Dvije jordanske arhitektice osmislile su modularni i jednostavni sustav uličnog namještaja koji se jednostavno i brzo može sastaviti na bilo kojem praznom prostoru. Sarah Abdul Majid i Sandra Hiari dizajnirale su sustav naziva Playscapes za upotrebu u svom rodnom gradu Ammanu, gdje su javni parkovi s igralištima za djecu malobrojni.
Playscapes igrališta uz prazne površine u gradovima i manjim mjestima izvrsno su rješenje za izbjegličke kampove i druge sredine u kojima se djeca nemaju gdje kvalitetno igrati. Sustav se sastoji od niza jednostavnih, jeftinih drvenih dijelova nalik na palete. Dijelovi se spajaju na razne načine, tako da mogu oblikovati razne elemente opreme za igranje kao što su penjalice, kućice, pješčanici ili druge funkcionalne elemente. Nema potrebe za specijaliziranim alatima pri montaži i relativno jednostavno dvije osobe to mogu montirati. Svaki modul izrađen je od strojno rezanog drva bora, nalikuje na paletu, a povezuju se drvenim šipkama. S obzirom na to da zbog oblika ne zauzimaju puno mjesta pri transportu, sami troškovi prijevoza dijelova su niski.
Trenutačno se razvijaju osnovne serije koje će biti dostupne za prodaju putem web stranice arhitektica. Također, arhitektice razvijaju kompaktniju verziju proizvoda koji će biti prikladni za puno manje prostore, npr. stanove
SKUPINE
Arhitektice kažu da je prvobitna ideja bila da se zapune prazni urbani prostori u Ammanu koji će tako postati mjesta igre i okupljanja, ali interes za projekt nadišao je tu prvu ideju.
- To je ideja koja se može provesti u izbjegličkim kampovima jer je sustav nešto privremeno i lako se može spojiti i po potrebi razmontirati. Osim toga, velik je interes škola i vrtića jer se sustav može preoblikovati tako da odgovara različitim dobnim skupinama. Za stariju djecu, sustav može imati i šipke za penjanje. Mogućnosti su beskrajne, sve ovisi o mašti korisnika i značajkama prostora - rekla je Sarah Abdul Majid za Dezeen.
Sarah Abdul Majid studirala je krajobraznu arhitekturu u Londonu, gdje je počela surađivati sa Sandrom Hiari gdje su obje arhitektice radile na master planu razvoja grada Ammana. Grad koji je narastao od oko 2000 do 4 milijuna stanovnika tijekom 20. stoljeća uglavnom je neplaniran i ima jako malo parkova i igrališta. Taj proces je nadahnuo dvije arhitektice da pogledaju načine kako bi mogle implementirati ideje urbanog dizajna na razini lokalne zajednice, a ne na razini vlade.
BIROKRACIJA
- Nažalost, kad prolazimo kroz formalne kanale, ponekad je vrlo teško, zbog politike i birokracije puno planova samo je ostalo na polici, zato smo odlučile ići na neformalniji pristup, male urbane intervencije - kaže Sarah Abdul Majid.
Majid i Hiari već su primile brojne narudžbe kupaca, a trenutačno razvijaju osnovne serije koje će biti dostupne za prodaju putem njihove web stranice i rade na drugoj, kompaktnijoj verziji proizvoda koja će biti prikladna za manje prostore. Više o svemu pogledajte na www.playscapesjo.org.
Izvor: Dezeen
