S glumicom smo proveli poslijepodne u ugodnom druženju, a tijekom više od dva sata prave ženske ćakule dotakli smo se brojnih tema - od glume preko mode, beauty rutine, putovanja, ljubavi pa sve do sporta, od kojeg je ova nesuđena sportašica odustala upravo zbog kazališta.
Ona je ambiciozna, svestrana, neposredna i prava temperamentna južnjakinja koja je u umjetnost, ali i posao od kojeg danas živi, zaljubljena od najranijeg djetinjstva. Dvadesetosmogodišnja Metkovka Josipa Anković najmlađa je ženska članica ansambla Satiričnog kazališta Kerempuh i glumica čije vrijeme ne dolazi, već je došlo. Dokazala je to još jednom odigravši glavnu ulogu u Kerempuhovoj novoj predstavi "Smrt na dopustu" redatelja Kokana Mladenovića koja je premijerno izvedena 8. ožujka. U njoj je sasvim ravnopravno stala uz bok jake glumačke postave koju čine, između ostalih, i Tarik Filipović, Mia Begović, Hrvoje Kečkeš, Borko Perić, Vilim Matula te Ines Bojanić. Bio je to više nego sjajan povod da Josipu nagovorimo na intervju koji smo naposljetku, umjesto na kavi, sasvim spontano odradili u Kerempuhovoj garderobi dok se naša sugovornica sređivala za fotografiranje koje je uslijedilo. Tijekom gotovo dva sata prave ženske ćakule dotakli smo se brojnih tema - od glume preko mode, beauty rutine, putovanja, ljubavi pa sve do nogometa, od kojeg je ova nesuđena sportašica odustala upravo zbog kazališta.
- Nitko se nije bavio glumom u obitelji, ali nitko nije bio iznenađen kad sam rekla da želim biti glumica. Oduvijek sam bila glavni zabavljač gdje god sam se pojavila. Ljubav prema glumi u meni živi od najranijeg djetinjstva. Još dok sam bila dijete sjećam se koliko sam uživala u majčinim pričama i lutkarskim predstavama, a često sam se zabavljala na način da sam imitirala scene koje su bile prikazane na televiziji. Uz glumu bavila sam se i nogometom, gotovo svakodnevno igrala sam ga s bratom Lukom i ekipom iz ulice, a u srednjoj školi sam ga i trenirala. Imala sam i muško i žensko društvo i mislim da je to razlog mog osebujnog karaktera. U sebi imam i "muškog" i "ženskog" i mislim da je to jako bitno za glumu – napominje Anković koja nam je otkrila da je na jedan sasvim neobičan način otkrila da je gluma doista njezin poziv i to zahvaljujući jednom snu.
- Bilo je to u srednjoj školi i sanjala sam da sam bila na nogometnoj utakmici i da su me huligani počeli napadati. Nekako sam uspjela pobjeći i sakrila sam se u kazalište, u kabinu i tamo osjetila mir. Odmah sam znala da je to znak da ipak više ne ozljeđujem koljena na nogometu jer će mi možda jednog dana trebati za scenu - smije se glumica kojoj je na njezinom glumačkom putu najveća podrška bila upravo majka koja je po struci profesorica književnosti. - Ona me spremala za prijemni ispit koji sam naposljetku položila iz druge. Dolazim iz obitelji u kojoj se oduvijek govorilo da ako u nešto dovoljno vjerujemo, ako se trudimo i ako to volimo da nema šanse da uspjeh izostane - kaže Josipa koja je glumačku samouvjerenost kojom odiše stekla ulogama u desetak kazališnih predstava među kojima je i njezin hvaljen autorski projekt "Fešta" nastao u suradnji s Josipom Ledinom, filmskim ulogama ("Slatka Simona" i "Šesti autobus"), a epizodne uloge odigrala je i u HRT-ovim serijama "Gora", "Mrkomir Prvi" i "Tko te šiša". Voljela bi, kaže, više raditi na televizijskim projektima iako je kazalište mjesto gdje se osjeća „kao kod kuće”. To ni ne čudi s obzirom na podršku koja joj stiže od ostatka ansambla u koji je došla na poziv ravnateljice Sonje Kovačić koja već godinama prati ispite mladih glumaca i traži nove talente.
