Oscarima ovjenčana romantična hollywoodska komedija Praznik u Rimu iz 1953. u kojoj Gregory Peck rimskim ulicama na Vespi vozi prelijepu Audrey Hepburn, mnogim je posjetiteljima glavnog grada Italije poslužila kao inspiracija. Za takav užitak, međutim, nitko od njih ne treba kupiti Vespu i s njom krenuti put Rima, može ju jednostavno iznajmiti i kad tamo stigne drugim prijevoznim sredstvom. Nude se tu i modeli iz vremena kad je sniman spomenuti filmski klasik, no mi smo se zadovoljili suvremenom verzijom - za 60 eura po danu unajmili smo Vespu s motorom od 50 ccm i krenuli u lutanje od Koloseuma do ulice Via Margutta, od Trga Republike do bazilike Svetog Petra...
POGLEDAJTE FOTOGALERIJU KLIKOM NA SLIKU
Vožnja na dva kotača nije samo najbrži način upoznavanja grada koji u sebi krije više od 16 posto svjetske kulturne baštine. Vespa je tu način života, dio talijanskog šarma, vozilo s kojim najbolje postajete dio grada, ali i poštujete drevnu izreku - kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin. No, to nije nimalo lako, jer mnogo je prizora koji će vas jednostavno ostaviti bez daha. Bogatstvo i ljepota Vatikana, hramovi iz rimskog doba, monumentalne fontane, savršena arhitektura palača i renesansnih crkava tek su neki od razloga za divljenje. No, nakon promjena u regulaciji prometa i proširenja pješačkih zona, koje je početkom prošle godine uveo aktualni gradonačelnik Ignazio Marino, postalo je nemoguće vjerno slijediti filmsku rutu, pa povremeno na njoj valja i malo protegnuti noge. Što, zapravo, i nije loše, jer vožnja kaldrmom na 11-colnim kotačima usporediva je s radom na pneumatskom čekiću...
Premda u Rimu svaki trg, svaka ulica krije povijesni spomenik vrijedan pažnje, za polaznu točku našeg obilaska izabrali smo Koloseum. Najveći amfiteatar iz doba Rimskog carstva, jedina je građevina s europskih prostora koja je pronašla mjesto na novoj listi sedam čuda modernog svijeta. Impozantna arena, jedan od prepoznatljivih simbola Vječnog grada i danas zadivljuje arhitekte, ali i obične turiste. Tu je nekoć gladijatorske borbe i prikaze velikih uspjeha rimske vojske (pa čak i pomorskih bitaka!), moglo pratiti čak 50.000 gledatelja, a sustav izlaza bio je tako dobro osmišljen da su svi mogli Koloseum mogli napustiti za samo 10 minuta.
Nas je otamo niz monumentalnih trgova pod zajedničkim imenom Fori Imperiali, nastalih voljom rimskih careva, odveo do trga Venezia, smještenog u podnožju Kapitola, najslavnijeg od sedam brežuljaka na kojima je nastao Rim. Trgom dominira mramorni spomenik podignut u čast Viktora Emanuela II., prvog kralja ujedinjene Italije, kojeg Rimljani zbog izgleda posprdno nazivaju pisaći stroj.
Novi razlog za kratko zaustavljanje je Pantheon i njegova kupola savršenih proporcija, oslonjena na niz elegantnih stupova. Arhitektonski spomenik s najviše replika u svijetu, izgrađen je 27. godine prije Krista na mjestu s kojeg je, po legendi Romulus, prvi kralj Rima, nakon smrti nošen ogromnim orlom odletio u nebo.
Potom se ponovno vraćamo na Via del Corso, jednu od glavnih gradskih prometnih arterija. Neobično ravna, u srednjem vijeku služila je i kao trkalište za konje u vrijeme karnevala. Prolazimo pored zgrade talijanske Vlade uz koju je smješten i parlament, ali ono što tražimo je tek par stotina metara udaljena Fontana di Trevi. Najljepša fontana u Rimu djeluje poput otvorenog kazališta u kojem glavnu ulogu igra voda. Barokna građevina kojom dominira Neptunov kip, osim ljepotom, turiste privlači i legendom po kojoj bacanje novčića u fontanu jamči povratak u Rim. Nakon nereda koje su sredinom veljače priredili navijači nizozemskog Feyenoorda, Piazza di Spagna pod posebnom je paskom organa reda. Srećom, Rim obiluje parkiralištima za motocikle koja su uz to i besplatna. Svladavši svih 135 stepenica stigli smo pred ulaz u crkvu Trinità dei Monti, odakle se pruža jedan od najljepših pogleda na trg u čijem je središtu fontana La Barcaccia, po legendi posve identična pravoj barki koja se tu nasukala tijekom jedne od velikih poplava.
Jedan od najljepših trgova je Piazza Navona, nastao na ruševinama Domicijanova stadiona, što objašnjava njegovu izduženu formu. Okupljalište je to Rimljana i turista zahvaljujući brojnim kavanama s obiju strana trga dok središnjim dijelom dominiraju četiri fontane koje simboliziraju četiri strane svijeta i četiri velike rijeke - Dunav, Ganges, Nil i Rio de la Plata.
Prije prelaska na drugu obalu rijeke Tevere okrjepu smo potražili u restoranu Alfredo alla Scrofa. Zidovi prepuni fotografija hollywoodskih zvijezda, voditelja, glazbenika, pjevača, političara i vladara iz cijelog svijeta dovoljno govore o slavi i tradiciji restorana otvorenog davne 1907. No, restoran je slavu stekao prije njih, zahvaljujući tjestenini, odnosno fettuccinima koje je nedugo nakon otvaranja, da udovolji svojoj supruzi, osmislio vlasnik Alfredo Di Lelio. Ubrzo su fettuccini postali sastavni dio menija, a Alfredo dobio nadimak Kralj fettuccina. Naravno da smo naručili baš njih, i nismo pogriješili. Srećom, nakon njih nas je pravi talijanski espresso u trenu osposobio za nastavak obilaska i uskoro smo se dovezli i do mosta posvećenog talijanskom kralju Umbertu I. Šetnja uz Castelo Sant’Angelo, nekad mauzolej, potom utvrdu, a danas nacionalni muzej, bila je tek priprema za Trg Sv. Petra. Kročivši nogom na ovalni prostor omeđen impresivnim četverostrukim kolonadama ušli smo u drugu državu –Vatikan. Njezino srce je najveća crkva na svijetu, podignuta na mjestu gdje se vjeruje da je grob Svetog Petra, prvog vrhovnog poglavara Katoličke crkve. Od imenovanja njegovog najnovijeg, već 265. nasljednika, broj hodočasnika u Rimu u stalnom je porastu. A koliko Papa Franjo doista jako privlači ljude najbolje smo osjetili u obilasku bazilike i pokušaju da se popnemo na vrh njezine slavne kupole, koju je projektirao znameniti Michelangelo, a od rušenja, lijepo je znati, spasio naš Ruđer Bošković...