Kako imovina Agrokora nakon obavljene revizije knjigovodstveno iznosi 41,7 milijardi kuna, a obveze 56,2 milijarde kuna, prema ocjeni Vlade Brkanića, profesora na Visokoj školi za financijski menadžment, proizlazi da postoji pokriće za oko 60 posto obveza.
On smatra da bi se u restrukturiranje moglo ići s prijedlogom otpisa od oko 50 posto, ocjenjujući to dobrim ishodom, s obzirom na to da je procjenjivao da će otpis biti 70 posto duga.
Poslovni okvir
Financijski analitičar Hrvoje Japunčić ipak smatra da je prerano za procjene o iznosima otpisa jer podaci još uvijek nisu potpuni, primjerice oni koji se odnose na tražbine. Međutim, ističe da bi otpis mogao biti samo jedan od modela koji će se primjenjivati u nagodbi vjerovnika.
- Vrlo je vjerojatno da će se vjerovnicima u procesu nagodbe ponuditi i drugi modeli, kao što je zamjena dijela duga za kapital, zatim da se dio duga zadrži, uz dulju ročnost i povoljnije kamatne uvjete te dokapitalizacija kao četvrtka opcija - smatra Japunčić. Ono što bi također trebalo biti dio nagodbe, smatra ovaj analitičar, jest poslovni okvir, neovisno o tome hoće li se zadržati Agrokor kao cjelina ili će se ići u pojedinačnu prodaju kompanija, odnosno hoće li se proces zamjene dijela duga vršiti na razini grupe ili pojedinačnih kompanija. No, on smatra da bi bilo bolje zadržati Agrokor kao cjelinu, pogotovo uz dodatno restrukturiranje trgovine.
Osnovne divizije
- Smatram da je bolji put za budućnost ostaviti grupaciju s tri osnovne divizije, da se izdvoje ili prodaju ostale pomoćne djelatnosti, uključujući i logistiku, te da se u rješavanju dugova u konačnici primjene sva četiri modela - objašnjava Japunčić.
Takvu kompaniju, dodaje, na kraju bi trebalo izlistati na Frankfurtskoj i Zagrebačkoj burzi, tako da njeno upravljanje postane profesionalno i transparentno te da ispunjava zakonske obveza, kao što su rokovi plaćanja.
Kada je riječ o mogućem otpisu, Ivica Smiljan, ovlašteni revizor i predsjednik hrvatskog Odbora za standarde financijskog izvještavanja, ističe da se postotak otpisa mora bazirati na kalkulacijama o održivosti poslovanja svake pojedinačne kompanije. - Nitko od vjerovnika neće pristati na otpis dugova ne bude li ih se uvjerilo da će taj otpis biti u funkciji održivog daljnjeg poslovanja. Međutim, najvažniji posao oko otpisa bit će dogovor o prolongiranju otplate kredita ili djelomičnom otpisu kredita, što je manje vjerojatno, s najvećim vjerovnicima - a to su banke. Tu posebno mislim na ruske banke - objašnjava Smiljan.
Puno posla, malo vremena
Za taj dogovor smatra da neće biti dovoljno razgovarati samo s dužnosnicima banaka nego i šire na političkom planu, a što je vezano očito i za geostrateška politička pitanja. U svakom slučaju, napominje, privremena uprava Agrokora imat će puno posla, a nema puno vremena.
Inače, Smiljan je šokiran nalazima financijskih izvještaja Agrokora za 2016. godinu koje je revidirala revizijska tvrtka PwC. - Posebno me čudi da revizorsko društvo ili društva koja su obavljala reviziju nisu to vidjela ili su vidjela, a nisu reagirala. Država mora reagirati i donijeti zakonsku regulativu kako bi prije svega preventivno djelovala da se takvi propusti u budućnosti više ne dogode - objašnjava Smiljan.