Kad smo projektirali temeljitu, ali jednostavnu, adaptaciju vlastitog stana, supruga i ja smo osmislili 'veliku živahnu sobu' i 'malu tihu sobu'. Nismo tradicionalno imenovali namjenu - 'dnevni boravak', 'spavaća soba', 'ured' i slično. Umjesto toga, odredili smo atmosferu i stvorili dvije atmosfere koje se međusobno uravnotežuju.
Uspješno koristimo te prostore za život i rad, poput dvaju preklopljenih slojeva, pri čemu oba iziskuju jedan drugi. 'Život' i 'rad' ionako su umjetne kategorije. Život je jedan i cjelovit i bitno je ima li način na koji se provodi vrijeme smisla.
Ponekad u svojem stanu želiš puno akcije ili raditi s više ljudi - u vrevi, u velikom prostoru, zvuku razgovora ili uživati u glazbi, mirisima iz kuhinje, stotinama šarenih ceduljica, na plesnom podiju. A ponekad je bitno usredotočiti se ili opustiti, možda razgovarati u privatnosti, posve se udubiti u radnju ili samo spavati u miru.
Također, ponekad dvoje ljudi istodobno treba dvije različite atmosfere. Pritom jedna osoba katkad tijekom dana ili čak tijekom samo jednog sata prijeđe iz jedne atmosfere u drugu nekoliko puta. I zato su u našem stanu nastale dvije sobe, jedna velika i živahna, a druga mala i tiha.
Velika nam je soba do sada služila kao - dnevni boravak, fotostudio, radionica/igraonica za maksimalno 20 ljudi, mjesto za co-working, studio za ručni rad, prostor za tulume, spavaonica za desetero ljudi i još mnogo toga. Mala nam soba služi kao spavaća soba, stolarska radionica, soba za tihi rad i telefoniranje, prostor za meditiranje, soba za intervjue...
STAN S MNOGO LICA I SCENARIJA
Arhitekt Veljko Armano Linta i produkt dizajnerica Ana Armano Linta, s mačkom u njihovom zagrebačkom domu
Sve su te preobrazbe moguće zato što nam je namještaj lagan i/ili na kotačima, odnosno lako sastavljiv i/ili rastavljiv. Povrh toga, raspored prostorija u stanu i njihov odnos spram vanjskoga svijeta kao što su pogled i osunčanost u različitim dobima dana podržavaju takvu atmosferu.
Ishod je toga da sretno živimo i radimo (arhitekturu, dizajn, izradu rukotvorina, facilitiranje, regenerativni dizajn) u 58 četvornih metara, a čovjek bi obično mislio da za to trebaju veći, odvojeni prostori. Tajna nije u namještaju, a sigurno nije ni u stilu prostora. Ključ je u činjenici da smo u vlastitom umu uspjeli raspršiti predodžbu o spavaćim sobama, dnevnim sobama i uredima. Uspjeli smo čuti svoje dublje potrebe.
TIHA SOBA
Uz veliku živahnu sobu, tu je i mala, tiha soba koja služi kao spavaća spoba, stolarska radionica, soba za tihi rad i telefoniranje te prostor za meditiranje
Ponekad je dobro slijediti ono što je uobičajeno ili u skladu sa standardima, a ponekad nije. Ništa se ne treba podrazumijevati. Dobro je i postaviti si svako toliko neka pitanja vezana za životni prostor i namještaj kao što su: treba li mi ovo doista, kakve životne situacije zamišljam ovdje, nastojim li nekoga impresionirati ovime i slično.
Mi smo projektirali svoj stan tako što smo nastojali izabrati koje ćemo 'tradicije' zadržati jer su nam korisne, a koje ćemo odbaciti. Zato smo morali pronaći kreativna rješenja, prikladna za naše potrebe. Bitno je zapamtiti da se svi mijenjamo. Zato je dobro da prostor može podržati naše promjene, od malih i čestih promjena naših aktivnosti i osjećaja do velikih promjena u životnom stilu i osobnosti.
Sve fotografije stana na jednom mjestu pogledajte u našoj galeriji.
Tekst i fotografija: arhitekt Veljko Armano Linta
