Od sedam velikih potresa s ljudskim žrtvama i materijalnim štetama, od kojih je čak pet bilo u Italiji, inženjer Dario Almesberger posljednjih je dvadeset godina prisutan u obnovi svih njih u toj zemlji. Italija je poznata po kvaliteti izvedbe obnove.
Almesberger je rođen je u Rijeci 1943. godine, završio je studij u Zagrebu 1965. i potom se zaposlio u Italiji 1973. godine te danas ima dvojno državljanstvo, hrvatsko i talijansko. Talijansko državljanstvo dobio je izravno od predsjednika Italije kao zaslugu za rad na obnovi konstrukcija oštećenih u potresu koji se dogodio na području susjednih talijanskih regija Kampanije i Basilicate početkom 80-ih godina. U Italiji ga zovu “Il medico del palazzi” - doktorom za palače.
- Moja specijalnost su i dijagnoza i monitoring konstrukcija s kontrolama na objektima bez razaranja, što uključuje ultrazvuk, termografiju, radiografiju, endoskopiju, ustvari sve metode koje su dobro poznate u medicini, u kojoj je pacijent čovjek, a moj je pacijent konstrukcija - zidana, betonska, drvena ili čelična - rekao nam je u telefonskom razgovoru u četvrtak Dario Almesberger, koji živi u Trstu.
Razgovor smo nastavili i mailom. Sa svojom tvrtkom SER.CO.TEC. (Servizi, Controlli Tecnici) izveo je kontrolu na više od 700 objekata, među kojima je i poznata bazilika Aja Sofija u Istanbulu, ali i konstrukcija Rimskih vrata u Rijeci.
Koja je bila najzahtjevnija obnova u kojoj ste sudjelovali i nakon kojeg potresa?
- Na obnovi Furlanije nakon potresa 1976. godine s mnogo stradalih naučio sam puno, o čemu sam održao prezentaciju na međunarodnom stručnom skupu godinu kasnije u Splitu. Furlanija je nakon obnove, koja je trajala približno 30 godina, od zaostale regije postala treća najrazvijenija pokrajina u Italiji, poslije Lombardije i Pijemonta.
Koji je od potresa na čijim ste obnovama radili najsličniji nedavnom u Zagrebu?
- Šteta najsličnija onoj od potresa u Zagrebu bila je ona od potresa 2009. u L’Aquili, glavnom gradu pokrajine Abruzzo, gdje su najviše stradale zidane konstrukcije, zgrade te spomenici kulture i crkve, jednako kao i u Zagrebu. Stambeni objekti i tvorničke hale odmah su sanirani ili srušeni te ponovno sagrađeni prema novim seizmičkim propisima. Obnova još traje. Odvija se polako jer je grad poznato sveučilišno središte s mnogo povijesnih zgrada, za čiju su obnovu potrebni novac i vrsni majstori. Do sada je sanirano samo 50 posto spomenika kulture, ali sve se na njima radi s originalnim materijalima. Razgovarao sam danas s kolegama u Aquili i kažu mi da bi, kad to bude moguće, rado podijelili iskustva ako im u posjet dođe grupa inženjera i arhitekata koja će raditi na obnovi Zagreba.
“Šteta od potresa u Zagrebu slična je onoj u Aquili, koja se obnavlja već 11 godina”
S obzirom na vaše iskustvo, što bi onako na prvu, jer ipak niste bili u Zagrebu i vidjeli nastalu štetu, poručili građanima, političarima i struci u vezi s ovom situacijom?
- Na televiziji sam pratio sve događaje i snimio film o demontaži dijela zvonika katedrale. Iz iskustva obnove Furlanije, koja je trajala od 1976. do 1996. godine i bila je uspjeli primjer rada na područjima svih potresa u Italiji, smatram da je za uspjeh jako bitno kvalitetno planiranje obnove. U ovoj situaciji politika bi trebala biti jedinstvena i osigurati sredstva za obnovu, a struci prepustiti stručne odluke. Prvo je nužno hitno obnoviti objekte u kojima ljudi rade i javne ustanove kao što su bolnice, škole, tvornice i hoteli... Bitno je da rad, proizvodnja i usluge ne stanu. Nakon toga treba objekte u kojima ljudi stanuju sanirati ili srušiti pa sagraditi nove, a potom obnoviti spomenike kulture. Spomenici su važni za turizam, ali je njihova sanacija prilično teška, dugotrajna i skupa.
