Kako bi izbjegli ovrhu nad tekućim prihodima, neki su građani proteklih godina otvarali račun u bankama u susjednim zemljama i na njega su im poslodavci isplaćivali novac.
Među njima, kako se neslužbeno može saznati u Ministarstvu pravosuđa, bili su čak i pojedini suci koji su imali račune u Sloveniji. Premda su u Hrvatskoj bili u blokadi, u potpunosti su uspijevali zaštititi tekuća primanja. Premda su interpretacije pojedinih pravnika govorile da ovrhu nije moguće nikako izbjeći jer ona zahvaća i sve račune u inozemstvu, pokazalo se da su snalažljivi pojedinci u tome ipak uspijevali. Razlog je jednostavan: Fina ipak nije mogla izdavati nalog o pljenidbi računa u inozemstvu. Prema tumačenju upućenih u ovu praksu, takvo rješenje može donijeti samo sud, ali do toga u pravilu nije dolazilo.
Kako bi se u budućnosti izbjegli slučajevi bijega od ovrhe, radne skupine koje trenutačno rade na izmjeni Ovršnog zakona i Zakona o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima ponudile su moguće rješenje na način da će poslodavac biti obavezan dohodak isplaćivati u Hrvatskoj.
U slučaju kada nastupi blokada i o tome bude obaviješten voditelj Očevidnika koji je sada u Fini, pojašnjavaju u Ministarstvu pravosuđa, sadašnji prijedlog ide za tim da će “voditelj Očevidnika ići prema poslodavcu i obavijestiti ga da je dužan isplaćivati dohodak zaposleniku isključivo na tekuće račune ili žiroračune u Republici Hrvatskoj”.
Prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima koji je na snazi od 1. siječnja 2011. godine, ovrha se provodi po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama, a uvid u stanje računa omogućava Jedinstveni registar računa. Nakon toga Fina daje nalog bankama koje blokiraju račun.
Novi set zakona koji bi trebao poboljšati praksu ovrha trebao bi biti gotov do ljeta, najkasnije na jesen, a cilj mu je značajno smanjiti broj blokiranih te proceduru ovrha učiniti jeftinijom, bržom i pravednijom nego što je sada. Među ostalim dužnici bi o svojim dugovima bili pravodobno informirani, ovrhe bi se opet provodile putem sudskog sustava, vratili bi se javni ovršitelji ukinuti 2012. godine, proces bi se digitalizirao, a trošak ovrha bi se značajno smanjio. Ipak, ono što oko 320 tisuća blokiranih najviše zanima svakako je oprost dugova, a spominjao se iznos do 20 tisuća kuna.
Među onima koji bi se trebali uključiti u opraštanje dugova blokiranima, osim države i njenih poduzeća, ponajprije su banke i teleoperateri koje potražuju više od polovice duga. Konačan iznos oprosta duga, kako se neslužbeno može čuti, ovisi o dogovoru svih aktera, odnosno koliko su se duga vjerovnici spremni odreći uz poreznu olakšicu koju im nudi država. Pritom se banke zalažu za rješenje koje bi značajno ubrzalo proceduru po kojoj im se, jednom kada dužniku otpišu dug, to prizna kao rashod koji ne podliježe plaćanju poreza na dobit. J