Zaljubljenica u svemir i menadžerica, začetnica je povijesnog CroCube programa, izrade hrvatskog satelita koju će raketa Falcon 9 Space X-a početkom iduće godine lansirati u svemir.
Nevelika, nešto više od jednog kilograma teška "kocka" ulazi u povijest kao prvi hrvatski satelit kojeg će početkom iduće godine u svemir lansirati raketa Falcon 9 Space X-a. Ime mu je CroCube, prikladno je bojan u crvenu i bijelu, kružit će oko Zemlje na visini od 510 kilometra i slati u Hrvatsku podatke o svojoj znanstvenoj misiji. Zbog tog malog čuda, više nismo autsajderi po svemirskom pitanju i jedna od rijetkih članica Europske unije bez svog predstavnika ondje gore. Slovenija, naime, već ima dva satelita, baš kao i Albanija. Zahvaljujući CroCubeu, postajemo vidljivi na mapi "tko je tko" u svemirskom businessu jer bi projekt iza kojeg stoji vrlo uporna, mlada žena, sretan spoj sanjalice i menadžerice s dosad neviđenom poslovnom vizijom – mogao otvoriti vrata novoj industriji sklapanja malih, ali moćnih satelita u Hrvatskoj. Prilika je tu, treba je samo zgrabiti jer je 10x10x10 centimetara velika "kockica" - iza koje stoji Daniela Jović, operativna direktorica tvrtke Spacemanic i njezin tim - početak hrvatske svemirsko-tehnološke pustolovine kojoj čak ni nebo više nije granica.
"Uhvatili ste me u zračnoj luci u Beču. Putujem za Brno gdje ću sudjelovati na konferenciji Czech Space Week, te kasnije taj tjedan i na eventu Women4Space. Pomalo nestvarno. Kako sam uopće došla do ove situacije? Vjerujte mi, i ja se isto pitam gotovo svaki dan", započinje Daniela ekskluzivno za nas o pozadini povijesnog događaja, prošlomjesečnog predstavljanja CroCubea u Zagrebačkom inovacijskom centru na Velesajmu. Tada je Daniela, rođena i odrasla u Slovačkoj kojoj je Hrvatska već trinaest godina dom, zbog ograničenog vremena ispričala samo dio priče o svojoj ulozi u nastanku CroCubea.
Najprije je objasnila ono što je mnoge zaintrigiralo: zašto je satelit smješten iza staklenog zvona i nije dolazilo u obzir dirati ga? Sastavljen je, naime, u sterilnim uvjetima, u čistoj sobi Odjela fizike PMF-a Sveučilišta u Zagrebu, što je uobičajena procedura. Uklanjanje zvona značilo bi baciti u vjetar sav uloženi trud. Rekla je i to da je u CroCube ugrađeno hrvatsko znanje. Naime, "kockica" u svemir nosi poseban projekt, tehnološki eksperiment AstroTron 1000 razvijen u hrvatskoj tvrtki Pulsar Labs čiji je izvršni direktor, Ante Medić, inženjer koji je surađivao na projektima izrade rovera za Mjesec u hrvatskom ogranku tima Stellar.
Naime, kako kaže Daniela o svojoj misiji u CroCubeu "samo" povezala kreativne "kockice" - čini ih cijela četa inženjera, znanstvenika, komunikatora, informatičara i kreativaca - u kompleksan "mozaik" čiji je zajednički nazivnik nastanak prvog hrvatskog satelita.
"Rodila sam se u Prievidzi, malom gradu veličine Pule u Slovačkoj 1986. godine. Roditeljima sam bila jedino, dugo iščekivano dijete. Tata mi je po struci građevinski inženjer, a majka učiteljica slovačkog i glazbenog. Kao dijete učiteljice, kasnije ravnateljice škole, nemam najsretnije uspomene na osnovnu školu. Druga djeca mislila su da imam kod kuće odgovore na sve testove i s vremenom su me izolirali", otkrila je Daniela te dodala kako smatra kako svaka negativna priča uvijek ima neki "silver-lining", a njezin je bio osobno računalo koje je dobila među prvima u svom naselju. Kako se u Slovačkoj tih godina forsiralo učenje njemačkog jezika, kompjuter ju je potaknuo na učenje engleskog, čime je otvorila "prozore" prema svijetu daleko od rodnog grada.
"Iskreno, ni u srednjom školi niti na fakultetu nije mi bilo bolje. Ni tamo se nisam uklapala. Sjećam se mojih roditelja koji su bili u panici kad sam odlučila upisati smjer na koji su primali 10 ljudi iz cijele države: anglistiku i portugalski jezik. Odlučila sam postati prevoditeljica premda sam u engleskom jeziku bila autodidakt, a na prijamnom ispitu za fakultet borila sam se za upis s djecom iz bilingvalnih gimnazija" kaže nam Daniela Jović. Dodaje da je tijekom srednje škole i studija, u Hrvatsku odlazila rekreativno, opsjednuta pjesmama grupa Colonia i Karma (potonji su najveću slavu doživjeli baš u Slovačkoj i Češkoj). Malo po malo, i hrvatski jezik ušao joj je u uho.
