Iz najave same predstave, čija je premijera 12. travnja, dobivamo uputu da sudjelujemo u parafrazi filma "Dvanaest gnjevnih ljudi", u ženskoj verziji vježbe iz demokracije. A radnja je sljedeća: godina je 1759. i zemlja čeka najavljeni dolazak Halleyjeva kometa. Kći Lady Wax je ubijena, a stanovnici ovoga ruralnog grada željni su krvi. Sally Poppy proglašena je krivom za zločin, zajedno s ljubavnikom koji je već obješen. Sallyn put do omče ovisi o tome je li ona doista trudna, kao što tvrdi, ili otvoreno laže. Ako je trudna, život će joj biti spašen i neće biti obješena. Sallyna sudbina leži u rukama dvanaest žena, okupljenih da donesu jednoglasnu odluku na ovaj ili onaj način.
Neke od žena jedva čekaju obaviti svoju dužnost, dok druge jedva čekaju da im dužnost završi. Njihov status, dob i klasa su različiti; jedna je tek zakoračila u punoljetnost i brak, druga je u osamdesetima. Jedna od žena je nerotkinja, druga je imala 21 dijete. Usred njihove svađe i zadirkivanja, jedna žena shvaća važnost njihove prisutnosti u porotničkoj sobi. Primalja, Lizzy, zna da, usprkos rulji koja vapi za krvlju ispred njihovog prozora, dvanaest žena ima priliku donijeti važnu odluku koja će promijeniti život u svijetu kojim upravljaju muškarci. Međutim, žene se moraju boriti sa svojom savješću kako bi donijele odluku.
"Moja najdraža rečenica nije u komadu i nitko je ne izgovara, nego je nešto što objedinjuje cijeli komad, a to je: ‘Kada prosjaci umiru, ne padaju kometi‘. Sadržaj predstave je sljedeći: 12 žena mora odlučiti je li Sally Poppy trudna, a stvar je u tome da one nisu originalna porota i Sally Poppy je već osuđena na smrt vješanjem. U tom trenutku je rekla da je trudna. I sada se mora dokučiti je li trudna, ili nije. U ovoj predstavi nije naglasak na feminizmu i ženskom pitanju, iako o tome svi govore. Predstava govori o uspostavi demokracije i o izbjegavanju odgovornosti unutar demokracije", ističe redateljica Marina Pejnović.
Glumice smo zamolili da nas diskretno uvedu u atmosferu predstave, bez pretjeranog spoilanja,a najbolji način za to bio je odabir njima najvažnije, najsmješnije ili najbolnije misli koju njihovi likovi donose na scenu.
Jelena Perčin u predstavi igra Ann Lavender i omiljena rečenica joj je: "Jako je čudno da znamo puno više o tisućama milja udaljenom kometu nego o ženskom tijelu". Helen Ludlow koju igra Lana Barić, ističe: "Ja ne razumijem zašto uopće mora biti rata".
Ivana Boban igra Sarah Hollis: "Već dvadeset godina nisam izgovorila niti riječi" te dodaje: "Često se bojim kao Ivana Boban, a još više se bojim kao Sarah Hollis. Već 20 godina živim u strahu. Imam sina, pravi je kršćanin, ni mrava ne bi zgazio", ističe Ivana. Lik Elizabeth Luke igra prvakinja Jadranka Đokić kojoj je omiljena misao: "Bila si žrtvom njegove gravitacije"
Olga Pakalović igra Mary Middleton: "Imam 25 godina, već godinama. Imam ogromno polje poriluka koje treba obrati, petero djece, i bojim se anđela", dok Mirta Zečević igra Judith Brewer i najdraža misao njezina lika joj je: "Gasi klimu". Legendarna Alma Prica u predstavi igra Charlotte Cary: "U svakom slučaju je uznemiravajuće", međutim ta je rečenica, nažalost izbačena odnosno štrihana.
Hannah Rusted igra Iva Jerković Oreški koja je odabrala sljedeću misao: "Kitty i ja smo shvatile što se sprema pa smo pokušale pobjeći", dok Iva Mihalić igra Emmu Jenkins i ključnom joj se čini upravo ova izjava: "Tvrdim ili ne tvrdim, ja sam to izgovorila. To su činjenice."
Ana Begić Tahiri igra Kitty Givens, i u svojoj je duhovitoj maniri rekla da nema "sudbonosnu rečenicu" u predstavi, ali da joj je drago da kao 45-godišnjakinja igra 25-godišnjakinju i jede kruh na sceni. Peg Carter igra Dora Lipovčan, a njoj je najsmješnija rečenica: "Moj David zna najzgodnije trikove s jezikom".
Ksenija Marinković igra najstariju matronu Saru Smith i odabrala je rečenicu koja njezin lik ponajviše opisuje: "Imala sam 21 dijete i tri muža. Svi su bili zadovoljni. Prije godinu dana na rukama sam mogla trajati cijelu minutu." Lana Meniga kao glavna (anti)junakinja, odnosno glavni lik Sally Poppy posebno ističe misao: "Svake noći kada legnem spavati velika pukotina razdire nebo i iz nje naviru anđeli". Barbara Vicković kojoj je dodijeljena čast svršetka predstave, ali to bez riječi. Barbara tumači Lady Wax, a duhovito se osvrnula na svoj lik: "Nakon 30 godina na ovoj pozornici, ostala sam bez teksta", zaključila je Barbara.