- Primijetila me na Danima satire Fadila Hadžića na kojima sam gostovala sa svojim autorskim projektom "Fešta", odmah mi je tada rekla da smatra da bi bila sjajno pojačanje za Kerempuh jer je u tom trenutku doista nedostajalo mladih glumica u tom kazalištu... A što se tiče podrške.... Bez obzira na to što imam priliku dijeliti scenu s velikim glumačkim imenima, oni su prije svega ljudi. Kao neka vrsta roditelja, mentora, prijatelja i obitelji. U mentorskom smislu na predstavi “Smrt na dopustu” najviše mi je svojim savjetima pomogao Tarik Filipović, on je baš pažljivo promatrao moj rad i njegovi su mi komentari jako značajni jer ima i redateljskog iskustva pa stvari vidi na jedan drugačiji način – ističe glumica i dodaje da voli kad su ljudi prema njoj otvoreni i direktni. Možda se u pozadini toga „skriva” činjenica da je rođena u petak, točnije 28. travnja 1995. godine, a za ljude rođene taj dan u tjednu kažu da su tolerantni i spremni da podnesu određenu dozu kritike. Uz to vjeruje se da upravo na taj dan rođeni kreativci, slobodnog duha, ljudi koji ne vole da ih sputavaju pravila, koji imaju visok kvocijent inteligencije i veliki potencijal da naprave velike stvari pod uvjetom da se njihovi talenti njeguju s ljubavlju i strpljenjem. Vjerovali u astrologiju ili ne, kod naše sugovornice stvari su se ipak poklopile onako kako zvijezde predviđaju. Što je još čeka u životu za sada je teško prognozirati, no pitate li Josipu ona svoje prilike ne čeka već ih sama stvara.
- Trenutno pišem scenarij za film i definitivno se vidim u različitim umjetničkim poljima. Želim biti glumica, redateljica, ali i raditi autorske projekte. Jedna od rečenica koje se ježim je "pusti da te život nosi". Ne mogu pustiti da me život nosi, ja sama kreiram svoj život. Svaki dan moram nešto napraviti kako bi stvorila svoj život jer život ne postoji ako ne donosim neke ciljeve i odluke – uzvraća glumica.
Iako je pripadnica generacije Z umjesto na društvenim mrežama vrijeme radije provodi društvenim igrama. - Ne izlazim, ne pijem alkohol, nikada ga nisam ni probala, i ako imam malo slobodnog vremena nađem se s društvom i zabavljamo se uz društvene igre. Imam cijeli ormar pun društvenih igara među kojima su i Sushi Game, The Mind, Rizik, Secret Hitler, Alias, Cluedo, Dixit, Pandemic, Battleship, Catan, 7Wonders, Scrabble, Codenames, a volim odigrati i Pubg Mobile ili pak kompjuterske igrice koje su mi obilježile djetinjstvo: Heroes III, Age of Empires, Fifa – govori Josipa.
– Jako sam kompetitivna i tu dozu adrenalina koja mi je potrebna crpim upravo iz toga – govori glumica čije srce, kako sama kaže, mogu osvojiti “dečki koji vole piti čaj od javora”.
– Ne volim partijati, ili radim ili sam s prijateljima ili čistim kuću. Aplikacije za upoznavanje poput Tindera nemam i ne koristim, to mi je pomalo neugodno – smije se Josipa koja nam je otkrila i kakvi ju muškarci mogu privući.