"Radim od svoje 16. godine. Prvi posao mi je bio u drogeriji gdje sam punila police u dućanu. Zahvalna sam roditeljima što su mi pomogli stvoriti stroge radne navike. Od njih sam naučila ovo: ‘Ako nešto želiš, zaradi pa si kupi‘, tumači nam prva dama hrvatskog CroCube tima koja je tijekom studija davala instrukcije iz engleskog jezika i paralelno radila u call centru. To joj je, kaže, pomoglo prevladati strah razgovarati s nepoznatima ljudima na stranom jeziku. Primarna ambicija bila joj je postati programerka jer su joj računala prva ljubav, otkrila ih je prije pasioniranog interesa za svemir.
"Moje prvo razočaranje bilo je kad sam shvatila da usprkos ljubavi prema informatici i mogućnostima interneta, neću moći biti programerka. Nije da me je netko u tome sprečavao već je moj mozak odbijao suradnju dok sam pokušavala smišljati algoritme i pisati prve naredbe u programerskom jeziku Turbo Pascal. Do kraja faksa znala sam, također, i to da nikad neću biti prevoditeljica. Rad na prevođenju knjiga zahtijeva užasnu disciplinu koju ja kao osoba koji voli raditi pod pritiskom, u zadnji čas, jednostavno nemam. Nije me interesirao ni prevoditeljski posao u Bruxellesu. Što sam, dakle, htjela? Preseliti se u Hrvatsku! U to vrijeme imala sam dečka u Puli pa sam 2010., nakon što sam diplomirala, spakirala kovčege i otišla živjeti u Istru. Ondje sam dobila svoj prvi posao u Infobipu, u obližnjem Vodnjanu.
Tamo sam se okušala u međunarodnoj prodaji, shvatila da volim raditi s ljudima i da su telekomunikacije područje kojim bih se mogla baviti i dalje", otkriva svoj životni put. Paralelno je, kaže, "gutala" sve što je mogla doznati o svemiru, istraživanju beskraja (The Final Frontier). Istodobno, nalazila se u braku koji nije ispao onako kako se nadala. Ta ju je zajednica sve više sputavala, ograničavala ju je putovati (strast su joj izložbe o istraživanju svemira), bila je jako nesretna.
"Što bih, kad je riječ o razočaravajućem životu udvoje, poručila svom mlađem ja? Savjetovala bi mu da nikad ne dozvoli da se nad njim vrši ikakvo psihičko ili fizičko nasilje, da ne dopusti da ga se ugnjetava i kontinuirano uništava samopouzdanje", rezolutna je Daniela. Baš u vrijeme raspada njenog prvog braka, na internetu je naletjela na objavu o prvom lansiranju rakete, u realnom vremenu.
"Bio je to Sojuz, lansiran iz kozmodroma Bajkonur u Kazahstanu. Sjećam se kao da je bilo jučer. Naježila sam se. Znala sam da se nešto u mojoj glavi promijenilo. Slutila sam da svjedočim nečemu što će mi promijeniti život", otkriva operativna direktorica tvrtke Spacemanic.
Razvod je obilježila posebnih shoppingom: počastila se aviokartom za Moskvu kako bi u tamošnjem muzeju vidjela čuda kozmonautike i svemirskog istraživanja. Za curu koja je do tada, dobi od 26 godina rijetko putovala sama i nikad nije letjela avionom, bila je to nevjerojatna odluka. Došla je u grad s preko 20 milijuna stanovnika, odsjela kod prijateljice koja joj je pomogla kupiti kartu za metro i SIM karticu i poželjela joj dobar provod. U tih tjedan dana nevjerojatno je sazrela, kaže. Osnažila se, naučila se oslanjati na sebe u zemlji gdje poznavanje engleskog je više rijetkost nego običaj. Nakon tog iskustva, znala je da u Puli za nju više nema budućnosti. Ponovno je 2015. spakirala sve što ima u kovčege i uz pomoć prijatelja, preselila se u Zagreb gdje se zaposlila i počela raditi u telekomunikacijskoj branši.
