INTERVJU

MARČINKO 'Sigurno ćemo prodati Petrokemiju, već mi se javljaju ulagači iz Rusije'

Marko Todorov / Cropix

Privatizacija nije propala, ali država će se možda morati odreći zahtjeva da joj u tvrtki ostane više od 25% dionica

Dragan Marčinko na čelo Petrokemije došao je u možda najdramatičnijim trenucima. Nedavni pokušaj pronalaska strateškog partnera za Petrokemiju neslavno je završio, a Uprava je pripremila plan restrukturiranja koji podrazumijeva brojne rezove, bez čega kutinskoj kompaniji prijeti stečaj. U razgovoru za Jutarnji ovaj bivši šef Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) otkriva što čeka Petrokemiju.

Pokušaj privatizacije Petrokemije je propao jer ni jedan od tri potencijalna strateška partnera nije dao konkretnu ponudu. Jeste li iznenađeni?

- Prvi bitan preduvjet za privlačenje strateškog partnera u Petrokemiju je stanje na tržištu umjetnih gnojiva, kako kod nas i u regiji, tako i u Europi, a i šire. Ono je takvo da u zadnjih godinu dana imamo drastičan pad cijena umjetnih gnojiva. Pogledamo li odgovore nesuđenih strateških partnera, oni zapravo kažu da je stanje na tržištu takvo da nije trenutak da idu u rizik preuzimanja Petrokemije.

Drugi razlog za njihovo odustajanje je vlasnički udio. Mi smo nudili da kroz dokapitalizaciju i investicije postanu vlasnik 51 posto kompanije, što njima očito nije bilo dovoljno. Treći razlog je cijena plina.

Kada sve to zbrojite, posljedica je da nitko nije dao obvezujuću ponudu za Petrokemiju. No, činjenica jest da su u prosincu prošle godine izašli s neobvezujućim ponudama, a stanje ni na tržištu, ni u Petrokemiji zadnjih se mjeseci nije nešto bitnije promijenilo. Stoga moram priznati da nas je iznenadilo da nisu poslali obvezujuće ponude.

Što i kako dalje?

- Povjerenstvo se raspušta i neće se provoditi drugi krug. Uprava je pokrenula program restrukturiranja kompanije, a neke njegove elemente već provodimo.

Kome će se eventualni strateški partneri moći javiti?

- Petrokemija će prije ili kasnije, na ovaj ili onaj način, doći do nekog investitora ili strateškog partnera. Vrata nikome nisu zatvorena. Od kraja prošloga tjedna, recimo, već je stiglo nekoliko pisama potencijalnih partnera. Svakog ćemo primiti i informirati se o njegovim namjerama te mu reći koje su naše. Nas zanima opstanak Petrokemije, industrije i proizvodnje u Kutini, i jedino partneri koji su to spremni podržati su dobrodošli. Sve ostale, špekulativne ponude nisu nam prihvatljive.

Od koga ste dobili pisma?

- To su zasad samo pisma u kojima potencijalni ulagači kažu da žele razgovarati. No, o čemu točno, još ne znamo. Ovo je samo početak. Imena ćemo objaviti jedino ako se njihove namjere pokažu ozbiljnima.

Možete li barem reći iz kojih se zemalja javljaju?

- Postoji interes iz Rusije. Neka pisma koja smo dobivali u pravilu dolaze od posrednika, odvjetnika ili konzultanata, no ne znam koga točno zastupaju. Ni sa kim još nismo razgovarali. Samo smo svima rekli da je proces završen i da, ukoliko žele, slobodno se mogu javiti Upravi i prezentirati svoje ponude.

A što je s dosadašnjim potencijalnim strateškim partnerima?

- Borealis je, koliko smo čuli, poslao pismo ministru Ivanu Vrdoljaku, no ja ga nisam vidio. Agrofert je kazao da u ovom trenutku nije zainteresiran, ali da je, ako se jednog dana bude ponavljao proces, spreman ponovno razmotriti ulazak u Petrokemiju. Bige Holding je poslao pismo u kojem predlaže neku opciju koja je odstupala od odluka Vlade i mi kao Vladino Povjerenstvo nismo imali mandat o tome pregovarati. Na nama je sada da o svemu obavijestimo Vladu, koja u nekom trenutku može donijeti i drugačiju odluku.

Mislite, odabrati strateškog partnera za nastavak pregovora?

- Ne, nego da možda promijeni neke od svojih kriterija. Vlada je dosad inzistirala da u rukama države ostane bar 25 posto plus jedna dionica Petrokemije, što znači da strateškom partneru zapravo prepuštate malo vlasništva, ako uzmete u obzir da imamo i puno malih dioničara, dok istodobno očekujete od njega da puno ulaže. Ne isključujem mogućnost da se taj ili neki drugi kriterij promijeni.

Kako namjeravate rušiti cijene plina?

- Cijene plina muče sve proizvođače gnojiva. Problem s ugovorom koji Petrokemija ima je taj što u njemu nema fleksibilnosti. Ako se dogodi pad cijena naših proizvoda, ili smanjenje proizvodnje, mi smo i dalje dužni otkupljivati plin, i to po visokim cijenama. Moramo platiti i transport plina. To tako ne može opstati i ugovore treba mijenjati.

Zašto ne nabavljate plin na spot tržištu?

- Mi 80 posto plina nabavljamo od Ininog Prirodnog plina, a 20 posto od PPD-a Vukovar. Spot tržište je samo orijentir, kada ugovarate neke veće količine priča poprima drukčije obrise. Mi, primjerice, danas plaćamo oko 410 američkih dolara za tisuću kubika, plus transport 25 dolara, dok je sada cijena na spotu oko 310 dolara. Ako na to platimo još transport kroz Mađarsku i Hrvatsku, što je zajedno oko 50 dolara, to bi bilo 360 dolara i sve što plaćate više od toga dodatno je opterećenje za Petrokemiju, a to nas čini nekonkurentnima.

No, ne treba biti podložan trenutnom afektu. Kupovati na spot tržištu i sam dopremati plin u Kutinu, to je opet previsoka cijena ako se stavi u omjer s cijenom Uree. Izlaz je da dobavljačima plina ponudimo dugoročnost, ali taj ugovor ne smije biti fiksan, nego fleksibilan. Ne zaboravite da mi kupujemo do 600 milijuna kubika plina na godinu. Sada imamo ugovoren plin i ako ga ne želimo kupiti, moramo platiti penale.

Dakle, govorite o promjeni uvjeta ugovora, a ne o promjeni samih dobavljača?

- Tako je.

Izdvajamo