravaju tužiti banku za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima, odnosno za ništetnost cijelog ugovora, udruga Franak preporučuje da pričekaju novu odluku Visokog trgovačkog suda. Ako presuda bude pozitivna, tada šanse u privatnoj parnici enormno rastu u korist korisnika kredita, a rizici gubitka padaju na minimum. Onima koji žele smanjiti rizik na najmanju moguću mjeru preporučuje se da pričekaju i novu reviziju Vrhovnog suda, obzirom da će se banke vjerojatno žaliti ukoliko ovaj put izgube spor na Visokom trgovačkom sudu. Nova odluka Visokog trgovačkog suda, koji sad po nalogu Ustavnog i Vrhovnog suda mora ući u postupak ocjenjivanja poštenosti primjene valutna klauzule u švicarskim francima, očekuje se u sljedećih šest mjeseci do godinu dana.
Moguća odšteta
Kamatna stopa čisti je smijeh naspram valutne klauzule
Presudom Vrhovnog suda utvrđeno je da su banke protuzakonito, samovoljno određivale kamatne stope. Kod prosječnog kredita od 25.000 chf (ili 112.500 kn) moguća odšteta u tom slučaju iznosi 17.900 kn, plus zatezne kamate 12.000 kn. I to u po tužitelja najboljem scenariju, kad se poziva na članak 26., stavak 3. Zakona o obveznim odnosima koji govori da kad kamata nije ugovorena iznosi četvrtinu stope zateznih kamata. S druge strane, odšteta u slučaju ništetnosti čitavog kredita znatno je veća. Konkretno, kod istog kredita od 25.000 chf iznosi čak 187.700 kn. Dodaju li se tome sudski troškovi, riječ je o iznosu zbog kojega bi banke uskoro ozbiljno mogle početi razmišljati o nagodbama.