Po mnogima jedan od najboljih rukometaša svih vremena predvodi hrvatsku reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj i Švedskoj.
Ako Hrvatsku dovede do završnice Svjetskog prvenstva u rukometu koje se ove godine održava u Poljskoj i Švedskoj, u publici će sigurno biti cijela obitelj našeg kapetana i najboljeg igrača Domagoja Duvnjaka.
Svi osim malenog Jure, njegovog 3,5-mjesečnog sinčića kojeg je 22. rujna lanjske godine dobio sa suprugom Lucijom, svojom srednjoškolskom ljubavi. Jure je njihov drugi sin, nešto više od dvije godine mlađi od brata Šime. Domagoj i Lucija upoznali su se u đakovačkoj gimnaziji, gdje su išli u isti razred, a nakon duge veze vjenčali su se u tajnosti ujesen 2019.
Lucija je po zanimanju socijalna radnica, a Domagoj ju privukao ne samo svojim stasom (visok je 197 centimetara) i izgledom, nego i karakterom. Tako pažljiv, emotivan, skroman i kulturan dečko, kako je svojedobno za Gloriju opisala Domagoja Duvnjaka, rijetko se, naime, susreće.
Jedan od najboljih rukometaša svijeta svih vremena nikada nije krio koliko je Lucija zaslužna za njegov sportski uspjeh. Ona mu je najveća podrška i daje mu vjetar u leđa, pogotovo posljednjih četrnaest godina koliko žive u Njemačkoj. Doduše, Domagoj se u Njemačku prvo preselio sam, jer je Lucija morala regulirati svoj status studentice socijalnog rada na Pravnom fakultetu u Zagrebu, pa su im u to vrijeme stizali astronomski telefonski računi za duge večernje razgovore koje su vodili.
Premda svoj privatni život ne vole dijeliti s javnosti i medijima, sve najvažnije događaje - kao što su rođenje sinova, obiteljska slavlja i slično - obilježavaju objavama na društvenim mrežama. Tako su, primjerice, fotografijom Šiminog stopala na Instagramu obilježili rođenje starijeg sina, a Jurin dolazak na svijet popratili su fotografijom njegove ručice za koju ga je držao stariji brat.
Sve najvažnije obiteljske fešte Domagoj i Lucija planiraju za svojih boravaka u Slavoniji, pa su tako preklani u Đakovu krstili Šimu, a slavlju su se kasnije pridružili i tamburaši bez kojih je u njihovom zavičaju nezamisliva svaka prava fešta.
Njihovu rukometnu obitelj čine i Domagojeva sestra Iva, također bivša rukometašica, koja se udala i dobila sina Antu s Markom Kopljarom, Duvnjakovim reprezentativnim kolegom. Upravo ih je Doma, kako Duvnjaka zovu njegovi Đakovčani, i upoznao.
A sportskoj priči Domagoja Duvnjaka nakon osam olimpijskih, svjetskih i europskih medalja s hrvatskom reprezentacijom nedostaje još samo točka na "i" - zlato s nekog od velikih natjecanja.
Prva prilika da na najljepši način zaokruži svoju fascinantnu karijeru ima na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj i Poljskoj, gdje će sigurno dati sve od sebe da se kući vrati s prvim zlatom u seniorskoj konkurenciji.
Duvnjak je pravi vođa i motivator momčadi, koji svojim primjerom okuplja suigrače na terenu, bez obzira je li pritom možda i lakše ozlijeđen, a njegova sportska priča započela je u rodnom Đakovu, gdje je njegov otac Ivan bio rukometni trener, a majka Ivanka i sestra Iva - rukometašice.
Kao 16-godišnji prvotimac RK Đakova debitirao je u prvoj ligi, a iduće sezone već je bio najbolji strijelac. Legenda kaže da je tako uspješan na terenu postao jer je djed unuku svojedobno obećao 50 kuna za svaku ukradenu loptu, a u školskim krugovima ostala je upamćena utakmica u kojoj je Duvnjak sam samcat postigao sve golove za svoju momčad.
"Domagoj je od malih nogu bio svestrani sportaš, odličan i u nogometu, a od malih nogu se vidjelo da će zahvaljujući fizičkim predispozicijama, motoričkoj sposobnosti te marljivosti na treninzima biti uspješan. Sve ostalo bila je stvar mukotrpnog rada", rekao je njegov otac Ivan.
Uoči mature preselio se u Zagreb nakon što je potpisao ugovor s današnjim PPD Zagreb. S kadetskom reprezentacijom je te godine postao europski prvak, a cijeli je turnir zbog praznovjernosti odigrao u istim čarapama.
Iste godine stigao mu je poziv izbornika Line Červara u seniorsku reprezentaciju, a njegov transfer u njemački HSV 2009. ušao je u anale kao najveći u povijesti rukometa. U izboru svjetske rukometne federacije IHF proglašen je 2014. najboljim igračem svijeta i tako se upisao u sportsku legendu.