Ekonomski gledano, 2012. je neupitno otpisana godina, piše Maruška Vizek, istraživačica Ekonomskog instituta Zagreb u novom broju hrvatskog izdanja magazina Forbes.
Mnogi, piše Vizek, zato već sada usmjeravaju pažnju na 2013., što u strahu od provođenja još jedne (šeste!) godine u recesiji, što u očekivanju da se ekonomija nakon tako duge recesije jednostavno mora po inerciji vratiti na pozitivnu putanju. Kako, međutim, preživjeti do 2013.?
Zaljubljeni u nekretnine
Tako da svoje biznise i osobne financije držite što dalje od države, poruka je Forbesovih analitičara koji u novom broju magazina donose vodič za preživljavanje do kraja ove godine. - Želite li sačuvati što imate, sakrijte imovinu od države - poručuje Željko Kardum, financijski analitičar. To nije poziv na građanski neposluh, ali tradicionalna hrvatska zaljubljenost u nekretnine upravo pokazuje svoju najslabiju točku. Ne pokrenete li ih da zarađuju za vas, uz najavljene će se poreze pretvoriti u gutače novca čije će apetite biti teško obuzdati. Što ne potrošite za njihovo održavanje, uzet će vam država (nekretnine ne možete sakriti u sefu). Kardum zato preporučuje bijeg prema zlatu i “zlatnim” fondovima.
Forbesov urednik financija Mario Gatara u svojem je pristupu manje radikalan kada i dalje zagovara dionice kao uvjerljivo najlikvidniji i za preživljavanje zato najpodesniji segment tržišta i tvrdi da one unutar nominalno rizičnije aktive jednostavno nemaju alternativu. Po Gatari, dionice neminovno moraju naći mjesta u svakoj strategiji kojoj je cilj podebljati prinose, naravno, po cijenu višeg rizika. Za razliku od Nenada Bakića, vjerojatno najeksponiranijeg uspješnog ulagača u domaće dionice (Bakić nije bio uključen u ovogodišnju Forbesovu anketu poduzetnika), Gatara sugerira širenje vidika izvan državnih granica.
Većina preživjelih domaćih brokerskih kuća danas je osposobljena za investicije bez granica, ali ne očekujte od njih da upravljaju vašim kapitalom bolje od vas samih. Ne osjećate li se dovoljno sigurno na tom teritoriju, prepustite novac fondovima.
Ni Kardum ni Gatara državu ne prozivaju zbog danas već svima vidljive neučinkovitosti sustava, nego zbog tradicionalne ovisnosti Hrvata o pomoći koja stiže s političkog vrha. Nekim teško objašnjivim slijedom događaja Hrvati su se, uz Slovence i Mađare, među tranzicijskim državama Europe pokazali kao najslabiji učenici tržišne ekonomije. Država se tu pokazala kao pravo zrcalo naroda čiji bi servis trebala biti: poput iskusnog jadranskog ugostitelja, svojim korisnicima - građanima - nudi sve lošiju i oskudniju uslugu, naplaćujući sve više poreza za ubrani novac. Ali, za razliku od jadranskih gostiju, hrvatski građani i poduzetnici ne mogu za sljedeću godinu izabrati drugu životnu “destinaciju”. Mogu, međutim, usvojiti znanje i iskustvo razvijenih ekonomija iz susjedstva.
Novi ekonomski model
“Nove članice EU uglavnom su povećavale aktivnost izvoznih sektora. Hrvatska je slabljenjem prerađivačke industrije ostala bez bitnog generatora rasta”, piše zato Vizek u Forbesu. Iščitavajući dosadašnje Vladine najave, ona zaključuje: ako ekonomsku budućnost utemeljimo na aktivnosti građevinskog sektora i trgovine, predstoje još godine stagnacije ili rasta nedovoljnog za vraćanje dugova. U suprotnom, Hrvatskoj hitno treba novi ekonomski model.