Kako otkrivaju iz Rockmarka, svi prednaručeni primjerci ovih dana putuju prema onima koji su izvršili prednarudžbe. U redovitoj prodaji dostupna je od jučer, ponedjeljka, 13. svibnja, kako na policama glazbene knjižare u Zagrebu tako i na njihovom webshopu.
Dobro je poznato kako je Baby Lasagna ljubitelj i zaštitnik mačaka pa je nakon što je ponosni cat-dad zaludio naciju pjesmom "Rim Tim Tagi Dim", otkrio je kako se u te stihove upleo i njegov mačak Stipe, od rođenja jednooki ljubimac koji je postao junak autorske slikovnice “Baby Lasagna i mačak Stipe - Veliko prijateljstvo”.
Kroz Stipinu je perspektivu ispričana ova avantura, od nastanka pjesme “Rim Tim Tagi Dim” do odlaska na Eurosong na kojemu je izvođač osvojio nevjerojatno drugo mjesto. Stipe je nadahnuće Baby Lasagni u pisanju hit-pjesme i neodoljiva podrška uz mace Gertrudu i Branku. Svaka mačka, kao i Stipe, oblikovani su u slikovnici prema stvarnim karakteristikama, a najmlađi kroz njih uče o podršci, ustrajnosti i zajedništvu.
Autor teksta, kao i ilustracija naš je sugovornik - Igor Jurilj, ilustrator i novinar koji se umjetnički potpisuje kao Yellow Yuri. Slikovnica je nastala i uz pomoć ovogodišnjeg favorita i jednog od protagonista - Baby Lasagne, dok ju je grafički oblikovao Tomislav Vranić Vrana. Dostupna je na hrvatskom i na engleskom jeziku. Vijest o slikovnici otkrivena je krajem travnja kao ugodno iznenađenje brojnim fanovima, a o njoj je pisao i WiwiBloggs, jedan od najistaknutijih eurovizijskih medija. U redovitoj prodaji knjiga je dostupna od ponedjeljka, 13. svibnja, kako na policama glazbene knjižare Rockmark u Zagrebu tako i na njihovom webshopu.
Pred nama je slikovnica s Baby Lasagnom ...o pjesmi Rim Tim Tagi Dim,od nastanka do finala Eurosonga. Ispričajte nam sve – kako je krenuo i kako se završavao projekt?
- Krenulo je potpuno spontano i bez predumišljaja na poslijepodnevnoj kavi. Već istog vikenda napisao sam prvu verziju teksta, a Marko ga je iz Madrida blagoslovio i u međuvremenu mi slao anegdote, uspomene i psihološke analize svojih triju mačaka koje su se protkale u riječi i ilustracije u sljedeća tri tjedna. Nevjerojatno lako, glatko i poticajno je bilo raditi s njim i ekipom iz Rockmarka.
Dobivamo perspektivu njegova popularnog mačka Stipe? Jeste li mačka vidjeli i uživo? Kako ste ga tekstualno i vizualno kreirali?
- Tako je! Gledamo svijet Baby Lasagne kroz jedno, veselo i razigrano oko mačka Stipe koji je jednook od rođenja. Stipu nisam vidio osobno, ali je Marko kao i svaki cat dad pretrpan fotkama svojih dlakavaca, da nije bilo problema dobiti Stipu u svakojakim pozama i šašavim situacijama. Tako da je onda Stipe iz slikovnice zbilja preslika pravoga riđavca, pa čak i njegova šarena heklana ogrlica. Tekstualno je nešto življi od mirnog i maznog Stipe iz Markova kućanstva, ali treba nam šašavost da pokrenemo radnju.
Temeljili ste priču na stvarnim situacijama iz njegova života – što je bilo najizazovnije ilustrirati, opisati?
- Apsolutno najzahtjevniji dio za ilustrirati bio je fiktivni trenutak nastanka Rim Tim Tagi Dim kada je Stipi čipka s kauča zapela za šapicu, pa je imao okršaj s kaučem kao da je u Street Fighteru. Moja je glava to vidjela kao animirani film, a onda sve te pokrete i poze trebalo je staviti u statični kadar. Možda bi naposljetku bilo lakše to animirati nego samo uprizoriti u jednom kadru. No zato mi je to možda i najdraža ilustracija jer će djeci biti smiješna i gledat će na kauče, mačke i tabletiće na jedan sasvim drugi način.
Pored Lasagne, direktno ste surađivali s Eltonom Johnom 2022. kada vam je njegov tim pristupio oko ilustracije njega i Britney, pa su uvrstili u natječaj za službenu naslovnicu: vas četvero iz cijeloga svijeta. Prisjetimo se tog događaja?
- I dalje mi je nadrealna situacija iz tog ljetnog jutra kad sam krmeljav uz tursku kavu skrolao Instagramom, upalilo se notifikacija za tridesetak komentara koji su uglavnom bili čestitarski i zbunili me. Ispalo je da je Elton podijelio moj crtež njega i Britney Spears koji sam nacrtao nakon što su objavili duet „Hold Me Closer“. Kao velikom obožavatelju Britney bilo mi je refleksivno nacrtati je u svom viđenju vizuala za prvu pjesmu nakon šest godina studijske pauze. Kroz nekoliko sati javio se tim s prijedlogom suradnje u natječaju za odabir službene naslovnice singla. Moja je bila jedna od četiri i naposljetku dobila najmanje glasova, ali moram reći da je bila i jedini originalni crtež, dok su ostale bile vrsta fotomanipulacije.
