Upravo smo se vratili sa skijanja, i dok otpakiravam kofere i raspremam stvari kuća mi izgleda kao da se događa seoba naroda. Uzmem pauzu, skuham si kavu, a kad tamo na Instagramu SVI (valjda i Luka i Borna) u St. Moritzu. Tješim se jedino time da će i oni ovako prati veš, kao ja sada, kad se jednom vrate kući...
No, pređimo na temu. U St. Moritz odlazimo zadnjih 15-ak godina, ponajviše zbog činjenice što ne živimo u Hrvatskoj pa nemamo taj luksuz odlaska na skijanje automobilom i uživanja na svakoj talijanskoj benzinskoj u paninima i cappuccinu, već na skijanje moramo avionom. Drugi razlog je i taj što moj suprug godinama nije smio skijati pa mu moj omiljeni Nassfeld i nije bio previše zanimljiv jer mu je jedina razbibriga tada mogla biti čuvanje i naše i tuđe djece na baby liftu. Od toga je nakon dvije sezone odustao. U zadnjih par godina pojavio se i treći, ujedno i najvažniji razlog - a taj je što je baš tamo društvo naše djece. Naime, naša kći tinejdžerica trenutno preferira skijanje s prijateljima, a ne s roditeljima pa je tako u ovom periodu života St. Moritz skijaško odrediše na kojem je moj život puno jednostavniji.
Kroz sve te godine zimskog odmora u St. Moritzu stekli smo neke svoje navike, otkrili mjesta koja obožavaju i lokalci, upoznali ljude koji tamo žive ili su vlasnici nekretnina, restorana i dućana i slobodno mogu reći da to "selo bogatih i slavnih", kako ga vole nazivati, vrlo dobro poznajemo.
Hoteli
Dvije gradske institucije su svakako hoteli Badrutt‘s Palace i Kulm. Ja sam oduvijek tim Kulm, iako za oba morate imati podeblji bankovni račun, osobito nakon pandemije, ali i u periodu školskih praznika kad se cijene noćenja utrostruče. Nakon punih 20 godina otvorio se i renovirani luksuzni hotel Grace La Margna koji je zaista vrijedan pažnje.
Ako želite ski in and out i nije vam važno da ste stalno u žiži, hotel Cresta Palace u susjednoj Celerini, koja je žičarom povezana s Corvigliom, je odličan izbor. Ipak, možda i najdraže mjesto u dolini mi je hotel s vrhunskim restoranom pod imenom Bellavista u Silvaplani.
Topla alpska atmosfera, domaća hrana i divna terasa na kojoj možete na suncu uživati uz kavu i ručak dobitna su kombinacija, a pravi doživljaj upotpunjuje i to što se tamo većinom okupljaju "Milanesi" i lokalci. A i cijene su prihvatljivije, koliko to mogu biti s obzirom na lokaciju. Među favoritima mi je i Kronenhof u Pontresini koji je jedan od najboljih hotela u kojima sam bila na skijalištima.
Restorani
Langosteria je restoran koji smo otkrili kada je otvoren u Milanu jer s vlasnikom Enricom Buonocoreom imamo zajedničke prijatelje koji su nas tamo prvi put odveli pa nitko nije bio sretniji od nas kada su lani otvorili restoran u St. Moritzu. Tamo smo ručali svaki dan dok smo čekali Karla da završi sa školom skijanja koja se nalazi upravo ispred restorana. Ne trebam vam previše govoriti, osim da ćete uživati u baš svakom obroku i da na meniju ne postoji jelo koje nije prefino. Jedina mana je to što se od prošle godine sa skijanja vraćam s dva kilograma više.
Uz Langosteriju, relativno novi restoran u gradu je i Dal Mulin u kojem su jela, koja priprema bivši chef kuhinje hotela Nira Alpina koji je odlučio krenuti u samostalne vode, za svaku preporuku.
Osim novih mjesta tu su i ona dobro poznata kao što je cafe-restaurant Hanselmann u centru koji je gradska institucija. Upravo ovdje možete pronaći najfinije sendviče, krafne, ali i tradicionalni rosti koji je moj izbor. S druge strane, na samom skijalištu smjestio se Salastrains, tradicionalni restoran u vlasništvu iste obitelji kao i hotel Bellavista, koji nudi odličnu atmosferu uz glazbu i gurmanski ručak s prekrasnim pogledom s terase.
Shopping
Što se shoppinga tiče, Trois Pommes je poznati švicarski multibrend dućan vodećih modnih kuća u kojem, nažalost, uvijek nešto nađem za sebe. Amavita u centru i ljekarna Kulm nezaobilazna su destinacija za švicarske vitamine i kozmetiku koju volim, ali o tome više drugom prilikom. Ne mogu odoljeti ni butiku Ebneter-Biel u kojem svaki put nađem nešto što mi baš treba - od stolnjaka i salveta pa do posteljine i ručnika. U monobrend dućane rijetko zalazim, ali morala sam baciti oko na novootvoreni Moncler Grenoble pod palicom čuvenog Rema Ruffinija koji je, kada govorimo o interijeru, spektakularan. Uz sve to, ne propuštamo ni odlazak u lokalni supermarket Coop gdje kupujemo Caotinu, švicarski Kraš Ekspress, i kući se ne vraćamo s barem dva kilograma tog čokoladnog praha.
Umjetnost i događanja
Osim skijanja, St. Moritz u ovom periodu nudi pregršt događanja kao što su konjička utrka White Turf koja se održava na ledu zaleđenog St. Moritz jezera, ali i ponude umjetničkih galerija koje uvijek imaju zanimljive postave. Jedna od najpoznatijih je svakako ona Vite Schnabela. U ovom tjednu se svake godine održava i čuveni Nomad Circle, ovoga puta u nekadašnjem hotelu Eden, gdje će se predstaviti neke od najvećih europskih galerija poput galerije Nilufar u vlasništvu Nine Yashar.
Toliko od mene. Vraćam se svojim neraspakiranim koferima, a svima ostalima želim dobar provod u St. Moritzu danas, sutra ili kad god vas put ili navigacija tamo navede.
Vaša M.