– Volim inteligentne dečke, pomalo introvertirane, oduvijek sam si zamišljala da moj partner bude matematičar, fizičar, IT-evac, astronom, dakle da radi nešto o čemu ja apsolutno ništa ne znam. Ja vam nisam od umjetnika, s glumcem se nikako ne mogu zamisliti... - kaže Josipa. Ne bi li joj bilo lakše uz čovjeka koji razumije prirodu njezinog posla, pitamo ju? - Ne mora on mene shvatiti, ni ja njega. Želim da mi strastveno priča o svom poslu i o nečemu što ne razumijem i da se mi ne razumijemo, ali da se volimo, to mi je plan – smije se Josipa i dodaje da nema ništa ni protiv sportaša s obzirom na to da je i sama sportskog duha i dolazi iz sportske obitelji.
S obzirom na to da dolazi iz skladne obitelji s četvero djece i sama bi jednog dana voljela imati veliku obitelj. - Uvijek sam govorila da bih voljela imati četvero djece, ali tko zna. I moja majka je mislila da će nas biti troje pa se na kraju dogodila i moja najmlađa sestra koja nam je svima donijela neviđenu radost u život. Jedno dijete mi je možda premalo jer imam toliko toga za dati, a uostalom dijete mora imati nekoga od koga će učiti, tko će ga štititi i s kime će se u krajnjoj liniji nekada i potući – smatra glumica koja je kao dijete, priznaje, bila sramežljiva, oprezna, zatvorena, nježna, plaha i potpuna suprotnost samoj sebi danas. Simpatična Metkovka već godinama živi u Zagrebu, a od doma joj najviše nedostaju vrt, kuća i prijatelji jer, obitelj joj je, trenutačno na svim stranama svijeta.
- Starija sestra Andrea živi u Rusiji, a trenutačno studira nutricionizam u Madridu (prije toga je završila studij Geodezije i geoinformatike u Zagrebu), brat Luka igra nogomet u Italiji, a najmlađa sestra Anamarija studira psihologiju u Valenciji. Jedina sam ostala u Hrvatskoj, ali nikada nisam bila opterećena ni vezana za neku lokaciju jer sam jako fleksibilna i prilagodljiva. Puno sam putovala po svijetu, čak tri puta bila sam u Brazilu, posjetila sam Čile, Island, Maroko, Tanzaniju, proputovala cijelu Europu i ono što sam definitivno shvatila je da svoj život, ako mi se tako poslože karte, vidim u svim državama čiji jezik znam jer je to jedini preduvjet da mogu raditi svoj posao, ako ne mogu raditi, ne mogu ni živjeti tamo – ističe Josipa koja pažnju osim ulogama privlači i njegovanim izgledom, ali i sjajnim modnim kombinacijama kojima se nerijetko pohvali na društvenim mrežama.
- Mislim da je moj Instagram slika i prilika laži (smijeh), normalno da ću objaviti fotografiju na kojoj sam lijepo obučena, ali ja sam vam najčešće u trenirkama, tenisicama, hudicama... To sam ja... Volim modu, a odjeća koju nosim često mi utječe i na raspoloženje – iskrena je mlada trendseterica koja nam je za kraj otkrila i neke svoje beauty tajne.
- Najviše pažnje pridajem svom licu jer njega moram posebno njegovati zbog teške šminke koju svakodnevno zbog posla imam na licu. Prva stvar koju učinim nakon predstave je – trčim u garderobu i skidam šminku. Pridržavam se svoje skincare rutine ujutro i navečer, pokušavam piti što više vode, jako se volim kretati, u zadnje vrijeme jako puno hodam...- napominje naša sugovornica. Ako ju pitate koji dio na sebi najviše voli – odgovor je kosa. - Jako ju volim, imam istu frizuru od osnovne škole i ne želim ju mijenjati jer se jako bojim promjene. Žao mi je što se svaki dan tretira, pegla, kovrča... Voljela bih da imam više vremena da joj se mogu posvetiti. Sjećam se kao dijete mama mi je radila maske za kosu od blata. Sad mi je to to nezamislivo jer nemam vremena držati to na kosi, a i mama više nije tako blizu – kaže sjetno za kraj Josipa.