Koliko je bilo lako odnosno teško surađivati s takvom zvijezdom?
- Zapravo mogu vam sada priznati da me iznenadio pristup gdje su me tražili potpuno odricanje prava na crtež u slučaju odabira naslovnice kao službene. Uz par dobrih savjeta ljudi oko sebe tražio sam aneks i alarmirao ostalih troje kandidata oko toga. Promijenila se ta stavka, ali tu sam se zbilja malo razočarao u činjenicu da globalni glazbeni brend od malog, lokalnog kreatora traži nešto što bi u suprotnom slučaju doveo na sud i u medije. Jedna se glazbena zvijezda tog kalibra nikad ne bi odrekla tona ili slova pjesme, a kamoli cjelovitog autorskog rada. Svejedno, ponosan sam i zahvalan što se tako odvilo jer sam ipak dobio neočekivanu potvrdu Eltona Johna.
Na lokalnoj razini, Kiki Rahimovski nosio je vašu majicu s Akijevom fotografijom na koncertu u Areni posvećenom njemu. Vjerujemo da nije bilo lako odabrati najbolji dizajn s obzirom na obiteljsku i intimnu povezanost i emotivnu težinu situacije?
- Serendipity, rekli bismo to na engleskom! Sretna slučajnost. Na dan kada je Aki umro, bio sam u posjeti roditeljima i kako je majka velika obožavateljica Parnog valjka od svoje mladosti, a moje je djetinjstvo obilježio klasik „Sve još miriše na nju“, nacrtao sam Akijev portret. Kroz nekoliko tjedana, Kiki ga je vidio na Instagramu i rekao da bi ga rado nosio na posvetnom koncertu u Areni i apsolutno me rastavio tim činom na elemente. Stvarno je to bio emotivno nabijen trenutak proizašao iz iskrenih ljubavi: majka pored mene na tribinama, Kiki koji odaje počast ocu velikanu, ja kao ljubitelj benda otkako znam za sebe i onda moj portret Akija na prsima njegova sina. Evo, zbilja me trnci prolaze i sada...
Radili ste i naslovnicu ploče za Detour (Master Blaster) – kao fan ili?
- Nisam nužno fan Detoura, ali jako dobro poznajem njihov opus i zbilja sam uvijek uživao u izvedbama svih pjevačica benda, a jako cijenim razigranost stihoklepstva Nenada Borgudana koji me samo jedan dan nazvao i pitao bih li radio naslovnicu ploče. Imao je jasnu i konkretnu ideju, pa je ta suradnja prošla nevjerojatno lijepo i glatko. Najslađe je bilo kad su me Ivana Giova i Laura John iz benda nedugo nakon toga zamolile da Nenadu za 50. rođendan u sličnoj estetici Master Blastera nacrtam cijeli bend i to mu poklonile. Zahvalan sam im na tome jer mislim da su s naslovnom pjesmom tog albuma stvorili jedan evergreen, a i označio je novu etapu za bend. Hvala vam, Detour! Zbilja ste divne duše!
Britney ima vašu ilustraciju nje napravljenu na dan oslobođenja od skrbništva, a tu su još i druga imena sa scene kao Mile Kekin (naslovnica albuma Soundtrack za život), One Possible Option (ETER, izdanje Croatia Records)....Kako izgleda odnos inspiracije i živih subjekata iste?
- Kad bi postojao ključ za inspiraciju ili sklopka, ja bih dao sve novce ovog svijeta da ih imam. No kada netko drugi u riječi ili vizualnu formu pretvori ona apstraktna, naoko nedodirljiva osjećanja i odjednom ti pogodi tu amorfnu emociju bez slike, zvuka ili oblika, onda to znači da me i dotaknuo dugotrajno. Moj um se posesivno zakači za taj osjećaj, pomalo i ovisnički kada se radi o glazbi i naprosto iz mene ispadne neki vizualni komentar. Ono što mogu reći jest da taj prijevod inspiracije i konačnoga djela uglavnom nema nikakve veze jedno s drugim jer dok iz srca ili glave nešto dođe na papir ili digitalnu sliku, moji prsti naprave nešto svoje, ali im naposljetku ne zamjeram što nisu najbolje slušali. Povezivanje s glazbom je tu jedini i glavni preduvjet. Bilo je slučaja kad bi me netko angažirao i ako se ne bi dogodio emotivni kontakt, ne bi se dogodio ni vizual. Možda je naslovnica albuma ETER benda najbolji primjer kao posljedica toga da je taj album godinu prije samog izdanja postao dio moga emotivnog tkiva i zvuk svakodnevice. Vjerovao sam svakom ritmu, zvuku, glasu frontmena Denija Kasapovića i onda je naslovnica koju smatram svojom najboljom dosad samo procurila iz mojih prstiju.