Bosiljko Stanić, vlasnik trgovačkog lanca Boso, uspio je završiti godinu u plusu unatoč tome što mu je lani, za vrijeme optužbi na račun njegove poslovne politike, prodaja pala za deset posto.
Stanić nas je primio u sjedištu svoje tvrtke u Vinkovcima, u skromnom uredu na čijem zidu visi velika školska karta Slavonije, u kojoj gradi svoje poslovno carstvo. Vinkovački poduzetnik za Jutarnji je otkrio što se od prošle godine promijenilo, kakvi su mu bili poslovni rezultati, a dao nam je i svoje viđenje krize u Agrokoru i mišljenje o radu nedjeljom.
Prije manje od godinu dana počele su stizati optužbe na račun uvjeta rada u Boso dućanima, primjerice da su radnici dužni u njima potrošiti mjesečno 700 kuna i da ih se kažnjava ako ne ispune prodajne kvote. Tada ste najavili da ćete promijeniti način rada, jeste li to učinili?
- Jesmo, gdje je bilo propusta, to smo popravili, radili smo puno na komunikaciji, jer bilo je pogrešaka i nerazumijevanja. Žao nam je zbog cijele te situacije, ali optuživali su nas i za ono u čemu nismo griješili, a kad vam bace blato u lice, što se više brišete, to ste prljaviji. Uostalom, kao tvrtka sa 1400 zaposlenika dosad smo imali samo dva spora, a radimo 26 godina. Neki će reći da je moj nastup čvrst, ali u Slavoniji je teško poslovati i morate se prilagoditi. Ali, svaki zaposlenik ima moj broj i može me nazvati. Nama je stalo da su naši zaposlenici zadovoljni, ali kao i svaki poslodavac moram razlikovati one koji ne rade dobro i one koji rade izvrsno. Onima za koje vidimo da se ne mogu snaći u poslu ponudimo premještaj na drugo radno mjesto. One koji su u svojem poslu dobri stimuliramo, organiziramo za njih putovanja i nagrađujemo ih na razne načine.
Nedugo nakon optužbi, bili ste i fizički napadnuti. Jeste li podnijeli prijavu protiv te osobe i prijete li vam i dalje?
- Podnijeli smo prijavu, radilo se o čovjeku sa psihičkim problemima i stoga ne bih ulazio u detalje. Primali smo prijetnje, ali su one većinom bile anonimne, a nekoliko su nas puta pokušavali ucijeniti.
Kako ste riješili problem s gostima koji su 27. svibnja 2016. u vašoj dvorani Barun Trenk zaraženi salmonelom?
- Iako nas je i policija pitala je li moguće da je netko namjerno donio salmonelu u našu dvoranu, mi smo kao vlasnici preuzeli odgovornost. Angažirali smo sudskog vještaka, javilo se 117 osoba s dokumentacijom, njih oko 77 imalo je pravo na odštetu i mi smo ju isplatili. Ja se još jednom ispričavam svima zbog problema koje su doživjeli.
Kakvi su bili poslovni rezultati društva Boso i povezanih tvrtki za 2016. godinu? Jesu li lanjske optužbe utjecale na pad prodaje?
- Sva društva su poslovala pozitivno. Godina je, bez obzira na sve, završila prilično dobro. Imali smo rast od oko tri posto u odnosu na prošlu godinu, društvo Boso imalo je 545,3 milijuna kuna prihoda, Pekar je ostvario gotovo 63 milijuna kuna, a društvo Stanić 17,6 milijuna kuna prihoda. I druge su naše tvrtke poslovale uglavnom bolje ili na razini prethodne godine. Dobit je nešto lošija jer smo imali izvanredne troškove uslijed cijele situacije, a prošlogodišnji su događaji utjecali i na pad prodaje, pa je ona tih mjeseci bila manja i do deset posto. No, sreća je da nas ljudi tu poznaju i vjeruju nam, pa se situacija brzo popravila.
Kao jedan od vodećih trgovaca, kako komentirate situaciju s Agrokorom?