"Početkom 2016. godine počela sam se viđati s dečkom iz firme: kasnije je postao moj suprug. Ime mu je Ante, pomogao mi je promijeniti život na više razina. Pomogao mi je izgraditi uništeno samopouzdanje, podržavao me da se izborim za bolji posao, za bolju plaću, i danas je moj oslonac u svakoj teškoj situaciji", kaže prva žena hrvatskog satelitskog programa koja je u Zagrebu 12 godina gradila vrlo uspješnu karijeru u telekomunikacijama. Činilo se da je mladenački san dosegnuti svemir, potisnula u drugi plan. A onda se desila pandemija korone. Zatvorena u kući, tražila je način kako pametno "ubiti vrijeme". Kako je tada u njoj opet proradila mladenačka strast prema istraživanju svemira, kontaktirala je portal neprofitne Slovačke organizacije za svemirske aktivnosti.
"Javila sam im se mailom i priznala da, nažalost, nisam inženjer, ali bih voljela bih napisati nekoliko blogova o svemirskim muzejima koje sam posjetila prije korone. Predsjednik udruge Jakub Kapuš prihvatio je 2020. ponudu i nedugo potom, ponudio mi je posao u svojoj tvrtki Spacemanic, koja se bavi izradom malih satelita".
Trebala mu je dobra komunikatorica s iskustvom u prodaji, a Daniela je bila menadžerica koja je to objedinjavala. Već je imala vrlo dobro plaćen posao, nije se htjela zaletjeti pa je dvije godine radila dva posla, stari u telekomunikacijama i novi u slovačkoj tvrtki. Naposljetku je morala izabrati. Karijeru u Spacemanicu započela je prije tri godine, na poziciji konzultantice za prodaju dok je danas druga osoba tvrtke, odmah iza Jakuba Kapuša, slovačke inačice Elona Muska. Kapuš je poznat po tome što je izgradio i 2017. godine lansirao prvi slovački satelit, objasnila nam je Daniela.
"Sad vas sigurno zanima kako je u toj priči nastala ideja o CroCubu? Sve je počelo šalom. Na jednoj konferenciji rekla sam svom šefu u zafrkanciji da ću započeti svemirsku revoluciju u Hrvatskoj. Umjesto da odmahne rukom, zaključio je da je to izvanredna ideja. Kad sam početkom 2022. sve to prenijela prijateljima, rekli su zaprepašteno: ‘Jesi li normalna?!‘"
Pokušala je pokrenuti projekt s partnerima koji su imali sličan plan (slanje u svemir prvog hrvatskog satelita), ali je nailazila na zatvorena vrata. Naposljetku je u kompleksnu priču, odlučila ući samostalno: za samo mjesec dana okupila impresivnu ekipu stručnjaka i entuzijasta.
"Početak je bio užasno težak. Zašto? Dovoljno je reći to da se o meni tada pričalo: ‘Pusti, to se neka klinka igra‘. Želim reći to da CroCube nije naišao na podršku "autoriteta". Moj tim nije kretao od nule, mi smo počeli iz debelog minusa", otkriva žena koja u studenom 2023. (kada je satelit nakon predstavljanja u Zagrebačkom inovacijskom centru, poslan u Ameriku odakle će ga raketa SpaceX-a najranije u veljači 2024. otpremiti u svemir) upisala u povijest, uz najbliže suradnike. To su Vedrana Radetić, Luka Korov te Višnja Željeznja i Tanja Prlenda Podržava ih cijela četa stručnjaka i entuzijasta bez kojeg ne bi bilo hrvatske svemirske "kockice".
Na upit kako se u ovaj pothvat uklapa astronom Ante Radonić, Daniela je rekla: "U svom životu imam nekoliko anđela koji se zovu Ante. Pored mog supruga, tu je Ante Medić koji mi je velika pomoć i savjetnik. Ali, moja najvažnija inspiracija znanstvenik je zbog kojeg sam povjerovala da je svemir ipak nešto dostižno, Ante Radonić. Već šest godina odlazim na njegova predavanja u Tehničkom muzeju, tako smo se upoznali".
Na kraju će zagrebački Tehnički muzej postati dom maketi prvog hrvatskog satelita i drugih memorabilija misije, čim CroCube otputuje u svemir. Satelit će "živjeti" otprilike jednu do dvije godine. Poslije pet godina, privući će ga Zemljina gravitacija i tada će izgorjeti u gornjim slojevima atmosfere ne ostavljajući za sobom nikakav trag. No, do tada će ga, nadajmo se, zamijeniti nove, male, moćne "kockice".
"Želimo biti okidač za sve inovativne pothvate, nove svemirske projekte, domaće i međunarodne suradnje, postati svijetla točka hrvatskog zvjezdanog neba – inspiracija za mlade, studente, poduzetnike, za sve koji sanjaju svoj san o tome da se otisnu daleko izvan poznatih granica". To je svrha cijele priče, zakoračiti u nepoznato oboružani hrvatskim znanjem i otkrivati ono što se krije "tamo gore", zaključuje Daniela Jović.