Obiteljski blagdani u Istri

Radosni blagdani u toploj obiteljski kući poznatog opernog pjevača u Istri

Raskošni ukrasi u svim bojama, bogato ukrašeno drvce i vijenac iznad kamina, kao i puno detalja, svake godine uljepšaju prostor nekadašnje staje

Bila je to zapravo samo staja u mjestu Jesenovik, nedaleko od Lovrana, no uz puno truda postala je savršena kuća u kojoj obitelj Surian provodi blagdane. Okupi se cijela obitelj, ukrase dom, naprave gomilu hrane u kojoj uživaju.

Ne treba ni reći da djeca obožavaju blagdane, a posebno zato što se, zajedno sa svima ostalima, obuku u Djeda Mraza. Za ukrašavanje doma zadužena je Leonora Surian, koja ima istančan osjećaj za to. Ako se nekad dogodi da ona ne stigne, onda njen brat Giorgio, njegova supruga i djeca zajednički otvaraju svoja četiri pozamašna paketa puna ukrasa i čine svoj dom šarenim i veselim. I svake godine im to predstavlja jednako veselje.

 

PROSLAVA

- Sobe ne ukrašavamo, tako smo se dogovorili, ali sve ostale prostorije da. Djeci je to velika stvar pa se zapravo ozbiljno posvetimo ukrašavanju. Bude tako veselo, okupimo se pred kaminom, pjevamo božićne pjesme, smijemo se, družimo... Veselo je i lijepo svake godine i svi cijenimo činjenicu da se još jedne godine okupljamo i slavimo - kaže Giorgio Surian, koji s obitelji inače živi u Zagrebu, a samo blagdane provodi u prostoru koji je sam uredio uz obiteljski dom. Pjesme koje izvode zacijelo zvuče nevjerojatno s obzirom na to da se svi u obitelji bave pjevanjem - otac Giorgio poznati je operni pjevač, a njegovim stopama išlo je i troje njegove djece. Kći Leonora je glumica, koja uz to izvrsno pjeva, dok se sinovi Giorgio i Stefan, uz neke druge poslove, bave i pjevanjem.

Za uređenje je uglavnom zadužena Leonora Surian, a ako ona ne stigne, njezin brat Giorgio s obitelji izvuče četiri pune kutije ukrasa i onda odvoje cijeli dan kako bi uljepšali prostor u kojem se svi okupljaju

 

 

A svoj drugi dom Giorgio mlađi uređivao je korak po korak. Odnosno, većinu je uredio on sam. Obiteljska kuća Surianovih sagrađena je 1912., a staja je dozidana u blizini nakon otprilike deset godina. Dugo je služila kao skladište, a onda je Giorgio odlučio kako će je preurediti. Trebale su mu za to dvije godine, ali rad je bio polagan, temeljit i gotovo da i nije bio posao. Giorgio je sve to radio s guštom - svaki detalj predstavljao mu je izazov. Nikad prije nije radio s drvom i kamenom, no dok su majstori radili svoj dio posla, zaključio je kako je bolje da i sam nešto radi umjesto da, recimo, leži na kauču i gleda filmove. Bilo mu je zapravo dosadno i odlučio se okušati u radu rukama. Pritom je, slobodno to možemo reći, otkrio još jedan svoj talent. Nitko ne bi mogao reći da je namještaj radio netko kome je bilo dosadno pa je pokušao nešto napraviti. Reklo bi se, zapravo, da iza svega toga stoje profesionalne ruke koje takve predmete izrađuju već godinama.

 

- Zapravo sam se igrao sam i radio. Majstore sam zvao da, recimo, urede neke stvari do kraja. Kad pogledam sve što sam sve napravio, a pritom mislim da upotrebu drva... Nije to ništa kvalitetno, ali je lijepo. Jako sam ponosan na kamin u dnevnom boravku, onaj koji je sad ukrašen u božićnom duhu, a koji sam radio uz pomoć klesara. Sam sam tesao sve kamenje koje smo koristili u kuhinji, uz stričevu pomoć. A peć za pizzu.... Možda mi nećete vjerovati, ali napravio sam je gledajući tutorial na internetu - priča Giorgio i kaže da je s vremenom ubrzao rad. Nešto što mu je na početku uzimalo sate i sate, kasnije je zahtijevalo od njega sve manje vremena. Tako je, primjerice, krevet iz jedne sobe, koju nazivaju plavom, napravio u samo jednom danu.

 

 

U BOJAMA

Svaka spavaća soba ima svoje ime po boji na stropu - tu su crvena, zelena i plava. Svaka je uređena drugačije, a zajedničko im je da su pune svjetla. Čak je i prostor u kojem je bio smješten bunar kasnije pretvoren u sobu, a bunaru je odana počast tako što su prilikom uređenja dali sve od sebe da se zadrži dojam vode. Slike na zidovima pune su takvih motiva, na njima su žabe, djeca u vodi, a u visini očiju nacrtani su i valovi.

Jedine prostorije koje se ne ukrašavaju su spavaće sobe. Sve drugo doživi totalnu promjenu, a u tome, sasvim očekivano, najviše uživaju djeca, koja obožavaju ukrašavanje doma 

 

Prostor nekadašnje staje zapravo je velik - riječ je o 130 kvadrata, koji se tijekom godine iznajmljuju. Jedino vrijeme kada gosti u njemu ne mogu biti su blagdani jer to obitelj ljubomorno čuva samo za sebe. Giorgio priznaje da se zapravo najbolje osjećaju kad su u svom drugom domu jer to uvijek znači da je cijela obitelj na okupu.

 

 

Foto: Neja Markičević/Hanza Media

Izdvajamo

Iz drugih medija