Unutrašnjost auta mjesto je na kojemu svaki vozač provede barem nekoliko sati tjedno, ponekad i dnevno, i jasno je da se u njemu i on i njegovi putnici žele osjećati ugodno. Posebno to vrijedi ljeti, kada po mnogima ključnu ulogu u vozilu, dakako, preuzima klima uređaj. No, premda pomaže, on nije svemoćan: iako učinkovito snižava temperaturu zraka on ne može učiniti ništa protiv snažnih sunčevih zraka i uvijek neugodnog ultraljubičastog zračenja. I tvornička zatamnjenja stakala, koja iznose do 30 posto, u tom su smislu zanemariva pa jedini spas donose folije poput onih koje u svojoj radionici u Pojatnom kod Zaprešića postavlja Igor Solenički iz tvrtke Onako d.o.o.
Folije se na stakla, inače, postavljaju ne samo iz navedenih, nego i drugih razloga. Većina ih vozača postavlja imajući na umu zaštitu od sunčevih zraka (posebno ako prevoze djecu ili ljubimce), no benefita tu ima još. Osim što doista sprečavaju prodor 99 posto UV zračenja, s njima na staklima znatno se smanjuje i neugodan odbljesak. Nadalje, dobro postavljena folija ima i sigurnosnu ulogu jer će dođe li do loma stakla spriječiti rasipanje krhotina i putnike poštedjeti mogućih ozljeda. K tome će sigurno i otežati posao provalniku, kao što će i znatiželjnike spriječiti u njuškanju. O estetskoj ulozi da i ne govorimo…
Tko se odluči za folije, za početak treba znati da je zatamnjivanje prema našim propisima dopušteno samo na stražnjem dijelu vozila, odnosno na svim staklima iza B nosača krova. Vjetrobran i bočna stakla u ravnini vozača ne smiju se ni na koji način dodatno zatamnjivati, no Solenički upozorava da to ne znači kako na njih nije moguće postaviti nikakvu foliju. Teoretski je moguće, jer i skoro sasvim providna folija predstavlja vrijednu zaštitu: ukupno odbijanje topline, naravno, kod njih je nešto manje, no propuštanje UV zraka jednako je kao i kod najtamnijih folija te je manje od 1 posto.
Ali, treba znati da se za razliku od stražnjih, na prednja stakla takva folija postavlja isključivo na odgovornost vlasnika vozila. Govorimo li o gradaciji, kvalitetni materijali s kojima rade u radionici Onako američki su proizvod i kod njih se oznake temelje na postotku propuštanja svjetlosti (obično od 5 do 85), dok je kod nekih drugih proizvođača nomenklatura obrnuta, pa se temelji na postotku zatamnjenja. No kako god ih nazivali manje je važno, važnije je da pritom obavljaju posao. Osnovni preduvjet za to je, dakako, kvalitetno postavljanje na staklo, kako smo vidjeli prilikom zatamnjivanja stražnjeg dijela jednog A6 Avanta.
Za razliku od stražnjeg stakla, ona sa stražnjih vrata (dakle pomična) skidaju se s auta i na njih se folija postavlja na nosaču u radionici te se zatim vraćaju u vozilo. Ipak, čak i uz taj dodatni korak, foliju je zbog specifičnog zakrivljenja koje traži pripremu za zagrijavanje industrijskim fenom, zahtjevnije postaviti na stražnje staklo. No, za Igora i Onako d.o.o. to je rutinski posao pa će svaki automobil koji se u njegovu radionicu doveze ujutro, biti gotov istoga dana. Cijene variraju ovisno o modelu vozila, obično se kreću od 1000 do 2000 kuna za zadnji dio vozila, a pritom se dobiva i doživotno jamstvo.
Ukratko
Propuštanje UV zraka jednako je kod providnih kao i kod najtamnijih folija te iznosi manje od 1 posto, što se može provjeriti i posebnim mjernim uređajem. Kod američkih proizvođača oznake na folijama temelje se na postotku propuštanja svjetlosti dok je kod nekih drugih nomenklatura obrnuta
Prije nanošenja folije koja je na mjeru skrojena ručno ili uz pomoć računala potrebno je temeljito oprati staklo na koje se nanosi i pritom voditi računa da se ne oštete niti grijača
Priprema folije za montažu na stražnje staklo obavlja se s vanjske strane uz pomoć industrijskog fena s vrućim zrakom
Nakon postavljanja folija se temeljito poravnava silikonskim lopaticama kako bi se dobro prilijepila za staklo i kako nigdje ne bi ostali džepovi zraka