Kako ojačati zgrade od cigle, primjerice iz 20-ih i 30-ih godina te zašto je to skupo? Kako provesti obnovu privatnih kuća i zgrada?
- Novim materijalima kao što su specijalni malteri, mreže od ugljičnih niti i trake od titana mogu se znatno ojačati zidane konstrukcije. U Italiji su sanirane zgrade u skladu sa seizmičkim propisima, pa u prodaji nekretnina imaju znatno veću vrijednost. Ovdje se valorizira vrijednost zgrade ne samo prema toplinskoj izolaciji nego i na temelju stupnja otpornosti na potrese. Prilikom obnove država treba pomoći vlasnicima, ali i oni moraju dati financijski doprinos jer je ojačana zgrada sigurnija i vrednija.
Što je bitno prilikom obnove spomenika kulture?
- Kod spomenika kulture treba sačuvati arhitektonsku i povijesnu autentičnost objekta. Moja je tvrtka, po nalogu Unesca, radila dijagnozu i postavila monitoring uređaj na Aji Sofiji. Kod tog spomenika, starog više od 1500 godina, nekoliko je puta nakon potresa bila obnovljena velika centralna kupola, ali svaki put s istom tehnologijom i materijalom, sve u svrhu očuvanja povijesne autentičnosti. Kod spomenika kulture velike vrijednosti treba prihvatiti i uzeti u obzir, koliko god je to moguće, tzv. povijesni rizik, radi očuvanja autentičnosti konstrukcije, i primijeniti što manje invazivnih zahvata. Kosi toranj u Pisi nalazi se u potresnoj zoni već 400 godina i zadržao je svoju povijesnu vrijednost jer su svi zahvati koji su dosad na njemu izvršeni originalni i nevidljivi.
Dario Almesberger poznat je u Italiji kao “Il medico del palazzi” iliti doktor za palače, a tamo je sudjelovao u svim važnijim projektima obnove nakon potresa
U Italiji je čak 57 posto spomenika kulture čitave Europe pod zaštitom Unesca...
- Moja tvrtka kontrolom takvih objekata, koji nisu bili razoreni, postavlja dijagnozu stanja konstrukcije i radi idejne projekte sanacije. Nekad se od nas traži da provedemo kontrolu kvalitete izvršenih sanacijskih radova. Spomenut ću samo tri spomenika u Italiji na kojima smo radili: Castel Sant’Angelo ili Anđeoska tvrđava u Rimu, Torre dell’Orologio (Toranj sa satom) na Trgu svetog Marka u Veneciji i monumentalni kompleks Certosa di Pavia u Lombardiji.
Nakon potresa u Dubrovniku Knežev dvor je učvršćen betonom, što se pokazalo lošim te mu nanijelo novu štetu.
- Da bi se zadovoljili postojeći propisi, sve oštećene zgrade u Dubrovniku, uključujući i Knežev dvor, ‘odjevene su u beton’. Danas postoje novi materijali, manje invazivni, no malo skuplji, koje svakako treba primijeniti u ojačavanju konstrukcije spomenika kulture.
Radili ste i na sanaciji ratne štete u Sarajevu?
- Da, boravio sam više puta u tom gradu. Napravio sam dijagnozu oštećenja od ratnih razaranja na oko deset najvažnijih objekata u Sarajevu, kao što su Gradska vijećnica, Poslovni centar Unis, Željeznički kolodvor, Crkva svetog Josipa... U Sarajevu sam bio kad su se gradili objekti za Olimpijske igre 1984., ali i na procjenama njihovih oštećenja 1994. i 1995. godine.
Za kraj nešto privatno. Jeste li se jako preplašili pandemije, posebice zato što ste u Italiji? Vaše su dvije kćeri liječnice u bolnicama u Udinama i u Firenci.
- Nakon potresa, ratova, požara i frontalnog sudara sa svojim automobilom, više me ništa ne može iznenaditi. Od moje tri kćeri, dvije su liječnice i sada rade na prvoj liniji obrane od pandemije, zbog čega se silno brinem... No, čim budem mogao, dolazim u Zagreb, gdje imam stan i mnogo prijatelja inženjera i arhitekata kojima dobrim savjetima mogu pomoći u radu na projektiranju sanacije oštećenih konstrukcija.
Foto: Matija Djanješić/Hanza Media, Dario Almesberger
