Ministarstvo obrane SAD-a u srijedu je potvrdilo da će u modernizaciju F-35 JSF (Joint Strike Fighter) borbenog zrakoplova uložiti još 16,2 milijarde dolara, u skladu s najnovijim planom odjela za razvoj i proizvodnju ovog zrakoplova.
Tu informaciju otkrio je viceadmiral Mat Winter, koji je na pitanje američkih zastupnika u Kongresu priznao da bi SAD i njihove zemlje partneri u razvoju F-35 mogle platiti dodatnih 10,8 milijardi dolara za razvoj i 5,4 milijarde dolara za nabavu i instalaciju nadogradnji u F-35, piše Defense News. Kako je rekao Winter, trošak bi se ostvario između 2018. i 2024. godine, a prema novom planu F-35 bi u svim svojim varijantama (A, B, C i posebne verzije za Izrael i Japan) trebao biti nadograđen na novu Block 4 razinu sposobnosti. Konkretno, riječ je o poboljšanju softvera, na koji se odnosi oko 80 posto nadogradnje, te senzora i oružja.
- Uglavnom je riječ je o softwareu, koji će omogućiti brže procesuiranje podataka i nadogradnji sustava. No, procjena troška će se vrlo vjerojatno sniziti. Ipak, ništa ne jamčim - rekao je Winter novinarima nakon saslušanja u Kongresu.
Ako trošak pak ne padne, a iskustvo u razvoju F-35 programa govori da može samo rasti, SAD bi morao platiti oko 7,2 milijarde od predviđenih troškova, dok bi ostatak pao na druge države saveznice koje sudjeluju u razvoju programa i nabavi aviona.
U svakom slučaju, najskuplji vojni program u povijesti ovom nadogradnjom progutat će još više novaca. Prošle godine je Pentagon u specijalnom izvještaju procijenio da će ukupni trošak F-35 JSF programa do 2070. godine iznositi frapantnih 1,508 bilijuna dolara (1508 milijardi dolara). Od toga 55,1 milijardi otpada na istraživanje i razvoj, 346,2 milijarde za nabavu aviona, dok se preostalih 1,1 bilijuna odnosi na dugoročne troškove aviona tijekom njihova operativnog vijeka (održavanje, podrška i tako dalje...). Pretpostavlja se da je do sada utrošeno oko 400 milijardi dolara za program, ali točan iznos gotovo je nemoguće saznati.
Nabavna cijena pojedinih varijanti F-35 trenutno iznosi 94,6 milijuna dolara za F-35A (po očekivanjima Lockheeda za 2018. godinu trebala bi iznositi "tek" 85 milijuna dolara), 122,8 milijuna dolara za F-35B i 121,8 milijuna dolara za F-35C.
Kako smo već ranije pisali, F-35 JSF je višenamjenski borbeni zrakoplov pete generacije za čiji je razvoj tvrtka Lockheed Martin dobila ugovor krajem 2001. godine nakon što je njihov prototip X-35 proglašen boljim od Boeingova X-32. U međuvremenu je zrakoplov prošao kroz mnoge promjene, najviše u želji da se razviju razne varijante koje će osim Zračnih snaga SAD-a (F-35A) zadovoljiti i potrebe američke mornarice i marinaca (F-35C i F-35B).
F-35A je prvi put poletio 2006. godine, a nakon godina razvoja i testiranja 2015. je F-35B inačica ušla u sastav Mornaričkog pješaštva SAD-a, dok je godinu dana kasnije F-35A ušao u sastav Zračnih snaga SAD-a, potom i nekih drugih država poput Izraela i Australije.
No, put prema operativnoj sposobnosti bio je posut problemima i prekoračenjem ionako megalomanskog budžeta - ljudi u Lockheed Martinu su tako morali rješavati probleme sa zapaljenje motora, s rušenjem softwarea, a više puta se pojavio i problem s dovodom kisika. Tako je samo u SAD-u gotovo polovica nominalno operativnih F-35-ica i dalje prizemljena.
Kako podsjeća Jay Bennett za Popular Mechanics, više od (ne)očekivanih problema u razvoju i glasnog protivljenja utjecajnih političara (ponajprije republikanskog senatora Johna McCaina) i nemalog broja analitičara, bolio je izvještaj testnog pilota iz 2015. koji je tvrdio da se u simulaciji zračne borbe F-35 ne može nositi ni s F-16, zrakoplovom četvrte generacije kojeg bi, između ostalih, trebao zamijeniti. Očekivano, iz Zračnih snaga su rekli da F-35, koji se diči stealth tehnologijom koja mu jamči znatno smanjenu vidljivost za radare, dizajniran tako da uoči i sruši metu prije nego li uopće dođe do bliskog okršaja u zraku. Usprkos neupitnoj logici argumenta ostao je dojam da je novi zrakoplov, u koji su Lockheed Martin i Pentagon bacili sve svoje karte (to jest novce), trom i ni približno agilan kao prethodna generacija američkih borbenih zrakoplova koje treba zamijeniti, o Eurofighteru, Rafaleu ili obitelji ruskih Suhoj Flankera da ne govorimo.
Što se narudžbi tiče F-35 zasad itekako dobro stoji - samo zračne snage SAD-a planiraju kupiti 1763 modela F-35A, kojeg su još naručili ili će naručiti i Australija, Japan, Južna Koreja, Izrael, Turska, Danska, Italija, Nizozemska i Norveška. Štoviše, neke od tih država su prve modele već i dobile, a Izrael i Japan k tome planiraju svoje varijante F-35A modela opremiti dodatnom/drugačijom tehnologijom u odnosu na američku varijantu. Nadalje, više od stotinu F-35B modela će uzeti Ujedinjeno Kraljevstvo (Američki marinci ih planiraju kupiti 340), dok će nekoliko stotina F-35C prema sadašnjem stanju služiti samo u sklopu američke mornarice i marinaca.
Na kraju valja napomenuti kako je jedan od razloga toliko broja narudžbi i činjenica da F-35 naprosto nema konkurencije kad je u pitanju operativni višenamjenski borbeni zrakoplov pete generacije. F-22 Raptor je odlukom američkog Kongresa zabranjen za izvoz (te se prestao proizvoditi 2011. godine), kineski Chengdu J-20 je tek nedavno proglašen operativnim i zapravo se ne zna koje su mu mogućnosti, dok je ruski Suhoj Su-57 i dalje u razvoju, usprkos tome što su dva prototipa poslana u Siriju.