- Ivica Todorić je radoholičar i sve što je dotaknuo pokušao je oživjeti. To je njegova pozitivna strana. Negativno je što je pretjerao i što je smatrao da će svi raditi kao on. U međuvremenu su došli i drugi jaki trgovački lanci, a što je više konkurencija jačala to je bilo teže dobro raditi. Radnici i država traže svoj novac, a nema ga se otkud crpiti. Dobavljači su s njim ipak dobro radili i nadali su se da će širiti tržište. Vjerojatno su radi toga robu davali uz dulje rokove plaćanja dok smo mi morali plaćati u dan. Vlasnička struktura vjerojatno će se promijeniti, velika većina poduzeća i objekata će se održati, a ljudi neće ostati na ulici. Međutim, realno je da će netko sve to morati snositi, a bojim se da će dobavljači biti najviše zakinuti.
Vidite li u tome priliku da preuzmete dio tržišta?
- Mi ćemo preuzeti dio tržišta. Već osjećamo da nam je promet veći i da se kupci preusmjeravaju. Vidjet ćemo što će biti do konačnog razvoja situacije. Mi smo, primjerice, Konzumu uspješno konkurirali i kada je bio najsnažniji. Ivica Todorić je ciljao na kupce koji će više platiti da bi kupovali u ljepšoj ambalaži i ljepšem objektu, a mi smo se ravnali realnijom logikom za naš kraj - daj mi nešto skromnije, ali jeftinije. Kada gledamo na razini NTL grupacije, čiji smo član, imamo informaciju da nam tržište raste oko 10 do 15 posto, što znači da ga netko gubi, a to je vjerojatno Konzum.
Kako funkcionira vaša suradnja s lokalnim dobavljačima?
- Lokalne proizvođače nastojim podupirati što je moguće više, pa tako većinu mesa, povrća, voća, gljiva, kave i domaćih sokova kupujemo od njih. S poslovne strane, to je često teško opravdati jer su uvozni proizvodi najčešće jeftiniji, no uvijek se trudimo pomoći lokalnim proizvođačima jer znamo da tako potičemo razvoj gospodarstva i kvalitete života cijelog kraja.
Kada ste i kako ušli u svijet poduzetništva?
- Još smo 1991. godine otvorili prvi kiosk, a nakon toga i prvu mjenjačnicu. Nakon što smo otvorili pet, šest kioska i mjenjačnica, pokazala se potreba za veleprodajom, pa smo ušli u taj posao. No, počeli su problemi s naplatom i okrenuli smo se maloprodaji. Imamo ukupno 12 tvrtki. Uvelike razvijamo pekarske proizvode, pa tako naša tvrtka Pekar opskrbljuje naš trgovački lanac i još nekoliko velikih lanaca. Putem tvrtke Eko Stočar bavimo se stočarstvom i proizvodnjom žitarica, a u svim tvrtkama ukupno zapošljavamo oko 1400 ljudi. Treba napomenuti i da smo 2000. godine osnovali Narodni trgovački lanac, udruženje trgovaca u svrhu nabave robe. NTL, čiji sam suvlasnik, nakon nekoliko je godina otvorio vlastite objekte i sada ima gotovo milijardu kuna prometa godišnje.
Što vam donosi najviše profita?
- U trgovini i pekarstvu zarada je veća, ali da bi se u tom poslu opstalo, sve što se zaradi mora investirati dalje, ulagati u budućnost. Mislim da dolazi do preokreta u poslovanju, da će opet biti važna proizvodnja robe jer će na tržištu biti manjkova mnogih proizvoda. Stoga će veća sreća biti u proizvodnji nego u trgovini i zato već sada pripremamo nova ulaganja u proizvodnju.
Opstajete u drukčijim okolnostima - u Slavoniji je manja kupovna moć, a prodajne cijene niže. Kako se nosite s time?
- Mi smo naučili na taj sistem rada. U Dalmaciji je prednost što se tijekom turističke sezone može postaviti željena cijena i više zaraditi, no nedostatak je što moraju više platiti radnika i objekte, a nemaju uhodanu radnu snagu. Kod nas u Slavoniji to je relativno stabilno, nema velikih oscilacija. Svatko se prilagodi svojim uvjetima.
No, stanovnici istočnijih dijelova Hrvatske u kupnju često odlaze preko granice zbog povoljnijih cijena.
- To nam je uvijek predstavljalo problem. Išlo se u Mađarsku, Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju. Nemamo lijeka za to, jednostavno se morate boriti. Hrvatski su problem, primjerice, prevelike trošarine na duhan, dodatni porez na gazirana pića i pivo i slično. U takvim se okolnostima sasvim normalnim čini da čovjek ode preko granice natočiti gorivo, kupiti pivo i cigarete, a usput i druge potrepštine te tako namiri svoje mjesečne potrebe.