Dvije 27-godišnjakinje iz Zadra, Sara i Mikela, dijele lijepi podstanarski stan na zagrebačkom Ribnjaku. Cure su ovdje formirale pravu malu zelenu oazu, a imati prostor u kojem ću se istinski osjećati ugodno njihov je glavni moto. Pitamo ih kako je počela priča s ovim stanom.
- Počelo je tako da smo trebale novi stan, jer smo prije živjele u suterenu koji je bio užasno taman, hladan i počeo se osjećati miris vlage. Horor za svakog tko želi imati džunglu. Ubrzo smo, srećom, ‘naslijedile’ ovaj stan od moje bivše kolegice s posla koja se odselila dečku i tako izbjegle višemjesečno razgledavanje preskupih zagrebačkih stanova. Uselile smo prije par mjeseci. Neću uljepšavati, stan je bio zapušten i neodržavan, s puno derutnog i razbijenog namještaja, prljav i prepun gazdaričinih stvari. S obzirom na situaciju na tržištu stanova, odlučile smo upregnuti snage i uz pomoć prijatelja sve očistiti, izbaciti smeće i razbijeni namještaj, razmontirati prastare regale i obojiti sobe. Meni je čak mama došla pomoći čistiti. Ništa bez mame - smije se Sara i priznaje kako je stan i dalje “work in progress” jer ulažu malo po malo.
Sarin životni prostor je zapravo prenamijenjeni dnevni boravak gdje je uspjela smjestiti dio za rad, odmor i druženja
Kombiniranje detalja
-Većina stvari je naša, iz bivših podstanarstava. Ikea je bila od velike pomoći, baš kao i Njuškalo. Detalje poput slika, plakata i raznih ukrasa kupujemo od prijatelja, radimo same ili donosimo s putovanja - ističu cure
- Sljedeći projekt je lijepo urediti balkon kako bismo imale gdje ispijati jutarnju kavu na suncu. Objema nam, kao Dalmatinkama, užasno nedostaje sunce - kažu simpatične cimerice i prisjećaju se kako se kod preuređenja već prebojavanjem zidova prostor jako otvorio.
- Meni je bijela boja zidova napravila čudo, stan izgleda puno veći nego kad smo se tek uselile. Stanovi u Hrvatskoj generalno imaju problem staroga glomaznog namještaja kojeg se vlasnici iz nekog meni nedokučivog razloga teško odriču - kaže Sara, a mi pitamo što su htjele postići u stanu.
Šarena komoda sa sobnim biljem služi kao pregrada između dnevnog dijela i kreveta
- Rekla bih funkcionalnost, ali to za svaku od nas znači različito. Za mene je to imati prostor za rad, odmor i druženje. To sam sve uspjela napraviti u jednoj sobi. Naime, moja soba je zapravo prenamijenjeni dnevni boravak, iz koje sam razmještajem odvojila spavaći dio pregradom i visokim biljkama, od uredskog dijela te dijela za druženje - priča Sara, a Mikela dodaje kako je za nju najbitnije da je njezin dio lijepa, mirna oaza u kojoj će se opuštati.
- Zeleni kauč u Sarinoj sobi i ormar u mojoj je od naše stanodavke, koju još nismo ni upoznale, ha ha.
Vjerojatno neće prepoznati vlastiti stan ako dođe na kavu. Većina stvari je naša, iz bivših podstanarstava. Ikea je bila od velike pomoći, baš kao i Njuškalo. Detalje poput slika, plakata i raznih ukrasa kupujemo od prijatelja, radimo same ili donosimo s putovanja.
Često se šalimo kako bismo mogle otvoriti Sica & Mica d.o.o. koliko smo se izvještile u bojenju zidova, organizaciji prostora i prenamjeni stanova. Čak smo same spajale i struju, mijenjale lustere i slično - smije se Mikela.
Kao i obično, zanima nas otkuda silna ljubav prema bilju.
- Nisam ni sama sigurna, počelo je sve još u Zadru, kad sam nakon sezone rada u hostelu udomila biljke kako ne bi umrle preko zime, a jednu sam ponijela sa sobom u Zagreb na diplomski studij. To je bila moja prva biljka, ali je ona nažalost uvenula jer sam je držala iznad televizije. Jednostavno se osušila iznutra.
Najbitnije mi je imati mirni kutak za opuštanje, ističe Mikela i dodaje kako biljke najčešće nabavljaju na rasprodajama Botaničkog vrta u Zagrebu gdje je ponuda odlična i povoljna
Sad imam jednu tetovažu posvećenu baš njoj. Otkad sam u Zagrebu često sam se selila, a posljednji stan u kojem sam bila dvije i pol godine bio je suteren i, jednostavno, biljke nisu mogle uspijevati. Sada to nadoknađujem - prisjeća se Sara.
U stanu, kažu, imaju točno 20 biljnih vrsta, a jedna od najdražih im je ogromna monstera.
- Nju mi je Mikela poklonila za rođendan. Najveća je i ima ogromne listove, a takve biljke su mi nekako najljepše. Plus nekako me podsjeća na djetinjstvo, nju su imale sve bake i doktorske čekaonice. Inače uvijek vrebamo rasprodaju bilja u Botaničkom vrtu gdje se super jako bilje može nabaviti po jako fer cijenama - kaže Sara.
O njezi bilja se, kao i većina “biljkoljubaca”, danas informiraju na internetu.
- Gledam YouTube tutoriale i pratim Instagram profil @biljkesuzelene, na kojem ima puno dobrih informacija i kviz subotom. Za sve ostalo, tu su prijatelji - kaže Sara i dijeli s nama svoj plan za budućnost.
- Kako od jestivog bilja trenutačno imamo samo aloe veru, planiram napraviti neku DIY gredicu i zasaditi začine, možda i salate - kaže Sara, a na naš upit s čime su najzadovoljnije u ovom prostoru, uglas odgovaraju:
- S cimericom, ne bih ju mijenjala za ništa - smiju se cure.
Foto: Berislava Picek/Hanza Media
